Potraga za savršenim društvom

BILO bi divno živjeti u jednom boljem svijetu u kojem bi ljudi bili oslobođeni boli, bolesti i invalidnosti! U svijetom raširenom društvu u kojem nema kriminala ni sukoba. U ljudskoj obitelji koja ne zna za smrt.

Očito je da su za ostvarenje tih ciljeva potrebne značajne promjene svojstava samog ljudskog roda. Ideje o tome kako poboljšati svojstva ljudskog roda nisu nove. Prije otprilike 2 300 godina grčki filozof Platon napisao je: “Najbolje pripadnike oba spola trebalo bi spajati s najboljima što je moguće češće, a slabije sa slabijima što je moguće rjeđe.” Međutim, tek se u novije vrijeme počelo ozbiljno raditi na poboljšanju svojstava ljudske obitelji. Disciplina koja se time bavi nazvana je eugenika.

Izraz “eugenika” skovao je 1883. Sir Francis Galton, britanski znanstvenik i rođak Charlesa Darwina. Riječ potječe od grčkih izraza koji znače “dobrog roda” ili “plemenitog porijekla”. Galton je znao da razne vrste cvijeća i životinja mogu selektivnim uzgojem steći određena poželjna svojstva. Zar se sličnim metodama ne bi moglo poboljšati i svojstva ljudskog roda? Galton je smatrao da je to moguće. On je tvrdio da kad bi se samo dio novca i truda koji se ulažu u uzgoj konja i goveda utrošilo u “poboljšavanje svojstava ljudskog roda”, rezultat bi bio “čitavo mnoštvo genijalaca”.

Pod utjecajem Darwinovih djela Galton je tvrdio kako je došlo vrijeme da ljudi preuzmu kontrolu nad svojom evolucijom. U prvim desetljećima 20. stoljeća Galtonove ideje postale su izuzetno popularne među političarima, znanstvenicima i akademicima u Evropi i Sjedinjenim Državama. Odražavajući popularna razmišljanja svojih suvremenika, vođa jedne moćne nacije napisao je: “Društvo nema pravo dozvoliti degenericima da stvaraju potomstvo. (...) Bilo koja grupa poljoprivrednika koja bi dopustila da im se najbolja stoka ne razmnožava, već da im se stočni fond povećava samo razmnožavanjem najlošije stoke, smatrala bi se zrelom za ludnicu. (...) Jednog dana shvatit ćemo da je prvenstvena dužnost dobrog i biološki prikladnog građanina da ostavi svijetu svoje potomstvo i da nemamo pravo uvijek iznova rađati biološki neprikladne građane.” Te riječi napisao je Theodore Roosevelt, 26. predsjednik Sjedinjenih Država.

Na sajmovima i izložbama u Velikoj Britaniji i Americi slikovito se prikazivalo zakone genetskog nasljeđivanja, obično na uspravno postavljenoj ploči na kojoj se vidjelo niz prepariranih zamoraca. Prikazivalo se nasljeđivanje boje krzna s jedne generacije zamoraca na drugu. Popratni tekst jasno je davao do znanja što je svrha tih eksponata. Ispod jednog grafičkog prikaza pisalo je: “Nepoželjne ljudske osobine kao što su mentalna poremećenost, epilepsija, kriminalno ponašanje, umobolnost, alkoholizam, prosjaštvo i mnoge druge nasljeđuju se u obiteljima s koljena na koljeno na potpuno jednak način kao i boja kod zamoraca.” Na jednom drugom izložbenom plakatu stajalo je pitanje: “Koliko ćemo još dugo mi Amerikanci poklanjati toliku pažnju rodovnicima naših svinja, kokoši i goveda — a rodoslovnu liniju naše djece prepuštati pukom slučaju?”

Eugenika na djelu

Te ideje nisu bile puka intelektualna rasprava. U Sjevernoj Americi i Evropi sterilizirano je na desetke tisuća “nepoželjnih”. Naravno, definicija koja je određivala koga ili što se smatra nepoželjnim uvelike je ovisila o gledištima onih koji su donosili odluke o prisilnoj sterilizaciji. Naprimjer, u državi Missouri (SAD) predložen je zakon koji bi nalagao sterilizaciju osoba “osuđenih za ubojstvo, silovanje, razbojstva na cestama, krađu peradi, bombaške napade ili krađu automobila”. U svojim naopakim nastojanjima da u jednoj generaciji stvori nadmoćnu rasu, nacistička Njemačka otišla je korak dalje. Nakon što je, po nekim procjenama, prisilno sterilizirano i do 225 000 ljudi, daljnji milijuni ljudi — Židovi, Romi, invalidi i drugi “nepoželjni” — poubijani su pod krinkom eugenike.

