Kraj nasilju u obitelji

“Prevencija nasilja u domu i smanjenje obiteljskog nasilja uključuju veće strukturalne promjene i društva i obitelji” (Behind Closed Doors).

PRVO ubojstvo u ljudskoj povijesti uključivalo je braću (1. Mojsijeva 4:8). Kroz milenije koji su uslijedili, čovjeka su pogađali svi oblici nasilja u obitelji. Predlagana su brojna rješenja, ali mnoga su imala nedostatke.

Naprimjer, rehabilitacija dolazi samo do onih prijestupnika koji priznaju svoj problem. Jedan zlostavljač žena koji se oporavlja žalio se: “Na svakoga od nas [koji se rehabilitira], dolaze trojica koja su vani i koji kažu: ‘Moraš svoju staru držati na uzdi.’ ” Zlostavljač, dakle, treba naučiti kako da se odnosi prema svojoj situaciji. Zašto se razvio u osobu koja zlostavlja druge? Ako dobije pomoć kako bi ispravio svoje pogreške, možda će doći na put koji vodi izlječenju.

No, socijalni programi nemaju dovoljno osoblja. Tako se procjenjuje da su u 90 posto slučajeva ubojstava djece u Sjedinjenim Državama riskantne obiteljske situacije bile prijavljene prije ubijanja. Dakle, socijalni programi i policijske organizacije imaju ograničenja. Postoji nešto drugo što je prijeko potrebno.

‘Nova osobnost’

“Ono što je potrebno nije ništa manje nego restrukturiranje odnosâ među članovima obitelji”, kaže jedan istraživački tim. Nasilje u obitelji nije samo problem šaka; to je u prvom redu problem uma. Korijen mu je u tome kako članovi obitelji — bračni partner, dijete, roditelj, brat ili sestra — gledaju jedni na druge. Restrukturiranje tih odnosa znači oblačenje onoga što Biblija naziva ‘nova osobnost’ (Efežanima 4:22-24, NW; Kološanima 3:8-10).

Ispitajmo neka od biblijskih načela koja se odnose na obitelj i koja nam pomažu da obučemo novu osobnost sličnu Kristovoj, što može doprinijeti boljem odnosu među članovima obitelji. (Vidi Matej 11:28-30.)

Gledište o djeci: Biti roditelj uključuje više nego samo donijeti bebu na svijet. Ipak, žalosno je da mnogi danas gledaju na svoju djecu kao na teret i stoga im nedostaje predanost svojoj roditeljskoj ulozi. To su potencijalni zlostavljači.

Biblija djecu naziva ‘nasljeđem od Jehove’ i ‘nagradom’ (Psalam 127:3, NW). Roditelji su odgovorni Stvoritelju za brigu oko tog nasljeđa. Oni koji na svoju djecu gledaju kao na opterećenje trebaju razviti novu osobnost u tom pogledu.a

Realistična očekivanja od djece: Jedna studija je otkrila da mnoge nasilne majke očekuju od svoje male djece da znaju što je ispravno a što ne već u starosti od jedne godine. Trećina anketiranih majki navela je šest mjeseci.

Biblija pokazuje da se svi rađaju nesavršeni (Psalam 51:5; Rimljanima 5:12). Ona ne tvrdi da se sposobnost razlučivanja stječe prilikom rođenja. Umjesto toga, ona kaže da se “upotrebom” moći zapažanja neke osobe ‘uvježbavaju da razlikuju i ispravno i pogrešno’ (Hebrejima 5:14, NW). Nadalje, Biblija govori o ‘obilježjima bebe’, ‘ludosti’ dječaštva i ‘ispraznosti’ adolescencije (1. Korinćanima 13:11; Poslovice 22:15; Propovjednik 11:10, NW). Roditelji moraju razumjeti ta ograničenja, ne očekujući više nego što je primjereno djetetovoj dobi i sposobnosti.

Davanje ukora djeci: U Bibliji grčka riječ prevedena sa “ukoriti” znači “obrazovati”. Dakle, cilj ukoravanja prvenstveno je da se školuje, a ne da prouzroči bol. Mnogo toga može se postići bez batina, iako i to ponekad može biti neophodno (Priče Salamunove 13:24). Biblija kaže: “Poslušajte pouku, da stečete mudrost” (Izreke 8:33, St; naglašeno od nas). Isto tako, Pavao je pisao da je potrebno držati se ‘suzdržanim u zlu’, dajući ukor sa “dugotrpljivošću” (2. Timoteju 2:24; 4:2, NW). To isključuje izljeve gnjeva i prekomjernu snagu čak i onda kad su potrebne batine.

