Muževi koji tuku žene — pobliže o njima

NEPODIJELJENO mišljenje stručnjaka je da oni koji tuku žene imaju slične karakterne crte. Liječnici, advokati, milicijski službenici, sudski činovnici i socijalni radnici — koji zbog prirode posla svakodnevno dolaze u dodir sa obiteljima gdje je prisutno nasilje — također se s time slažu. Jedan sudski službenik je rekao: “Narcisizam — to je glavno obilježje. Sličnost između prebijača i malog djeteta je zapanjujuća. Svaka žena čiji sam slučaj rješavao ispričala mi je priču o tim napadajima gnjeva. Onaj tko je sklon prebijanju može saobraćati sa svijetom samo ako će ovaj brinuti o njegovim potrebama”. Taj isti službenik označava prebijača “socijalno patološkim slučajem”, misleći na njegovu nesposobnost sagledavanja posljedica svojih djela.

“Prilično je interesantno,” rekao je jedan pisac, “da zlostavljači općenito, pate od osjećaja manje vrijednosti, upravo onog što se trude izazvati u svojim žrtvama.” “Posesivnost i ljubomora, kao i seksualna nedoraslost i nedostatak samopoštovanja, uobičajene su osobine muškaraca koji tuku svoje žene”, piše u jednom novinskom izvještaju. Slažući se s opisom ličnosti tih zlostavljača, jedan ugledni psiholog je dodao: “Prebijanje je jedan od načina kojim nedorasli muž pokušava dokazati svoju muškost.”

Postaje očito da onaj tko zlostavlja ženu upotrebljava nasilje kao sredstvo za održanje kontrole i dokazivanje moći nad svojim bračnim drugom. Jedan takav zlostavljač je izjavio: “Ako prestanemo tući, gubimo kontrolu. A to je nezamislivo, nepodnošljivo.”

Često, bez razloga, muž koji tuče ženu nerazumno je posesivan i ljubomoran. Izmišlja romantičnu vezu između svoje žene i poštara, mljekara, obiteljskog bliskog prijatelja ili bilo koga s kim ona dolazi u doticaj. Makar postupao sa ženom loše, nanoseći joj tjelesnu bol, on se iz dna duše boji rastave ili da je izgubi. Ako žena prijeti da će ga ostaviti, on uzvraća prijetnjom da će ubiti i nju i sebe.

Ljubomora može često pokazati svoju ružnu stranu kad žena očekuje bebu. Muž osjeća prijetnju od mogućnosti da će naklonost žene prema njemu biti odvraćena time što će beba postati centar pažnje. Mnoge žene koje tuku muževi izjavljuju da je sami početak muževljeva zlostavljanja bio kada ih je udario nogom u trbuh za vrijeme prve trudnoće. “Narcisizam, od čega pati, dovodi ga u stanje u kojem zaista može pokušati da ubije fetus,” rekao je jedan sudski službenik.

Ciklus nasilja

Drugo obilježje ličnosti čovjeka koji tuče ženu je ciklus nasilja, kako su potvrdile mnoge pretučene žene. U prvom stadiju, muž pribjegava davanju pogrdnih imena, upotrebljavajući pogrdan rječnik. Možda prijeti da će joj oteti djecu, govoreći da ih više nikada neće vidjeti. Osjećajući se ugroženom, žena će potvrditi da je ona kriva za sve, prihvaćajući odgovornost za njegovo zlostavljanje. Time mu ona nehotice čini uslugu. On ostvaruje vlast nad njom. Ali, potrebna mu je veća nadmoć. Taj prvi stadij može se pojaviti u bilo koje vrijeme nakon vjenčanja — ponekad u prvim tjednima.

Drugi stadij može nastupiti naglom provalom nasilja — udaranje nogom i šakom, ugrizanje, čupanje kose, bacanje na pod i izvršavanje spolnog akta na brutalan način. Žena će možda po prvi puta doći do saznanja da nije kriva. Zaključit će da je uzrok svega vjerojatno neki vanjski faktor — pritisak na radnom mjestu ili neslaganje s drugovima na poslu.

