Suvremena poljoprivreda — kako je promijenila svijet

GDJE nabavljate hranu? Da li je kupujete ili je sami uzgajate? Ne tako davno većina ljudi bavila se poljoprivredom i sama proizvodila hranu za svoje potrebe. No danas se u nekim razvijenim zemljama samo 2 posto stanovništva bavi poljoprivredom. Kako je došlo do toga?

Napredak poljoprivrede započeo je sporo, no kasnije se ubrzao. Svaka promjena donijela je nove nevolje milijunima obitelji. Taj se proces i danas nastavlja po čitavom svijetu. Pogledajmo kako je napredak poljoprivrede utjecao na ljude. To će nam pomoći da bolje razumijemo današnji svijet.

Početak napretka poljoprivrede

Zanimljivo je da je do jednog od najvećih pomaka u razvoju poljoprivrede u Europi došlo u 12. stoljeću, kad se počeo koristiti konjski ular. Zahvaljujući tome konj se nije gušio kad je vukao teret. Konji koji su bili na taj način upregnuti mogli su vući plug snažnije, brže i duže nego što su to mogli volovi koje se dotad koristilo. Tako su poljoprivrednici mogli povećati svoj urod. Željeznim su plugovima mogli orati zemlju koju je prije bilo nemoguće obrađivati. Daljnji napredak postignut je i sijanjem biljaka za poboljšanje kvalitete tla, kao što su grah, grašak, djetelina i lucerna, koje obogaćuju tlo dušikom. Tlo bogatije hranjivim tvarima donosilo je obilniji urod.

Poboljšanja do kojih je došlo tih davnih dana omogućila su nekim poljoprivrednicima da proizvode više hrane, koju su zatim mogli i prodavati. To je dovelo do razvoja gradova u kojima su ljudi mogli kupiti hranu te raditi kao obrtnici i trgovci. Neki od tih bogatih obrtnika, trgovaca i poljoprivrednika izumili su prve poljoprivredne strojeve.

Oko 1700. godine engleski poljoprivrednik Jethro Tull izumio je sijačicu, stroj s konjskom vučom koji je zamijenio ručno sijanje, kod kojeg je velik dio sjemena ostajao neiskorišten. Godine 1831. Cyrus McCormick je u Sjedinjenim Državama izumio mehaničku žetelicu, koju su također vukli konji. Taj je stroj mogao požeti žito pet puta brže nego što bi ga čovjek požeo kosom. U to su vrijeme trgovci počeli dovoziti u Europu gnojivo iz podnožja Anda, na zapadnoj obali Južne Amerike. Upotreba strojeva i gnojiva dovela je do ogromnog porasta poljoprivredne proizvodnje. No kako je ta promjena utjecala na poljoprivrednike?

Napredak poljoprivrede osigurao je gradovima obilje jeftine hrane, a to je bio jedan od činilaca koji su doveli do industrijske revolucije. Ta je revolucija započela u Velikoj Britaniji u razdoblju od 1750. do 1850. Tisuće obitelji moralo se preseliti u industrijski razvijene gradove i zaposliti se u ugljenokopima, željezarama, brodogradilištima te predionicama i tvornicama tekstila. Nisu imali drugog izbora. Mali poljoprivrednici koji nisu imali novca za primjenu novih metoda zemljoradnje manje su zarađivali na svojim proizvodima, pa nisu mogli plaćati zakup. Morali su napustiti svoja imanja i preseliti se u prenapučene sirotinjske četvrti kojima su se širile razne bolesti. Umjesto da sa svojom obitelji obrađuju zemlju, muškarci su morali raditi daleko od kuće. Čak su i djeca po cijele dane radila u tvornicama. Slične su se promjene ubrzo počele događati i u drugim zemljama.

