Pomoć ženama koje tuku muževi

ŠTO se može učiniti kako bi se pomoglo ženama koje su žrtve nasilja? Kao prvo, potrebno je razumjeti kroz što te žene prolaze. Zlostavljanje često uključuje više od nanošenja fizičkih ozljeda. Ono je često popraćeno verbalnim prijetnjama i zastrašivanjem, zbog čega se kod žrtve javlja osjećaj bezvrijednosti i bespomoćnosti.

Pogledajmo kakva je situacija kod Roxane, čiju smo priču naveli u uvodnom članku. Njen muž ponekad koristi riječi kao oružje. “Naziva me pogrdnim imenima”, otkriva nam Roxana. “Govori mi: ‘Nisi ni školu završila. Kako bi se brinula za djecu da ti nema mene? Ti si lijena, nesposobna majka. Zar misliš da bi ti sud dozvolio da zadržiš djecu kad bi me napustila?’”

Roxanu muž drži u šaci tako što joj strogo ograničava novčana sredstva. Ne dozvoljava joj da koristi automobil te je tijekom dana stalno naziva kako bi provjerio što radi. Ako izrazi neku želju, on plane. Roxana je tako naučila da nikada ne izražava svoje mišljenje.

Kao što se može vidjeti, zlostavljanje bračnog druga složen je problem. Ukoliko želite pružiti pomoć u takvoj situaciji, saslušajte osobu i pokažite suosjećanje. Imajte na umu da je žrtvi obično veoma teško pričati o onome što proživljava. Vaš bi cilj trebao biti da ojačate žrtvu kako bi svoju situaciju mogla rješavati tempom koji njoj odgovara.

Neke će zlostavljane žene možda trebati zatražiti pomoć od vlasti. Ponekad neka krizna situacija — kao što je intervencija policije — može navesti nasilnog supruga da uvidi koliko je loše to što radi. Nažalost, mora se priznati da se svaka želja za promjenom često izgubi čim takva kriza prođe.

Treba li žena koja je izložena takvom maltretiranju napustiti svog muža? Biblija pokazuje da se na razdvajanje bračnih partnera ne može gledati olako. No ona isto tako ne obavezuje ženu da ostane s mužem koji je tuče te ugrožava njeno zdravlje, a možda i sam život. Kršćanski apostol Pavao napisao je: “Ako ipak ode, neka ostane neudata ili neka se pomiri sa svojim mužem” (1. Korinćanima 7:10-16). Budući da Biblija ne zabranjuje razdvajanje kada se radi o krajnje kritičnim situacijama, osobna je odluka svake žene što će učiniti u tom slučaju (Galaćanima 6:5). Nitko ne bi smio nagovarati ženu da napusti muža, ali isto tako nitko je ne bi smio ni prisiljavati da ostane s muškarcem koji je tuče ukoliko su ugroženi njeno zdravlje, život i duhovnost.

Ima li nade za nasilne muževe?

Zlostavljanje bračnog druga predstavlja grubo kršenje biblijskih načela. U Efežanima 4:29, 31 čitamo: “Nikakva trula riječ neka ne izlazi iz vaših usta (...). Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom.”

Niti jedan muž koji tvrdi da je sljedbenik Krista ne može s pravom reći da ljubi ženu ako je zlostavlja. Kakva mu je korist od svih dobrih djela ako maltretira svoju ženu? “Onaj tko zadaje udarce” ne udovoljava zahtjevima za posebne prednosti u kršćanskoj skupštini (1. Timoteju 3:3; 1. Korinćanima 13:1-3). Da, svatko tko se izjašnjava kao kršćanin, a stalno se i bez kajanja prepušta izljevima gnjeva može biti isključen iz kršćanske skupštine (Galaćanima 5:19-21; 2. Ivanova 9, 10).

Mogu li nasilni muškarci promijeniti svoje vladanje? Neki su ga promijenili. No nasilnik se obično neće promijeniti ukoliko (1) ne prizna da je njegovo ponašanje neispravno, (2) ne pokazuje želju da se promijeni i (3) ne potraži pomoć. Jehovini svjedoci ustanovili su da Biblija može snažno utjecati na osobu i navesti je da se promijeni. Mnoge zainteresirane osobe koje s njima proučavaju Bibliju razvile su snažnu želju da ugode Bogu. Naučile su da Jehova Bog “iz dna duše mrzi silnika” (Psalam 11:5, St). Naravno, da bi nasilnik promijenio svoje vladanje, nije dovoljno da prestane tući ženu. Ta promjena podrazumijeva razvijanje potpuno novog stava prema njoj.