S obzirom na ova biblijska načela, postavite si pitanje: ‘Da li moje ukoravanje poučava, ili jednostavno vlada pomoću nanošenja ozljeda? Usađuje li moje ukoravanje pravedna načela ili samo strah?’

Granice ponašanja za odrasle: Jedan zlostavljač tvrdio je da je jednostavno “izgubio kontrolu” i udario svoju ženu. Savjetnik je pitao čovjeka da li je ikada ubo svoju ženu nožem. “To nikada ne bih napravio!”, odgovorio je. Zatim mu se pomoglo da uvidi da je stvarno postupao unutar granica, ali je problem bio u tome što to nisu bile ispravne granice.

Gdje su postavljene tvoje granice? Da li staneš prije nego se neslaganje razvije u nešto nasilno? Ili kipiš i konačno počneš vikati, vrijeđati, gurati, bacati stvari ili udarati?

Nova osobnost ima točno određene granice, koje nikako ne dozvoljavaju mentalno zlostavljanje ili fizičko nasilje. “Neka trula izreka ne izlazi iz vaših usta”, kaže se u Efežanima 4:29 (NW). Redak 31 dodaje: “Neka se svaka zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor uklone od vas zajedno sa svom zloćom.” Grčka riječ za “srdžba” označava “impulzivnu prirodu”. Zanimljivo je da knjiga Toxic Parents primjećuje da je kod zlostavljača djece zajednička karakteristika “ogroman nedostatak kontrole impulzivnosti”. Nova osobnost postavlja čvrste granice impulzivnosti, i fizičkoj i verbalnoj.

Naravno, nova osobnost primjenjuje se i na ženu kao i na muža. Ona bi trebala raditi na tome da ne provocira svog bračnog druga, da pokazuje cijenjenje za njegove napore da se brine za obitelj, da surađuje s njim. A oboje ne bi smjeli zahtijevati od drugoga ono što nijedan od njih ne može proizvesti — savršenstvo. Umjesto toga, oboje trebaju primjenjivati 1. Petrovu 4:8: “A prije svega, imajte neprestanu ljubav među sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha.”

Poštovanje prema ostarjelima: “Pokazuj poštovanje prema starim ljudima i iskazuj im čast”, kaže 3. Mojsijeva 19:32 (Today’s English Version). To može biti izazov kad je ostarjeli roditelj bolestan i možda previše zahtijeva. Prva Timoteju 5:3, 4 (NW) govori o davanju ‘časti’ i ‘dužne naknade’ roditeljima. To može uključivati financijsku pomoć kao i poštovanje. S obzirom na sve ono što su naši roditelji učinili za nas kad smo bili bespomoćna djeca, i mi trebamo njima pokazivati obzir kad je potrebno.

Nadvladati suparništvo prema bratu ili sestri: Prije nego je neprijateljstvo dovelo Kaina do toga da ubije svog brata, dobio je savjet: “Grijeh čuči na tvojim vratima. Želi vladati nad tobom, ali ti ga moraš nadvladati” (1. Mojsijeva 4:7, TEV). Osjećaji se mogu kontrolirati. Naučite biti strpljivi jedan s drugim, “velikodušno popuštajući jedan drugome jer ljubite jedan drugoga” (Efežanima 4:2, Phillips).

Naučiti se povjeravati

Mnoge žrtve nasilja u obitelji su tihi patnici. No, dr. John Wright potiče: “Žene koje se tuče trebaju potražiti emocionalnu i fizičku zaštitu od kompetentne treće osobe.” Isto je slučaj i sa bilo kojim članom obitelji kojeg se zlostavlja.

Ponekad je žrtvi teško povjeriti se nekoj drugoj osobi. Na kraju krajeva, pouzdanje unutar najtjesnije društvene jedinice — obitelji — dovelo je do bola. Međutim, “ima (...) prijatelja privrženijih od brata”, kažu Izreke 18:24 (St). Pronalaženje tih prijatelja i učenje diskretnom povjeravanju, dragocjen je korak u dobivanju potrebne pomoći. Naravno, potrebno je i da zlostavljač dobije pomoć.