Znanstvena otkrića vode do daljnjeg napretka

Do 1850. godine neke su države već bile dovoljno bogate da mogu financirati znanstvena istraživanja u agronomiji. Ta su istraživanja dovela do napretka koji se nastavio sve do danas. Naprimjer uzgajivači biljnih kultura istraživali su njihova genetska svojstva i uzgojili biljke koje donose veći urod ili su otpornije na bolesti. Znanstvenici su također otkrili točan omjer nitrata i fosfata koji odgovara određenim biljnim sortama te vrstama tla. Prije su težaci zbog korova okopavali usjeve sve do žetve. Međutim mnogi od njih ostali su bez posla kad su znanstvenici otkrili vrlo djelotvorne herbicide koji usporavaju rast korova. Ličinke, žišci i razni drugi kukci također su stari neprijatelji poljodjelaca. No danas poljoprivrednici imaju na raspolaganju čitav niz kemikalija kojima se mogu boriti protiv gotovo svih štetočina.a

Promjene do kojih je došlo utjecale su i na život stočara. Zahvaljujući robotskim muzilicama i kompjuteriziranim hranilicama samo jedan stočar i njegov pomoćnik mogu voditi brigu o čak 200 krava. Stočari svoja goveda i svinje drže u stajama i svinjcima, a ne na otvorenim pašnjacima. Na taj način mogu regulirati njihovu tjelesnu temperaturu i ishranu te ih utoviti brže nego ikada prije.

Primjena znanstvenih otkrića u poljoprivredi često je dala izvanredne rezultate. Neki su poljoprivrednici povećali proizvodnju sto ili čak tisuću puta u odnosu na onu koju su imali prije nego što su osuvremenili proizvodne procese. No kako se taj napredak odrazio na život ljudi?

Mijenja se život poljoprivrednika

Upotreba strojeva izmijenila je život poljoprivrednika u mnogim zemljama. Danas većina njih mora znati vješto rukovati najsuvremenijim uređajima i održavati ih. Osim toga sve je više onih koji rade sami. Prošla su vremena kad su ljudi zajedno sijali, okopavali i želi.

U mnogim zemljama pojavila se nova vrsta poljoprivrednika. On je visokoobrazovani poslovni čovjek koji se specijalizirao za masovnu proizvodnju svega nekoliko ili samo jedne poljoprivredne kulture. Ulaže mnogo novca u poboljšanje kvalitete tla, poljoprivredne objekte i mehanizaciju. No on nipošto nije neovisan. Goleme tvornice prehrambenih proizvoda i lanci supermarketa ne određuju samo cijenu njegovih proizvoda nego i njihovu raznolikost, veličinu i boju. Agronomi za njega izrađuju plan proizvodnje, a specijalizirane tvrtke opskrbljuju ga gnojivom, pesticidima i hibridnim sjemenom koji su posebno prilagođeni uvjetima na njegovom gospodarstvu. Po metodama proizvodnje daleko je napredniji od svojih predaka. No on se i dalje bori s problemima. S druge strane ima i onih koji su zabrinuti zbog primjene suvremenih agronomskih metoda poljoprivredne proizvodnje.

Poljoprivrednici i dalje u krizi

U bogatim državama mnogi poljoprivrednici i danas ostaju bez svojih imanja jer ne mogu konkurirati velikim poljoprivrednim korporacijama. U želji da nastave živjeti na svom imanju, jer sebe ne mogu zamisliti nigdje drugdje, neki su poljoprivrednici proširili svoje poslovanje. Počeli su se baviti seoskim turizmom, pa tako sada iznajmljuju sobe ili su na svom zemljištu otvorili kampove i terene za golf. Neki se bave izrađivanjem rukotvorina i suvenira, a ima i onih koji su se specijalizirali za djelatnosti kao što su uzgoj organske hrane, cvijeća, nojeva ili alpaka.

U siromašnijim zemljama, u kojima čak 80 posto stanovništva živi od poljoprivrede, mnogi se mali poljoprivrednici suočavaju s promjenama koje ih teško pogađaju. Međunarodne kompanije koje se bave industrijskom poljoprivrednom proizvodnjom mogu kupiti većinu plodne zemlje kako bi na njoj uzgajale biljne kulture namijenjene stranim tržištima. Boreći se da prehrane svoju obitelj, mali poljoprivrednici često obrađuju neplodnu zemlju ili male njive koristeći vrlo malo poljoprivrednih strojeva, ako ih uopće imaju.

U mnogim zemljama dolazi do velikih migracija stanovništva iz sela u gradove. One su vrhunac procesa koji je započeo prije mnogo stoljeća. Prelazak sa seoskog na gradski način života jednima koristi, a drugima stvara probleme. Malo je zemalja u kojima vlasti imaju sluha za takve probleme i pružaju ljudima praktičnu pomoć. Čovječanstvu je doista potrebno Božje Kraljevstvo, koje će nam omogućiti da živimo boljim i sretnijim životom! (Izaija 9:6).