Pogled u svijet

Zdravstveni karton — s podacima o gledanju televizije?

U djetetov zdravstveni karton trebalo bi upisivati i podatke o njegovim navikama gledanja televizije, preporučuje jedna grupa pedijatara iz Španjolske. Prema španjolskom listu Diario Médico, ti liječnici smatraju da bi trebali znati koliko sati dnevno njihov mali pacijent provede gledajući televiziju, kakve programe gleda i s kime ih gleda. Zašto tako razmišljaju? Zato što je jedno njihovo istraživanje pokazalo da gledanje televizije vodi do sjedilačkog načina života, veće agresivnosti, želje za kupovanjem, slabijeg uspjeha u školi te mogućnosti da dijete postane ovisnik o televiziji. “Pedijatri su savjetovali roditeljima da ne stavljaju televizor u dječju sobu ili na mjesto gdje [djeca] mogu sama birati programe”, kaže se u izvještaju. “Osim toga, treba izbjegavati gledanje televizije za vrijeme jela. Roditelji bi trebali postaviti granicu u gledanju televizije, ne dopuštajući djeci da provode pred televizorom više od dva sata dnevno, no bilo bi još bolje kad bi se to svelo na nepuni sat vremena dnevno.”

Porast kineskog stanovništva

“Kinesko stanovništvo poraslo je na 1,26 milijardi te postaje sve starije, obrazovanije i urbaniziranije”, izvještava abcNEWS.com. Prema izjavi Zhu Zhixina, direktora Državnog zavoda za statistiku, stanovništvo se od 1990. povećalo za 132,2 milijuna. Smatra se da je smanjenje godišnje stope rasta stanovništva, koja sada iznosi 1,07 posto, postignuto zahvaljujući restriktivnoj natalitetnoj politici pod motom jedna obitelj-jedno dijete, koja je u Kini uvedena potkraj 1970-ih. Međutim, stručnjaci su zabrinuti zbog toga što je istraživanje koje je provedeno 1999. pokazalo da se na svakih 117 dječaka rađa samo 100 djevojčica, a razlog bi mogao biti namjerno abortiranje ženske djece. “Sociolozi strahuju da će neuravnoteženi omjer rađanja muške i ženske djece dovesti do pomanjkanja žena za udaju, što bi moglo pogoršati problem prostitucije te otmica i prodavanja žena za udaju”, kaže se u izvještaju.

“Podzemno blago”

Tim istraživača pod vodstvom brazilskog hidrogeologa Heralda Camposa priveo je kraju sedmogodišnji projekt kartiranja najvećih rezervoara podzemne vode u Južnoj Americi. Vodonosni sloj Guarani, koji se nalazi ispod dijelova Brazila, Urugvaja, Paragvaja i Argentine, zauzima površinu od oko 1,2 milijuna kvadratnih kilometara i sadrži oko 40 000 kubnih kilometara vode. Prema izvještaju organizacije Global Environment Facility, “postojeće zalihe pitke vode bile bi dovoljne za zadovoljavanje potreba čitavog brazilskog stanovništva u idućih 3 500 godina”. U budućnosti bi se to “podzemno blago” moglo koristiti u borbi protiv dezertifikacije, a zbog svoje topline moglo bi služiti i kao alternativni izvor energije. Istraživači se nadaju da će kartiranje tog vodonosnog sloja pomoći da se takozvana područja prihranjivanja, na kojima se velika količina vode vraća u zemlju, zaštite od zagađivanja pesticidima i umjetnim gnojivima.

Porast oboljenja od raka kože

U posljednje vrijeme naglo je porastao broj oboljelih od melanoma, najtežeg oblika raka kože, izvještava španjolska novinska agencija El Pais Digital. Do sredine 20. stoljeća omjer oboljelih od melanoma i zdravih osoba iznosio je 1 naprema 1 500. No do 2000. broj oboljelih znatno je porastao, uglavnom zato što je moderno imati preplanuli ten, tako da sada taj omjer iznosi 1 naprema 75. Na jednom simpoziju Evropskog onkološkog društva profesor John Kirkwood rekao je da se oboljenje od melanoma u 40 posto slučajeva može pripisati genetskim faktorima, dok je ostalih 60 posto slučajeva povezano s pretjeranim izlaganjem suncu. Najviše obolijevaju žene u dobi od 23 do 50 godina. Kirkwood je objasnio da Sunčevo zračenje može već u djetinjstvu i mladosti uzrokovati mutacije kožnog pigmenta, iako se rak može pojaviti tek godinama kasnije. “Koža pamti Sunčevo zračenje kojem je bila izložena”, napomenuo je Kirkwood.

Pretvaranje šećera u plastiku

Znanstvenici s brazilskog Instituta za tehnološka istraživanja otkrili su jednu novu vrstu bakterija koje mogu pretvarati šećer u plastiku. Ranije otkrivene vrste probavljaju i prerađuju šećer samo ako je on već razgrađen na manje molekule, no “veliki potencijal ove [novootkrivene vrste bakterija] leži u njenoj sposobnosti da direktno razgrađuje šećer”, kaže bioinženjer Carlos Rossell. Kad se prejedu, te bakterije koriste višak šećera za proizvodnju sićušnih zrnaca biorazgradive plastike koju znanstvenici odvajaju pomoću jedne vrste otapala. Prema riječima istraživača, “od tri kilograma šećera može se dobiti kilogram plastike”, pišu novine O Estado de S. Paulo.

