Mladi pitaju...

Zašto je mama toliko bolesna?

Alov otac umro je od raka.a Budući da je znao za biblijsko obećanje o uskrsnuću, Al je nekako uspio izaći na kraj s tim gubitkom. Međutim, kad je njegovoj majci dijagnosticiran rak, počela je još jedna noćna mora. Ala je plašila pomisao na to da će izgubiti i drugog roditelja. ‘Zašto baš moja majka mora biti bolesna?’ pitao se ogorčeno.

DR. LEONARD Felder kaže da “postoji preko 60 milijuna Amerikanaca koji (...) moraju izlaziti na kraj s bolešću ili invalidnošću neke voljene osobe”. Felder dodaje: “Svakog dana otprilike jedan od četiri radnika u Americi ima dodatnu odgovornost koja obuhvaća udovoljavanje potrebama bolesnog roditelja” ili neke voljene osobe. Znači, ako se i sam nalaziš u takvoj situaciji, nisi jedini. Usprkos tome, zastrašujuće je i bolno gledati nekoga koga voliš kako boluje. Kako se uopće možeš boriti s tim?

Zašto je moj roditelj bolestan?

U Pričama Salamunovim 15:13 stoji: “Žalost u srcu obara duh.” Sasvim je normalno da te preplave osjećaji kad je tvoj roditelj bolestan. Naprimjer, možda osjećaš krivnju zbog stanja svog roditelja. Možda ste ti i tvoj roditelj imali nekih problema u međusobnim odnosima. Možda ste se jednom ili dvaput jako posvađali. Sada kad ti je roditelj bolestan, možda osjećaš da si kriv na neki način. No, iako obiteljske prepirke mogu izazvati stres, one rijetko uzrokuju ozbiljnu bolest. Napetosti i manje nesuglasice mogu se pojaviti i u kršćanskim kućanstvima koja su puna ljubavi. Stoga ne trebaš biti opterećen krivnjom, kao da si ti izazvao zdravstvene probleme svog roditelja.

U biti, tvoja mama ili tata bolesni su zbog grijeha naših praroditelja, Adama i Eve (Rimljanima 5:12). Zbog tog prvog grijeha “sve stvorenje zajedno uzdiše i u boli je zajedno sve do sada” (Rimljanima 8:22, NW).

Bolni osjećaji

Mada je sve to točno, vjerojatno si zabrinut i tjeskoban. Terrina majka boluje od lupusa, poremećaja s razornim posljedicama. Terri priznaje: “Kad god nisam kod kuće zabrinuta sam i pitam se je li mama dobro. Ne mogu se koncentrirati. No skrivam svoje osjećaje jer ne želim da se i ona brine.”

U Pričama Salamunovim 12:25 piše: “[“Tjeskobna”, NW] briga u srcu čovječijem obara.” Depresija je sasvim uobičajena među mladima koji se nalaze u takvoj situaciji. Terri kaže da ju je jako boljelo kad je vidjela da njena majka ne može obaviti neke jednostavne poslove. Pored stresa, tu je i činjenica da su mladi — naročito djevojke — često prisiljeni preuzeti dodatne odgovornosti. Profesor Bruce Compas kaže da su “djevojke opterećene obiteljskim odgovornostima koje ne mogu nositi, kao što je obavljanje kućanskih poslova i vođenje brige oko mlađe braće ili sestara, a koje ometaju njihov normalan društveni razvoj”. Neki se tinejdžeri povlače u svoj svijet, slušajući sjetnu i depresivnu muziku (Priče Salamunove 18:1).

Uobičajen je i strah da bi roditelj mogao umrijeti. Terri je bila jedinica, a njena majka samohrani roditelj. Svaki put kad bi njena majka otišla u bolnicu, Terri bi plakala jer se bojala da je više nikada neće vidjeti. Terri kaže: “Imale smo samo jedna drugu. Nisam željela izgubiti svog najboljeg prijatelja.” Tinejdžerka imenom Martha slično je priznala: “Imam 18 godina, ali još uvijek se bojim da ću izgubiti roditelje. Bio bi to uistinu razarajuć osjećaj samoće.” Druge uobičajene reakcije na bolest roditelja jesu nepravilan san, noćne more i poremećaji u prehrani.

Što možeš poduzeti

Bez obzira na to koliko loše stvari možda sada izgledaju, možeš izaći na kraj s njima! Za početak svoje strahove i tjeskobe podijeli s roditeljima. Koliko je uopće ozbiljno stanje tvog roditelja? Kolika je mogućnost da se on ili ona oporave? Koje su pripreme učinjene da bi bio zbrinut ako se tvoj roditelj ne oporavi? Postoji li neka šansa da i ti kasnije u životu oboliš od iste bolesti? Iako je roditeljima teško govoriti o takvim stvarima, ako ih smireno i s poštovanjem zamoliš za pomoć, vjerojatno će dati sve od sebe da ti pomognu i pruže podršku.

