Pogled u svijet
Najbolje je majčino mlijeko
“Majčino je mlijeko najbolji lijek”, piše Newsweek. “Bebe koje ga piju dobivaju hranjive tvari koje su potrebne za pravilan razvoj mozga, a istovremeno im se smanjuje opasnost od raznih bolesti, od alergija i zaraza pa sve do dijareje, ekcema i upale pluća.” Stoga Američko pedijatrijsko društvo i Američko dijetetsko udruženje potiču majke da doje svoje bebe najmanje godinu dana. “No ipak, taj se izvanredan izvor hrane vrlo rijetko koristi”, primjećuje Newsweek. Zbog čega? Često je problem u dezinformiranosti. Neke majke brinu se da neće imati dovoljno mlijeka da bi beba dobro napredovala. Druge misle da je bebi od rane dobi potrebna i druga hrana. “Činjenica je da mame većinom mogu u potpunosti zadovoljiti djetetove potrebe za hranjivim tvarima sve dok ono ne navrši šest mjeseci, kad se ishrana počinje postupno obogaćivati krutom hranom”, kaže se u članku. “A bez obzira na to čime se dodatno hrane, čak i djeca koja su već navršila dvije godine mogu imati koristi od antitijela i masnih kiselina iz majčinog mlijeka.” Majke također imaju koristi: Dojenje smanjuje rizik od raka dojke i ubrzava mršavljenje nakon porođaja.
Siromaštvo — ne zna za granice
Prema pisanju International Herald Tribunea, jedan nedavni izvještaj Ujedinjenih naroda pokazuje da je siromaštvo u porastu, čak i u najbogatijim zemljama svijeta. Mnogi ljudi u industrijski razvijenim zemljama svijeta nemaju zadovoljene niti “osnovne ljudske potrebe”, kao što su zaposlenje, obrazovanje i zdravstvena skrb. U izvještaju stoji da 16,5 posto stanovnika Sjedinjenih Država živi u siromaštvu. U Velikoj Britaniji ta brojka iznosi 15 posto. U industrijaliziranim zemljama svijeta 100 milijuna ljudi nema krov nad glavom, 37 milijuna je nezaposleno, a gotovo 200 milijuna “vjerojatno neće doživjeti 60 godina života”.
Nisu baš nježni
“Ako mislite da su lav ili afrički bivol najopasnije afričke životinje, razmislite još jednom”, piše The Wall Street Journal. “Najopasniji je vodenkonj.” Premda se u crtanim filmovima i pričama za djecu ističe prijateljska, vesela strana njihove ćudi i premda su popularni kao plišane igračke, vodenkonji su odgovorni za više smrtnih slučajeva u Africi nego bilo koja druga životinja. Turistički vodiči kažu da je na tom kontinentu najopasnije naći se “na putu kojim vodenkonj ide do vode”, a “druga [najopasnija] stvar vjerojatno je stati između ženke vodenkonja i njena mladunčeta”. Premda vodenkonji izgledaju prilično spokojno dok zajedno ljenčare u blizini dubokih mirnih riječnih tokova, prilično žustro brane svoj teritorij i često su vrlo agresivni kad ih se iznenadi ili izazove. Izuzetno su snažni. “Razbješnjeli vodenkonj može zubima prepoloviti krokodila. A i čamac može rastrgati na komadiće”, kaže jedan vodič. Zašto onda krenuti na vožnju čamcem tamo gdje ima vodenkonja? Zato što vam se pruža spektakularan pogled na rijeku i životinje na obali, kažu vodiči, a “vjerojatno je i manje opasno od nekih drugih oblika rekreacije kojima se bave turisti u tim predjelima: naprimjer, skakanje s elastičnim užetom sa 110 metara visokog mosta na Viktorijinim slapovima”.
Povratak upozoravajućih znakova iz vremena prije holokausta
“U današnje vrijeme postoje zloslutni oblici kršenja ljudskih prava koji sablasno podsjećaju na mračno doba 1930-ih, kada su slične aktivnosti pretkazivale holokaust”, kaže Irwin Cotler, profesor prava na Sveučilištu McGill i supredsjedatelj Helsinške promatračke skupine u Kanadi, prema izvještaju The Toronto Stara. Cotler kaže da studija koju je u 41 zemlji provela Helsinška federacija za ljudska prava ističe jasan signal opasnosti — intenzivan porast izražavanja mržnje prema manjinama. Za izazivanje mržnje često su odgovorni radijski i televizijski spikeri te državni tisak, a to dovodi do proganjanja manjina. Komentirajući tu tendenciju Cotler je izjavio: “Ovo je pouka iz drugog svjetskog rata koju nismo naučili.” Jedna druga zaboravljena pouka, rekao je on, odnosi se na “zločin ravnodušnosti, urotu šutnje”.
