Tračak nade usred užasa
“SVUDA OKO MENE ZGRADE SU SE LJULJALE, A PLAMENI JEZICI SUKLJALI U ZRAK. DOK SAM TRČAO, LJUDI SU POSVUDA OKO MENE PLAKALI, MOLILI SE I ZVALI U POMOĆ. MISLIO SAM DA JE DOŠAO SMAK SVIJETA” (G. R., KOJI JE PREŽIVIO POTRES)
SVAKE godine koru naše nemirne planete uzdrmaju milijuni potresa. Naravno, većinu njih ne možemo osjetiti.a Pa ipak, godišnje se u prosjeku desi gotovo 140 potresa koji su dovoljno snažni da ih se okarakterizira kao “jake”, “vrlo jake” ili “razorne”. Tijekom povijesti u takvim su potresima smrtno stradali milijuni ljudi, a pričinjena je i neprocjenjiva materijalna šteta.
Potresi ostavljaju i duboke emocionalne posljedice na preživjele. Naprimjer, nakon što su početkom 2001. Salvador uzdrmala dva potresa, koordinator savjetodavne komisije za mentalno zdravlje koja djeluje pri Ministarstvu zdravstva u toj zemlji izjavio je: “Ljudi ulaze u fazu psihičkih problema, kada se javljaju tuga, očaj i gnjev.” Nimalo ne čudi da su zdravstveni radnici u Salvadoru izvijestili kako je broj osoba koje pate od depresije i tjeskobe u toj zemlji porastao za 73 posto. Ustvari, istraživanja su pokazala kako su preživjeli u prihvatnim centrima nakon vode najviše tražili psihijatrijsku pomoć.
No priča o potresima nije samo priča o smrti, razaranju i očaju. U mnogo slučajeva te katastrofe potiču ljude da pokažu iznimnu spremnost na suradnju i samopožrtvovnost. Da, neki neumorno rade kako bi popravili oštećene kuće i pomogli ljudima čiji se život iz temelja promijenio da se oporave od katastrofe. Nada koju ulijevaju ti ljudi prisutna je i u najstrašnijim trenucima, što ćemo vidjeti u sljedećim člancima.
a Ovo se odnosi i na vrlo lagane potrese kojih svakodnevno ima na tisuće.
[Slike na stranicama 2 i 3]
Stranice 2. i 3: U Ateni (Grčka) potresena mlada žena shvaća da je njena majka ostala zarobljena u srušenoj zgradi. Istovremeno presretni otac saznaje da je njegova petogodišnja kćerka spašena
[Zahvala]
AP Photos/Dimitri Messinis