Masna hrana — lijeni mozak

“Masna ishrana može dovesti do začepljenja koronarnih arterija, no može blokirati i rad mozga”, piše časopis New Scientist. Da bi bolje razumjeli kako masna ishrana utječe na mozak, istraživači iz Kanade “počeli su davati mjesec dana starim štakorima hranu koja je obilovala mastima životinjskog ili biljnog porijekla te su ih nastavili tako hraniti sve dok nisu navršili četiri mjeseca”. Drugoj grupi štakora davali su hranu u kojoj je bilo malo masti. Potom su obje grupe dobile zadatak da nešto nauče. Kakvi su bili rezultati? Štakori koji su dobivali hranu bogatu mastima biljnog ili životinjskog porijekla “postigli su puno slabije rezultate nego mršavi štakori”. Istraživač Gordon Winocur rekao je: “Ishrana u kojoj ima puno masti štetna je u gotovo svakom pogledu. Nevjerojatno je koliko su te životinje hendikepirane.” Prema izvještaju, istraživači smatraju kako “masnoća sprečava mozak [da] apsorbira glukozu, možda tako što ometa djelovanje inzulina, koji regulira razinu šećera u krvi”.

Prodaja sprava za mučenje

“Prodaja sprava za mučenje sve više uzima maha”, stoji u jednom članku njemačkog lista Südwest Presse. Prema podacima organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International, u taj se odvratan biznis navodno uključilo 150 poduzeća iz raznih dijelova svijeta, među kojima je 30 iz Njemačke i 97 iz Sjedinjenih Država. Ona u svom asortimanu imaju okove za noge, zupčaste okove za palčeve, pa čak i visokonaponske uređaje za izazivanje elektrošokova. Jedno poduzeće iz Sjedinjenih Država navodno nudi pojaseve na daljinsko upravljanje koji tijelo žrtve izlažu elektrošokovima jačine čak 50 000 volti. Mučitelji više vole takve sofisticirane naprave, budući da one ne ostavljaju praktički nikakav trag na tijelu žrtve.

Pauci na snijegu

Baveći se proučavanjem pauka iz roda Misumena, njemački istraživač Peter Jaeger sa Sveučilišta u Mainzu “otkrio je 50 novih vrsta koje žive na snijegu i ledu Himalaja, na nadmorskoj visini od čak 3 800 metara”, piše list The Asian Age. “Iako mogu narasti i do četiri centimetra, ti veliki pauci nisu nimalo opasni za ljude.” Oni se skrivaju u pukotinama stijena ili pod korom drveća, a hrane se kukcima, koje lako pronalaze zahvaljujući svom istančanom sluhu. No kako to da se zimi ovi pauci ne smrznu? Za razliku od svojih rođaka koji žive u toplijim podnebljima, himalajske vrste imaju u sebi “biološki antifriz”, kaže Jaeger. “U svojim tjelesnim tekućinama pohranjuju supstance s velikom koncentracijom alkohola, a to im omogućava da prežive na temperaturama ispod nule.”

Otkrivanje bolesti pomoću mirisa

Testiranje osjeta mirisa može pomoći u ranom otkrivanju bolesti, kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest, izvještava njemački znanstveni časopis natur & kosmos. Slabljenje osjeta mirisa javlja se u ranim stadijima Parkinsonove bolesti i spada u najuobičajenije simptome. Zahvaljujući radu profesora Gerda Kobala sada postoji jedna praktična metoda pomoću koje se može utvrditi u kojoj je mjeri oštećen pacijentov osjet mirisa. Očitiji simptomi Parkinsonove bolesti, kao što su drhtanje i ukočenost mišića, javljaju se tek u kasnijim stadijima, no slabljenje osjeta mirisa može se zahvaljujući toj novootkrivenoj metodi testiranja otkriti mjesecima, a možda čak i godinama ranije. To omogućava pacijentu da se liječi i eventualno uspori napredak te zasad neizlječive bolesti.

Bacanje hrane

“Nakon svadbi i drugih raskošnih zabava bacaju se nevjerojatne količine hrane”, piše japanski list Mainichi Daily News. Istraživanje koje je provelo jedno ministarstvo otkrilo je da domaćinstva bacaju u prosjeku 7,7 posto hrane, a trgovine prehrambenim proizvodima 1,1 posto te da restorani bacaju 5,1 posto sirovih namirnica. Međutim, “nakon raskošnih zabava na kojima je hrana bila servirana u stilu švedskog stola bacilo se 15,7 posto hrane”, a gotovo 24 posto hrane pripremljene za svadbene večere “ostalo je netaknuto ili je bačeno u smeće”, komentira list. Samo proizvođači hrane kažu da kod njih “gotovo ništa od hrane ne završi u smeću”.