Namibijske pokretne skulpture

STIL umjetnika neprestano se mijenja, no krajnji je rezultat ipak užitak za oko. Materijal je pijesak. A umjetnik? Vjetar, koji “pokretnim” pješčanim dinama daje karakteristične oblike. Možda je najpoznatiji srpasti oblik dina. Vjetru izložena strana “skulpture” ima blagu padinu. No ona koja je zaklonjena od vjetra strmija je i kraća. Sam vrh dine čini se oštar poput britve, no dovoljan je jedan slučajni udarac čizme i on više nije tako oštar.

Pustinja Namib u jugozapadnoj Africi pogodno je mjesto za razgledavanje ovih pokretnih skulptura. Tu se nalaze neke od najviših dina na svijetu, koje dosežu visinu od preko 400 metara. No Namib je po površini manja od ostalih velikih pustinja. Proteže se od Atlantskog oceana prema unutrašnjosti u pojasu koji je širok najviše 160 kilometara, a dugačak 1 900 kilometara.

Ostali umjetnici na djelu

Vjetar nije jedini umjetnik koji izlaže u ovoj zabačenoj “umjetničkoj galeriji”. Pomno razgledavanje dina otkriva dokaze o postojanju osebujnog stvaralačkog rada i drugih umjetnika. Naprimjer, možete vidjeti nešto što izgleda poput dugačkog, tankog lančića nemarno bačenog na pijesak. Sačekate li dovoljno dugo, možda čak i vidite umjetnika na djelu. “Lančić” čine tragovi insekata koji noću prelaze preko pijeska. Malo dalje od “zlatnog lančića” susrećemo simetričan niz sitnih rupa u pijesku. I ovo su tragovi, no ove je ostavila slonovska rovčica, skakućući prema svom odredištu. Odjednom postajete svjesni da u ovoj zabačenoj, naizgled pustoj galeriji sve vrvi od života.

Sjeverno odavde, duž Obale kostura (Skeleton Coast), možete vidjeti djela ostalih pustinjskih umjetnika. Oni nemarno razbacuju pijesak, a krajnji rezultat priličan je nered. Pazi! Evo ih, dolaze trčeći po dini. Jedno je sigurno, a to je da uživaju u svom stvaralačkom radu. Ova velika stvorenja trče niz dine zaprepašćujućom brzinom, razbacujući pijesak na sve strane. No ne zadovoljavajući se samo trčanjem, ona isto tako kližu, ispruživši stražnje noge, i ostavljaju brazde u pijesku. Jure do obližnjeg izvora vode i skaču u njega razdragani poput sretne djece. Ovi su umjetnici afrički slonovi, a svaki je težak oko šest tona!

Još jedan ekscentrični umjetnik osebujnog stila, mada ne tako grub, namibijska je otrovnica Bitis peringueyi. Njeni grafički prikazi na pijesku izgledaju poput nizova svinutih štapova. Zmija ostavlja ove tragove krećući se na sebi svojstven način, naime odguravajući se u stranu. No tragovi se iznenada gube, a od zmije ni traga ni glasa. Kamo je nestala? Zagledate li se veoma pažljivo, možda ugledate dva uzana oka koja iz pijeska zure u vas. Ostali dio tijela je pod pijeskom. Ovako maskirana, zmija strpljivo čeka svoj obrok — obično nekog guštera prolaznika.

No jedan uzorak na pijesku možda i nije tako ugodan za oko. Vide se tragovi širokih guma motocikla na tri kotača, specijalno namijenjenog za vožnju po ovakvom terenu. I čovjek je ovdje ostavio svoj trag.

Hirovit umjetnik

Još je mnogo onih koji ostavljaju svoj biljeg na ovom pijesku, no previše da bismo ih sve spomenuli. Među njima su nosorozi, lavovi, žirafe i šakali, koje se može vidjeti u parku divljih životinja Skeleton Coast i drugdje.

No vjetar je glavni umjetnik. On odlučuje o izgledu galerije i preuređuje je po svojoj volji. On neprestano nešto mijenja. Kad biste se za godinu dana vratili u ovu galeriju, primijetili biste da su se u vašoj odsutnosti neke dine pomaknule za čak 30 metara! To je djelo namibijskih vjetrova.