Muškarac koji stječe spoznaju o Bogu uči gledati na svoju ženu kao na “pomoćnicu”, a ne kao na slugu; na nekoga kome treba ‘pridavati čast’, a ne kao na nekoga tko mu je podređen (1. Mojsijeva 2:18, Šarić; 1. Petrova 3:7). Ujedno uči da treba pokazivati samilost i saslušati ženino mišljenje (1. Mojsijeva 21:12; Propovjednik 4:1). Program proučavanja Biblije koji nude Jehovini svjedoci pomogao je mnogim bračnim parovima. U kršćanskoj obitelji nema mjesta despotskom vladanju, tiraniziranju i ugnjetavanju (Efežanima 5:25, 28, 29).

U kršćanskoj obitelji nema mjesta despotskom vladanju, tiraniziranju i ugnjetavanju

“Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj” (Hebrejima 4:12). Zbog toga mudrost koja je sadržana u Bibliji može pomoći parovima da analiziraju probleme s kojima se suočavaju te im dati potrebnu hrabrost da se uhvate ukoštac s njima. Osim toga, Biblija sadrži pouzdanu i utješnu nadu da ćemo u vrijeme kada Jehovin nebeski Kralj zavlada nad čitavim poslušnim čovječanstvom živjeti u svijetu u kojem neće biti nasilja. Biblija kaže: “Izbaviti [će] ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove” (Psalam 72:12, 14).

Ispravljanje pogrešnih stavova

• Žene su krive što ih muževi tuku.

Mnogi muževi koji tuku svoje žene odbijaju preuzeti odgovornost za svoje postupke, tvrdeći da ih žena izaziva. Čak i neki obiteljski prijatelji mogu povjerovati da žena ima tešku narav, pa ne čudi da muž ponekad izgubi kontrolu nad sobom. No to je isto što i okrivljavati žrtvu, a opravdavati napadača. U biti, žena koja dobiva batine često se svim silama trudi smiriti muža. Osim toga, nikakve okolnosti nikada ne mogu opravdati to što netko tuče svog partnera. U knjizi The Batterer—A Psychological Profile piše: “Muškarci kojima je sud zbog zlostavljanja žene odredio program liječenja ovisni su o nasilju. Oni pribjegavaju nasilju jer im ono omogućava da daju oduška svom gnjevu, iziđu iz depresije, zavladaju situacijom, riješe sukobe i smanje napetost. (...) Često ne mogu ni shvatiti u čemu je njihova krivica ili da se radi o ozbiljnom problemu.”

• Alkohol je kriv što muž tuče ženu.

Istina je da su neki muškarci nasilniji kad su pod utjecajem alkohola. No, je li razumno svu krivicu svaliti na alkohol? “Nasilnik u svom pijanstvu nalazi mogućnost da za svoje vladanje krivi nešto drugo, a ne sebe”, piše K. J. Wilson u svojoj knjizi When Violence Begins at Home. Ona dalje nastavlja: “Izgleda da se u našem društvu nasilje u obitelji lakše prihvaća kada je počinitelj osoba u pijanom stanju. Zlostavljana žena tada ne mora svog partnera doživljavati kao nasilnika, već kao pijanicu ili alkoholičara.” Takvo razmišljanje, ističe gđa Wilson, može ženi uliti lažnu nadu da bi “nasilje prestalo kad bi muž prestao piti”.

U novije vrijeme mnogi istraživači smatraju da su pijanstvo i zlostavljanje žena dva zasebna problema. Na kraju krajeva, većina muškaraca koji imaju problema sa zloupotrebom opojnih sredstava ne tuče svoje žene. Autori knjige When Men Batter Women navode: “Nasilje nad ženama zapravo ne prestaje zbog toga što je ono vrlo učinkovito sredstvo vladanja, zastrašivanja i podčinjavanja žene. (...) Alkohol i zloupotreba droge sastavni su dio života nasilnika. Međutim, bilo bi pogrešno smatrati da opojna sredstva uzrokuju nasilje.”

• Muževi koji tuku žene nasilni su prema svakome.

Takav čovjek može biti divan prijatelj s drugim ljudima. On poput doktora Jekylla i mistera Hydea ima dvije različite osobnosti. Zbog toga je obiteljskim prijateljima teško povjerovati u priče o njegovom nasilnom vladanju. Međutim, istina je da nasilni muževi izabiru brutalnost jer tako mogu dominirati nad svojom ženom.

• Žene se ne protive maltretiranju.

Ova predodžba vjerojatno se pojavila zbog toga što ljudi ne razumiju beznadnu situaciju žene koja nema kamo pobjeći. Žena koju muž tuče možda ima prijatelje koji će je prihvatiti na tjedan ili dva, no što nakon toga? Pronaći posao, plaćati podstanarstvo i usto se brinuti o djeci može za ženu biti zastrašujuća perspektiva. Moguće je i to da zakon zabranjuje ženi da prilikom bijega od muža povede sa sobom djecu. Neke su pokušale otići, no policija im je ušla u trag te su vraćene natrag bilo silom bilo šarmom. Prijatelji koji to ne mogu razumjeti mogu pogrešno misliti da se takve žene nisu protivile maltretiranju.