Svake godine stotine tisuća ljudi postaju Jehovini svjedoci. Oni prihvaćaju izazov oblačenja nove osobnosti. Među njima su bivši počinitelji nasilja u obitelji. Kako bi neutralizirali svaku sklonost prema ponovnom padanju u istu grešku, oni moraju stalno dopuštati da Biblija bude ‘korisna za učenje, za karanje, za popravljanje’ (2. Timoteju 3:16).

Za te nove Svjedoke, oblačenje nove osobnosti je trajan proces, jer Kološanima 3:10 kažu da se “obnavlja”. Zato je potreban stalan napor. Jehovini svjedoci su zahvalni što imaju podršku mnoštva duhovne ‘braće i sestara i majki i djece’ (Marko 10:29, 30; vidi i Jevrejima 10:24, 25).

A osim toga, u svih približno 70 000 skupština Jehovinih svjedoka širom svijeta nalaze se ljubazni nadglednici koji su kao “sklonište od vjetra i mjesto da se sakrije od oluja”. Njihove “oči i uši bit će otvorene za potrebe naroda” (Izaija 32:2, 3, TEV). Stoga noviji Svjedoci Jehove, kao i oni koji su iskusniji, imaju u kršćanskoj skupštini divan rezervoar dostupne pomoći dok rade na oblačenju nove osobnosti.

Suosjećajni nadglednici

Kad ljudi dolaze po savjet kršćanskim nadglednicima u skupštinama Jehovinih svjedoka, ti nadglednici su osposobljeni da svakoga nepristrano saslušaju. Ohrabreni su da svakome, naročito žrtvama teških zlostavljanja, pokažu veliko suosjećanje i razumijevanje (Kološanima 3:12; 1. Solunjanima 5:14).

Naprimjer, ženi koju se tuče možda je brutalno nanesena ozljeda. Kad bi se isto udaranje nanosilo nekome izvan obitelji, danas bi u mnogim zemljama zlostavljač završio u zatvoru. Zato se prema žrtvama treba odnositi s izvanrednom dobrohotnošću, kao i prema žrtvama svih drugih vrsta zlostavljanja, kao što je seksualno zlostavljanje.

Nadalje, počinitelji zločina protiv Božjih zakona trebaju biti pozvani na odgovornost. Na taj se način skupština drži čistom, a druge nedužne osobe su zaštićene. I što je vrlo važno, ne sprečava se pritjecanje Božjeg duha (1. Korinćanima 5:1-7; Galaćanima 5:9).

Božje gledište o braku

Kad ljudi postanu Jehovini svjedoci, oni se slažu s time da slijede načela kršćanskog života koja se nalaze u Božjoj riječi. Oni uče da je muž postavljen kao glava obitelji, kako bi je vodio u pravom obožavanju (Efežanima 5:22). Ali poglavarstvo nikada ne daje ovlaštenje za brutalno postupanje sa ženom, razaranje njene osobnosti ili ignoriranje njenih želja.

Baš suprotno, Božja riječ jasno daje na znanje da muževi trebaju ‘nastaviti ljubiti svoje žene, baš kao što je i Krist ljubio skupštinu i sebe predao za nju (...). Muževi trebaju ljubiti svoje žene kao svoja vlastita tijela. Onaj tko ljubi svoju ženu ljubi sebe, jer nijedan čovjek nikada nije mrzio svoje vlastito tijelo; nego ga hrani i njeguje’ (Efežanima 5:25, 28, 29, NW). Zaista, Božja riječ otvoreno kaže da ženama treba pripisivati “čast” (1. Petrova 3:7, NW; vidi i Rimljanima 12:3, 10; Filipljanima 2:3, 4).

Sigurno da nijedan kršćanski suprug ne može u skladu s istinom tvrditi da stvarno voli svoju ženu ili joj iskazuje čast ako je verbalno ili fizički zlostavlja. To bi bilo licemjerstvo, jer Božja riječ navodi: “Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima” (Kološanima 3:19, St). Za kratko vrijeme, kada dođu Božje presude protiv ovog zlog sustava u Harmagedonu, licemjeri će doživjeti isti udes kao i protivnici Božjeg vladanja (Matej 24:51).

Bogobojazni muž treba ljubiti svoju ženu kao svoje vlastito tijelo. Da li bi on udarao svoje vlastito tijelo, udarao se šakom u lice ili si nasilno čupao kosu? Da li bi sam sebe s prezirom i sarkazmom omalovažavao pred drugima? Onaj tko radi takve stvari smatrao bi se, najblaže rečeno, mentalno neuravnoteženim.