S njima podijeli i svoje pozitivne osjećaje. Al se prisjeća da to nije učinio kad je saznao da mu majka umire od raka. On kaže: “Nisam joj rekao koliko je volim. Znao sam da to želi čuti od mene, ali kao tinejdžeru bilo mi je smiješno govoriti joj o takvim osjećajima. Umrla je nedugo nakon toga, a ja se sada osjećam krivim jer nisam iskoristio šansu koju sam imao. Žao mi je zbog toga jer je bila najvažnija osoba u mom životu.” Nemoj se ustručavati kazati svojim roditeljima koliko ih voliš.

Ako možeš, upoznaj se s bolešću roditelja (Priče Salamunove 18:15). Možda ti u tome može pomoći vaš obiteljski liječnik. Ako si dobro informiran, to će ti pomoći da budeš suosjećajniji, strpljiviji i da imaš više razumijevanja. A može ti pomoći i da se pripremiš na sve fizičke promjene koje tvoj roditelj može doživjeti, kao što su ožiljci, opadanje kose ili umor.

Je li tvoj roditelj u bolnici? Ako jest, neka tvoje posjete budu vesele i izgrađujuće. Razgovor zadrži na što optimističnijem nivou. Prenesi mu vijesti vezane uz svoje školske zadatke i kršćanske aktivnosti. (Usporedi Priče Salamunove 25:25, St.) Ako živiš u zemlji u kojoj se od rodbine očekuje da pacijentu nosi hranu i čini mu druge usluge, svoj dio zadatka obavi bez kukanja. Ako izgledaš uredno i dotjerano, to neće razveseliti samo tvog roditelja već će ostaviti i dobar dojam na bolničko osoblje i liječnike. To bi moglo poboljšati kvalitetu njege koju tvoj roditelj prima.b

Da li se tvoj roditelj oporavlja kod kuće? Ako da, učini što možeš kako bi pomogao oko njegove ili njezine njege. Sam se ponudi da preuzmeš razuman dio poslova u kući. Pokušaj oponašati Jehovu tako da daješ od sebe ‘velikodušno i bez prekoravanja’ (Jakov 1:5, NW). Daj sve od sebe kako bi pokazivao optimističan, pozitivan duh bez prigovaranja.

Naravno, još uvijek te čekaju školski zadaci. Pokušaj odvojiti vrijeme za njih jer tvoje je obrazovanje i dalje bitno. Ako je moguće, pronađi vremena za odmor i rekreaciju (Propovjednik 4:6). To će te osvježiti i pomoći ti da budeš od veće koristi svom roditelju. I na koncu, nemoj se izolirati. Iskoristi podršku sukršćana (Galaćanima 6:2). Terri kaže: “Skupština je postala moja obitelj. Starješine su uvijek bile spremne razgovarati sa mnom i ohrabriti me. To nikada neću zaboraviti.”

Zadrži svoju duhovnu ravnotežu

Najvažnije od svega je zadržati svoju duhovnu ravnotežu. Budi zaposlen duhovnim aktivnostima, kao što je proučavanje Biblije, posjećivanje sastanaka i propovijedanje drugima (1. Korinćanima 15:58). Terri je u ljetnim mjesecima povećavala svoj udio u djelu evangeliziranja služeći kao pomoćni pionir. Ona dodaje: “Mama me uvijek poticala da se pripremam za sastanke koji se održavaju u Dvorani Kraljevstva i da ih posjećujem. To se pokazalo korisnim za nas obje. Budući da nije mogla prisustvovati svakom sastanku kao što je željela, bila sam pažljivija nego inače kako bih joj kasnije mogla pričati o tome. Oslanjala se na to da ću joj prenijeti duhovnu hranu kad nije mogla biti tamo.”

Jedan članak u The New York Timesu dobro je rezimirao stvari kad je govorio o nekoj socijalnoj radnici koju je “stalno iznenađivalo to koliko djeca mogu sazreti, a čak i uspjeti usprkos tome što su zbog bolesti roditelja preživjela traumu”. Ona kaže: “Ona razviju neke vještine za koje nisu znala da ih imaju. (...) Ako mogu prebroditi ovu traumu, onda mogu prebroditi mnoge stvari.”

I ti možeš prebroditi to teško razdoblje. Terrina je majka, naprimjer, sada dovoljno zdrava da se brine za sebe. Možda će se i tvoj roditelj s vremenom oporaviti. No do tada ne zaboravi da imaš podršku svog nebeskog Prijatelja, Jehove. On je ‘Slušač molitve’ i poslušat će tvoje pozive u pomoć (Psalam 65:2, NW). Tebi — i tvom bogobojaznom roditelju — dat će ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ da bi mogao izaći na kraj sa svojom situacijom (2. Korinćanima 4:7, NW; Psalam 41:3).

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 22]

“Kad god nisam kod kuće zabrinuta sam i pitam se je li mama dobro”

[Slike na stranici 23]

Ako se upoznaš s bolešću svog roditelja, moći ćeš više pomoći