Lekcija 7
Ponavljanje i geste
1-3. Zašto je ponavljanje bitna tehnika poučavanja?
1 Kad govoriš, cilj ti je pružiti informacije koje će slušaoci upamtiti i koje će moći koristiti. Ako ih zaborave, od njih neće imati nikakve koristi. Jedno od glavnih sredstava kojima se možeš poslužiti kako bi im pomogao da usade u um ono što kažeš jest ponavljanje najvažnijih točaka. S pravom je rečeno da je ponavljanje majka dobrog pamćenja. Ponavljanje je jedna od bitnih tehnika poučavanja. Ti si već upoznao kakva je njegova vrijednost pri upotrebi biblijskih redaka. No budući da se “Ponavljanje u svrhu naglašavanja” primjenjuje i u drugim dijelovima govora, na obrascu Govorni savjeti navedeno je posebno.
2 Ovu točku razmotrit ćemo s dva različita aspekta, što će ti pomoći da vještije koristiš ponavljanje u svrhu naglašavanja. Svaki aspekt bavi se drugačijim načinom ponavljanja; svaki ima u vidu drugačiji cilj. Ponavljanje glavnih točaka služi kao pomoć u pamćenju. Ponavljanje točaka koje slušaoci nisu razumjeli pomaže u razumijevanju.
3 Kod razmatranja ove značajke vrlo je važno uzeti u obzir i pripremu a ne samo izlaganje. Unaprijed trebaš odrediti koje misli zahtijevaju ponavljanje i kad bi bilo najbolje ponoviti ih.
4-6. Opiši kako se “postupno” sažimanje i “zaključno” sažimanje mogu koristiti da bi se ponovile glavne točke.
4 Ponavljanje glavnih točaka. Ponavljanje glavnih točaka često se vrši nekom vrstom sažimanja. Razmotrit ćemo dvije glavne vrste, nazivajući ih “postupnim” sažimanjem i “zaključnim” sažimanjem.
5 Postupno sažimanje sastoji se od ponavljanja bitnih elemenata svake glavne točke koja se upravo razmotri i vrši se tako da se u svaki sljedeći sažetak prenesu bitni elementi glavnih točaka koje su mu prethodile. Na taj se način kroz govor neprestano provlači zajednička nit.
6 Na kraju govora je, bez obzira jesu li vršena postupna sažimanja ili ne, potreban zaključni sažetak, koji sve povezuje zajedno i u kojem se cijeli govor može ponoviti u nekoliko kratkih rečenica. Ponekad će biti korisno spomenuti točan broj točaka koje će se ponoviti. To je daljnja pomoć u pamćenju.
7-10. Kako se ponavljanje sažecima može provesti na zanimljiv način?
7 Sažetak ne treba biti u formi suhoparnog ponavljanja ili rekapitulacije točaka ili misli. Sažimanje se može izvršiti na razne načine: usporedbom, biblijskim retkom, pristupanjem stvari s drugačijeg stanovišta, isticanjem sličnosti ili razlika, povlačenjem paralela, sinonimima ili pitanjima. Naprimjer, vrlo praktičan sažetak javnog predavanja može biti kratki, petminutni dio, koji obuhvaća temeljne biblijske stavke i glavne argumente govora. U njemu je cijeli govor sadržan u obliku pregleda, a to je nešto što skoro svatko može ponijeti sa sobom i koristiti.
8 Ponavljanje sažecima osobito je prikladno kod govora koji sadrže rasuđivanje i logiku, a vremenski razmak između same diskusije i kratkog ponavljanja dublje usađuje dotične misli u um slušalaca. Međutim, točku nije uvijek potrebno sažimati. Često je se može ponoviti tako da je se jednostavno iskoristi kao zgodan temelj za daljnju točku koju treba razraditi.
9 Glavne točke mogu se ponoviti i tako da ih se izloži u uvodu govora u glavnim crtama, a zatim da ih se u glavnom dijelu opširno razradi. Ovakvo ponavljanje dublje usađuje dotične misli u um.
10 Onaj tko poznaje ove različite metode ponavljanja glavnih točaka, može svoj govor u velikoj mjeri učiniti zanimljivijim i prijatnijim za slušanje kao i lakšim za pamćenje.
11-14. Koji su ključni faktori uključeni u ponavljanje točaka koje slušaoci nisu razumjeli?