Zbog barbarstva nacističke ere riječ eugenika dobila je ružan prizvuk i mnogi su se nadali da je ta znanstvena grana pala u zaborav, pokopana zajedno s milijunima ljudi koji su zbog nje izgubili život. Međutim, 1970-ih počeli su pristizati izvještaji o znanstvenim uspjesima na novonastalom području molekularne biologije. Neki su strahovali da bi ti uspjesi mogli potaknuti povratak idejama koje su u prvoj polovini 20. stoljeća odvele Evropu i Sjevernu Ameriku na stranputicu. Naprimjer, 1977. jedan je istaknuti biolog na stručnom skupu državne akademije znanosti upozorio svoje kolege na problematiku rekombinantne DNK: “Ta će nas istraživanja dovesti korak bliže primjeni genetičkog inženjerstva na ljudima. Tu se otkriva kako postići da stvaramo djecu s idealnim svojstvima. (...) U prošlom pokušaju idealna djeca imala su plavu kosu, plave oči i arijevske gene.”

Danas mnogi smatraju da je smiješno uspoređivati napredak u genetičkom inženjerstvu i Hitlerov eugenički program. Prije šezdeset godina kruto se inzistiralo na rasnoj čistoći. Danas ljudi govore o poboljšanju zdravlja i kvalitete života. Stara eugenika iznikla je iz politike, a pokretačka snaga bile su joj zadrtost i mržnja. Najnoviji uspjesi u genetičkim istraživanjima potaknuti su komercijalnim interesima i željom ljudi da imaju bolje zdravlje. No iako postoje velike razlike, moglo bi se reći da cilj oblikovanja ljudi u skladu s našim vlastitim genetskim predrasudama snažno podsjeća na staru eugeniku.

Preobrazba društva putem znanosti

Dok čitate ove riječi, snažni kompjuteri sustavno kartiraju čovjekov genom — čitavu zbirku uputstava koja se nalaze u našim genima, a određuju naš razvitak i definiraju praktički sva naša svojstva. Ti kompjuteri precizno katalogiziraju desetke tisuća gena koje sadrži čovjekova DNK. (Vidi okvir “Detektivi DNK”.) Znanstvenici predviđaju da će se te informacije, nakon što budu sakupljene i pohranjene, u budućnosti još dugo koristiti kao glavni temelj za stjecanje novih znanja iz humane biologije i medicine. Znanstvenici se također nadaju da će otkrivanje tajni čovjekovog genoma otvoriti put liječenju kojim će se moći popraviti ili zamijeniti defektne gene.

Liječnici se nadaju da će genetička istraživanja dovesti do nove generacije bezopasnih, a ipak vrlo djelotvornih farmaceutskih proizvoda za sprečavanje i liječenje bolesti. Takva bi tehnologija ujedno omogućila liječniku da pogleda vašu genetsku kartu kako bi unaprijed ustanovio koji će vam lijek najviše odgovarati.

Pored takvih medicinskih prednosti, neki u genetičkom inženjerstvu vide i sredstvo za rješavanje socijalnih problema. U razdoblju od kraja drugog svjetskog rata do početka 1990-ih u akademskim krugovima tvrdilo se da se socijalni problemi mogu smanjiti reformama privrede i raznih društvenih ustanova te poboljšanjem životnih uvjeta. No posljednjih godina socijalni problemi postali su još ozbiljniji. Mnogi ljudi počeli su vjerovati da ključ za rješavanje tih problema leži u genetici. Neki sada vjeruju da geni utječu na ponašanje pojedinaca i grupa ljudi znatnije nego okolina.

A što reći o smrti? Istraživači smatraju da manipulacija našom DNK ima rješenje čak i za taj problem. Znanstvenici su već udvostručili životni vijek voćnih mušica i glista, koristeći tehnike koje bi se, prema njihovim tvrdnjama, jednog dana mogle primjenjivati i na ljudima. Direktor organizacije Human Genome Sciences Inc. rekao je: “Sada prvi put možemo zamisliti pojam ljudske besmrtnosti.”

Dizajnirane bebe?

Oduševljeno izvještavanje o tome što se danas postiže i što bi se u narednim godinama tek moglo postići lako može navesti ljude da previde postojeća ograničenja i potencijalne probleme novih tehnologija. Da bismo to ilustrirali, vratimo se na temu o bebama. Genetsko testiranje već je postalo uobičajeni postupak. Najčešće korištena metoda potječe iz 1960-ih. Liječnik zabada iglu u maternicu trudne žene i vadi iz nje uzorak amnijske tekućine, koja okružuje plod. Zatim se tekućina može podvrgnuti ispitivanju kako bi se utvrdilo ima li plod neki od mnogih genetskih poremećaja, uključujući i Downov sindrom i spinu bifidu. Taj se postupak obično izvodi nakon 16. tjedna trudnoće. No jedna novija metoda otkriva detalje o genskoj građi zametka već između šestog i desetog tjedna trudnoće.

Te metode omogućavaju liječnicima da otkriju mnoge poremećaje, no tek oko 15 posto njih može se ispraviti. Kad rezultati testiranja ukazuju na neki genetski problem ili kad su neodređeni, mnogi roditelji suočavaju se s mučnom odlukom — da li napraviti abortus ili roditi dijete? The UNESCO Courier komentira: “Unatoč naglom povećanju broja testova DNK — koji su svi redom patentirani i profitabilni — genetika dosad nije ispunila svoja razmetljiva obećanja o liječenju pomoću genske terapije. Liječnici vrše testiranja na bolesti i poremećaje koje ne mogu liječiti. Stoga se abortus često prikazuje kao liječenje.”