Neposredno nakon izljeva gnjeva žena će se utješiti osjećajem grižnje savjesti kod svoga muža. On je sada u trećem stadiju ciklusa. Obasipa je poklonima. Preklinje je da mu oprosti. Obećaje joj da se to više nikada neće dogoditi.

Ali, događa se uvijek iznova. Grižnje savjesti više nema. Sada to postaje način života. Prijetnja da će je ubiti uvijek je prisutna ako mu ona kaže da će ga ostaviti. Ona je sada pod njegovom potpunom vlašću. Prisjetimo se već citiranih riječi jednog zlostavljača: “Ako prestanemo tući, gubimo kontrolu. A to je nezamislivo.”

Druga sličnost

Uvijek će oni koji zlostavljaju svoju ženu kriviti nju da izaziva. Upravitelj službe za pomoć pretučenim ženama izvještava: “Zlostavljač kaže svojoj ženi: ‘Tučem te zato jer nisi to dobro uradila.’ Ili: ‘Tučem te zato jer nije gotov ručak.’ Uvijek je ona kriva. I kad takva vrsta emocionalnog zlostavljanja traje godinama, žena doista počne u to i vjerovati.”

Jednoj je ženi muž rekao da ga je izazvala stvarima koje je uradila krivo. “Kako su se zlostavljanja ponavljala, ponavljale su se i isprike. I uvijek je bilo: ‘Gledaj što si me prisilila da učinim. Zašto me navodiš da to činim?’”

Jedan bivši zlostavljač žene, čiji je otac također tukao svoju ženu, rekao je: “Moj otac nije nikada mogao priznati da je kriv. Nikada se nije ispričao ili prihvatio bilo kakvu odgovornost za svoja djela. Uvijek je krivio svoju žrtvu.” Sin također priznaje: “Krivio sam ženu da je izazvala batine.” “Zlostavljao sam svoju ženu 15 godina” rekao je jedan drugi čovjek, “jer je bila Jehovin svjedok. Okrivljavao sam je za sve. Nisam shvaćao da je ono što sam činio bilo jako zlo sve dok nisam počeo proučavati Bibliju. Sada je to neugodna uspomena u mom životu. Pokušavam to zaboraviti, ali uvijek je prisutno.”

Iskaz oca i sina, obojice zlostavljača svojih žena, nije jedinstven. Prije je to opis ličnosti muževa koji tuku svoje žene. Sin je priznao da običaj mlaćenja žene u njegovoj obitelji seže 150 godina unatrag, prelazeći takoreći sa oca na sina. Prema procjeni za to specijalizirane institucije (National Coalition Against Domestic Violence), “60 posto dječaka koji su svjedoci zlostavljanja u kući postaje zlostavljačima, a 50 posto djevojčica postaje žrtvama.”

Jedan novinar je rekao: “Čak ako se oni budu susprezali da udaraju i ako se posljedice na njima neće primjećivati, ta će djeca naučiti nešto što vjerojatno neće nikada zaboraviti: da je prihvatljivo rješavati se problema i pritisaka na nasilan način.”

Oni koji se trude braniti žene kažu da dječaci koji su vidjeli kako očevi tuku njihove majke često ih i sami nasilno napadaju ili prijete da će ubiti svoje sestre. “To nije samo igra malog plentravca”, rekao je netko. “To je zaista namjerno.” Vidjevši svoje roditelje kako koriste nasilnost da bi izišli na kraj sa svojim bijesom, djeca to shvaćaju kao jedini izbor.

Jedna dječja pjesmica kaže da su male djevojčice stvorene od “šećera i mirodija, kao i svega što je lijepo.” Te male djevojčice rastu i postaju naše majke i žene, kojima muževi govore da ne mogu bez njih živjeti. Nesumnjivo, pravda je protiv zlostavljanja žena, ali čija pravda — ljudska ili Božja?