11 Ponavljanje točaka koje slušaoci nisu razumjeli. Hoćeš li radi boljeg razumijevanja neku točku ponoviti ovisi skoro u potpunosti o tvojim slušaocima. Ako je to bitna točka i ako im ne bi bila jasna kad bi je čuli samo jedanput, moraš je na neki način rekapitulirati ili će se desiti to da ćeš govor privesti kraju, a slušaoci te neće moći pratiti. S druge strane, nepotrebno ponavljanje, ono koje se ne poduzima u svrhu naglašavanja, natrpat će govor suvišnim riječima pa će on postati nezanimljiv.
12 Imaj na umu svoje slušaoce kad pripremaš govor. To će ti omogućiti da donekle predvidiš pojedine probleme s kojima bi se oni mogli suočiti. Pripremi se da takve problematične misli na neki način ponoviš, tako da ih se može sagledati s različitih gledišta.
13 Kako možeš uočiti da nisi bio shvaćen? Gledaj svoje slušaoce. Promatraj izraze njihova lica ili, ako govoriš jednoj ili dvjema osobama, postavi im pitanja.
14 Ali ovo dobro upamti: Ponavljanjem istih riječi nećeš uvijek postići svoj cilj. Poučavanje mora pružiti nešto više od toga. Ako te slušaoci nisu razumjeli prvi put, tek ponovno izricanje istih riječi možda neće biti dovoljno da bi te bolje razumjeli. Što možeš učiniti u vezi s time? Moraš biti prilagodljiv. Takva situacija može zahtijevati improvizirane dodatke tvom govoru. Omjer do kojeg si naučio udovoljavati potrebama slušalaca u velikoj će mjeri pokazati koliko si djelotvoran kao učitelj.
**********
15-18. Kako netko može naučiti koristiti opisne geste?
15 I geste pridaju naglasak onome što kažeš, a često i osnažuju značenje izgovorene riječi. Na taj način one dopunjuju i oživljuju misli. Praktički nitko ne govori bez nekog oblika gestikuliranja. Stoga, ako na podiju ne činiš geste, slušaoci će znati da nisi opušten. Ali kad gestikuliraš prirodno, slušaoci neće razmišljati o tebi; razmišljat će o onome što govoriš. Geste ti pomažu tako što te bodre, pobuđuju tvoje osjećaje i tako oživljuju tvoje izlaganje. Njih ne treba preuzeti iz neke knjige. Ti nikad nisi posebno učio kako se smješkati ili smijati ili biti ljut, a tako niti geste ne treba učiti kopirajući ih od nekog drugog, dakle, što će prirodnije i spontanije nadolaziti to bolje. Kad izgovorenoj riječi želiš pridati osjećaj, izrazi lica idu ruku pod ruku s gestikuliranjem.
16 Geste se prema svojoj prirodi dijele u dvije glavne skupine: opisne geste i geste naglašavanja.
17 Opisne geste. Opisne geste izražavaju radnju ili pokazuju veličinu i mjesto. Njih je najlakše naučiti. Zato ako imaš problem s gestikuliranjem na podiju, pokušaj najprije s jednostavnim, opisnim gestama.
18 Kad u školi budeš radio na ovoj značajki, nemoj se zadovoljiti samo s jednom ili dvije geste. Pokušaj često gestikulirati u toku cijelog govora. Da bi to mogao, potraži riječi koje pokazuju smjer, udaljenost, veličinu, područje, brzinu, mjesto, suprotnost, međusobne položaje ili sličnost. Ako je potrebno, označi ove riječi na neki način u svojim bilješkama da bi se podsjetio da na tom mjestu moraš načiniti gestu. Nastavi s ovom praksom čak i ako prvi put dobiješ “D”. Nakon nekoliko govora uočit ćeš da više ne trebaš označavati geste ili unaprijed razmišljati o njima, nego ćeš gestikulirati prirodno.
19, 20. Kojoj svrsi služe geste naglašavanja?
19 Geste naglašavanja. Geste naglašavanja izražavaju osjećaj i uvjerenje. One mislima pridaju usmenu interpunkciju, oživljuju ih i osnažuju. Stoga su geste naglašavanja neophodne. Ali, budi oprezan! Geste naglašavanja lako postaju manirizmom. Da bi to spriječio, izbjegavaj ustaljene geste.
20 Ako u gestikuliranju imaš problema s manirizmom, za neko se vrijeme ograniči samo na opisne geste. Kad jednom postaneš vješt s gestama ove vrste, tada će geste naglašavanja doći same po sebi. Kako budeš stjecao iskustvo i postajao opušteniji na podiju, tvoje će geste naglašavanja na prirodan način izražavati tvoje unutarnje osjećaje, odajući tvoje uvjerenje i iskrenost. One će tvoj govor učiniti smislenijim.