Ako kršćanin tuče svoju ženu, time sva njegova druga kršćanska djela postaju bezvrijedna u Božjim očima. Sjetite se, “nasilan” čovjek ne može biti sposoban za prednosti u kršćanskoj skupštini (1. Timoteju 3:3, Duda—Fućak; 1. Korinćanima 13:1-3). Naravno, svaka žena koja slično postupa sa svojim mužem također krši Božji zakon.

Galaćanima 5:19-21 među djela koja Bog osuđuje stavlja ‘neprijateljstva, svađu, (...) srdžbu’ i navodi da “oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega” (St). Dakle, tući svog bračnog druga ili djecu nikada nema opravdanje. To se obično protivi zakonu zemlje i sigurno se protivi Božjem zakonu.

Kula stražara, časopis koji objavljuju Jehovini svjedoci, pružila je biblijsko gledište o tome, govoreći o onima koji tvrde da su kršćani a ipak tuku svoje žene: ‘Nekome tko tvrdi da je kršćanin, ali se bez kajanja uvijek iznova dade odvući jakim izljevima gnjeva, može biti oduzeta zajednica’, isključiti ga se (1. februar 1976, stranica 63; usporedi 2. Ivanova 9, 10).

Što dozvoljava Božji zakon

Bog će konačno suditi onima koji krše njegove zakone. No, u međuvremenu, što njegova Riječ dopušta onim kršćanskim partnerima koje se tuče kad se počinitelj ne mijenja nego nastavlja sa svojim udaranjem? Jesu li nedužne žrtve dužne nastaviti dovoditi u opasnost svoje tjelesno, duševno i duhovno zdravlje, možda čak i svoj život?

Kula stražara, komentirajući nasilje u obitelji, bilježi ono što Božja riječ dopušta. Ona navodi: “Apostol Pavao savjetuje: ‘Da se žena od muža ne rastavlja; ako li se rastavi neka ostane neudata, ili se izmiri sa svojim mužem; i muž da ne otpušta žene.’ ” Članak dalje kaže: “U slučaju da zloupotreba postaje nepodnošljiva ili i sam život u opasnosti, tada vjerujući partner može izabrati da se ‘razdvoji’. Ali tada treba i dalje nastojati da se vremenom ‘pomiri’ sa svojim partnerom (1. Korinćanima 7:10-16, St). Međutim, ‘razdvajanje’ ne daje samo po sebi biblijski razlog za razvod i ponovo stupanje u brak; ipak, zakonski razvod ili zakonska rastava mogu pružiti određenu mjeru zaštite od daljnjeg zlostavljanja” (1. jula 1983, stranice 16-17; vidi i izdanje od 1. svibnja 1989, stranice 30-31).

Ono što žrtva izabere da učini u tim okolnostima mora biti osobna odluka. “Jer će svaki [ili svaka] svoje breme nositi” (Galaćanima 6:5). Nitko ne može donijeti takvu odluku za nju. I nitko je ne bi trebao prisiljavati da se vrati nasilnom mužu gdje su ugroženi njeno zdravlje, život i duhovnost. To mora biti po njenom vlastitom izboru, po njenoj vlastitoj volji, a ne zato što joj drugi pokušavaju nametnuti svoju volju. (Vidi Filemonu 14.)

Kraj nasilju u obitelji

Jehovini svjedoci su naučili da je nasilje u obitelji tipično za ono što je Biblija prorekla za ove posljednje dane, u kojima će mnogi biti “nasilni”, “bez prirodne naklonosti” i “bijesni” (2. Timoteju 3:2, 3, The New English Bible). Bog obećava da će nakon ovih posljednjih dana uspostaviti miroljubivi novi svijet u kojem će ljudi “živjeti bez straha i niko ih ne će plašiti” (Ezehijel 34:28).

U tom čudesnom novom svijetu, nasilje u obitelji zauvijek će biti stvar prošlosti. “Smjerni će naslijediti zemlju, i nasladjivaće se množinom mira” (Psalam 37:11).

Potičemo vas da saznate više o biblijskim obećanjima za budućnost. Zaista, možete požeti koristi čak i sada primjenjujući biblijska načela u svojoj obiteljskoj okolini.

[Bilješke]

[Slike na stranici 10]

Biblijska načela pomažu riješiti obiteljske konflikte

[Slika na stranici 13]

Žrtve se trebaju povjeriti pouzdanom prijatelju