Naravno, budući da biotehnologija postiže sve bolje rezultate, liječnici očekuju da će moći u daleko većoj mjeri otkrivati i ispravljati genetske mane koje uzrokuju razne bolesti ili stvaraju predispozicije za njih. Osim toga, znanstvenici se nadaju da će u budućnosti moći unositi u ljudski zametak umjetne kromosome kako bi zaštitili dijete od bolesti kao što su Parkinsonova bolest, AIDS, dijabetes te rak prostate i dojke. Tako bi se djeca rađala s ojačanim imunološkim sustavom. Također postoje izgledi da se u budućnosti proizvedu farmaceutski preparati koji bi “poboljšali” svojstva zametka u razvoju, možda metodom manipulacije genima kojom bi se povećalo djetetov kvocijent inteligencije ili poboljšalo njegovo pamćenje.

Premda čak i najoptimističniji znanstvenici uviđaju da će proći još mnogo vremena prije nego što se roditeljima eventualno pruži mogućnost da u katalogu traže dijete po svom izboru, mnogim je ljudima ipak neobično privlačna ideja da im se rodi dijete o kakvom su sanjali. Neki tvrde da bi bilo neodgovorno ne koristiti tehnologiju koja može ukloniti genetske poremećaje. Uostalom, tvrde oni, ako nema ničeg lošeg u tome da svoje dijete upišete u najbolju školu i vodite najboljim liječnicima, zašto ne nastojati da se donese na svijet najbolju moguću bebu?

Zabrinutost zbog budućnosti

Međutim, ima i onih koji izražavaju zabrinutost. Naprimjer, u knjizi The Biotech Century stoji: “Ako bi se mijenjanjem genske građe pojedinaca moglo spriječiti dijabetes, anemiju srpastih stanica i rak, zašto se ta metoda ne bi primjenjivala i na druge, manje opasne ‘poremećaje’: kratkovidnost, daltonizam, disleksiju, gojaznost, ljevorukost? Zar onda postoji nešto što će spriječiti ljude da odluče kako je određena boja kože poremećaj?”

Osiguravajuća društva bit će itekako zainteresirana za genetske informacije. Što ako se za vrijeme trudnoće određenim pretragama otkrije potencijalni problem? Hoće li osiguravajuće društvo vršiti pritisak na majku da napravi abortus? Može li joj uskratiti plaćanje odštete ako ne pristane na abortus?

Proizvođači kemijskih, farmaceutskih i biotehnoloških proizvoda natječu se u patentiranju gena i živih organizama, kao i raznih načina da se njima manipulira. Naravno, glavni motiv je financijske prirode — zaraditi na tehnologiji budućnosti. Mnogi bioetičari strahuju da bi to moglo dovesti do “tržišne eugenike”, u kojoj bi se na roditelje moglo vršiti pritisak da izabiru “genetski provjerenu” djecu. Nije teško pogoditi da bi u takvom trendu reklamiranje moglo igrati vrlo značajnu ulogu.

Naravno, nove tehnologije vjerojatno neće biti dostupne stanovništvu u siromašnijim dijelovima svijeta. U mnogim dijelovima svijeta ljudi već danas nemaju najosnovniju zdravstvenu zaštitu. Čak bi se i u visokorazvijenim zemljama moglo desiti da mogućnost genske terapije postane privilegija koju će uživati samo bogati.

Savršeno društvo

U moru literature koja piše o pothvatima na polju biotehnologije često se pojavljuje fraza “igrati se Boga”. Budući da je Bog Stvoritelj života, umjesno je razmotriti što on misli o traganju za savršenstvom. Biblijska knjiga 1. Mojsijeva kaže da je stvorivši život na Zemlji ‘Bog pogledao sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma’ (1. Mojsijeva 1:31). Prvi ljudski par bio je genetski savršen. To što su se pobunili protiv Boga donijelo je nesavršenstvo i smrt kako njima samima tako i njihovom potomstvu (1. Mojsijeva 3:6, 16-19; Rimljanima 5:12).

Jehova Bog želi da dođe kraj bolesti, patnjama i smrti. Prije mnogo vremena on je postavio temelj za oslobođenje čovječanstva od tih problema. Biblijska knjiga Otkrivenje pretkazuje vrijeme kada će se Bog umiješati u zbivanja na Zemlji. O tom vremenu doznajemo: “Obrisat će [Bog] svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle.” Te drastične promjene neće biti posljedica znanstvenih otkrića do kojih bi mogli doći ljudi, od kojih mnogi čak ne priznaju da Bog postoji, a kamoli da bi ga veličali. Ne, biblijski odlomak nastavlja: “Onaj [Jehova Bog] koji sjedi na prijestolju rekao je: ‘Gle, sve činim novo’” (Otkrivenje 21:4, 5).