Djeca — žrtve rata
“Prema izjavi UN-ovog specijalnog izaslanika Olare Otunnua, u proteklih deset godina u ratovima i drugim sukobima poginulo je dva milijuna djece, preko milijun djece ostalo je bez roditelja, a daljnjih šest milijuna teško je ranjeno ili osakaćeno”, izvještava njemački dnevni list Grevener Zeitung. UN-ovo Vijeće sigurnosti osudilo je sve taktike kod kojih djeca postaju meta agresije. Naročito je zabrinjavajuća činjenica da se preko 300 000 djece diljem svijeta koristi kao vojnike. Mnoga od te djece navodno su prisiljena služiti u vojsci, a trećina su djevojčice. Vojnike dječjeg uzrasta često se koristi kao samoubilačke atentatore. Jedna novoosnovana koalicija nevladinih organizacija zahtijeva usvajanje međunarodnog protokola kojim bi se minimalnu dobnu granicu za vojnike povisilo na 18 godina.
Vatikan na Internetu
Godine 1994. Vatikan je potpisao ugovor o otvaranju Web stranice na Internetu. Sada se na Internetu nude vjerske usluge, kao što je direktna ispovijed i savjetovanje sa svećenikom u vezi s “bilo kakvim sumnjama” koje se tiču vjerskih pitanja, izvještava list El Financiero. Na jednoj stranici “cyberkatolici” mogu zatražiti da se netko moli za njih. Također je moguće gledati izravni prijenos nedjeljnog obreda u kojem papa blagoslivlja vjernike. Tu su i oglasi s “ponudama kupnje i prodaje vjerskih materijala”. “Problem je u tome što ima vrlo malo katoličkih stranica koje se često posjećuju”, piše El Financiero. “Vatikanova stranica bilježi manje od 25 posjeta dnevno, s tim da većinu korisnika čine katolički novinari.”
Odlučuju ostati bolesni
“TBC i dalje ostaje svjetski ubojica broj jedan”, izvještavaju novine Cape Times. Bolest se intenzivno širi među vrlo siromašnim stanovništvom Južnoafričke Republike, tako da tamo svake godine od TBC-a umre preko 13 000 ljudi, a mnogi se tako teško razbole da su nesposobni za rad. Ovoj drugoj grupi država daje novčanu invalidsku pomoć i pruža mogućnost liječenja TBC-a. No, budući da je teško pronaći posao, a i plaće su često male, neki pacijenti odluče prekinuti liječenje TBC-a kako bi ponovo mogli dobivati novčanu pomoć. “Ta je svota desetak puta veća od plaće koju obično primaju za razne povremene poslove”, objasnila je Ria Grant, direktorica Organizacije za borbu protiv TBC-a u Južnoafričkoj Republici. “Kad vide koliko mnogo novca mogu dobiti, smatraju da je bolje biti bolestan nego zdrav.”
Pospani vozači
“Neki stručnjaci kažu da su pospani vozači jednako opasni kao i pijani vozači”, izvještava The Journal of the American Medical Association. “Uloga pospanosti u sudarima [motornih vozila] uvelike se podcjenjuje, a pospani vozači u znatnoj mjeri ugrožavaju zdravlje i sigurnost ljudi.” Prema pisanju The Toronto Stara, istraživanja su pokazala da ljudi naprosto ne mogu predvidjeti kad će zaspati niti mogu prosuditi koliko su pospani. “Čovjek treba spavati, kao što treba jesti i disati”, kaže Stephanie Faul, predstavnica Zavoda za sigurnost u prometu Američkog auto-moto saveza. “Kad je vašem tijelu potreban san, moglo bi se jednostavno ‘isključiti’.” Što bi vozači trebali učiniti kad ustanove da stalno zijevaju ili da im se sklapaju oči ili da gube kontrolu nad upravljačem? “Uobičajeni pokušaji razbuđivanja, naprimjer tako da se otvori prozor ili pojača radio, jednostavno ne pomažu”, piše The Toronto Star. “Kofein može čovjeka nakratko razbuditi, ali neće smanjiti njegovu fiziološku potrebu za snom.” Pospanim vozačima savjetuje se da skrenu s ceste i parkiraju na nekom sigurnom mjestu da bi malo odspavali.
Koliko ima bakterija?
Bakterije su čest oblik života na Zemlji. One žive na dnu najdubljih dijelova oceana i 60 kilometara visoko u atmosferi. Njihova ukupna masa veća je od mase bilo kojeg drugog životnog oblika. Sada su znanstvenici sa Sveučilišta Georgie (SAD) objavili podatke koji predstavljaju možda prvi ozbiljan pokušaj procjene broja bakterija. Prema njihovoj procjeni, broj počinje znamenkom 5, a nakon nje slijedi 30 nula. “Većina ljudi misli da su bakterije uzročnici bolesti”, piše londonski The Times. “No samo je jedan majušni dio njih patogen. Čak i kad se zbroje sve bakterije koje žive u svim životinjama, one čine otprilike jedan posto ukupnog broja bakterija. Većina njih nije samo bezopasna već i prijeko potrebna, jer pomaže u procesima kao što je probava.” Iznenađujuće je da 92 do 94 posto svih bakterija leži u talozima na morskom dnu na dubini od preko deset centimetara te u zemlji na dubini od preko devet metara. Prije se smatralo da u tim područjima uopće nema života. Kod bakterija u suhom stanju otprilike pola mase otpada na ugljik, element koji je neophodan za život. “Količina ugljika koji je pohranjen u bakterijama skoro je jednaka količini ugljika pohranjenog u svim biljkama svijeta”, piše The Times.