Ponavljanje radi naglašavanja

POUČAVANJE donosi dobre rezultate ako se određene misli ponavlja. Veća je vjerojatnost da će slušatelji zapamtiti neku važnu misao ukoliko je se više puta ponovi. Ponovi li se tu misao nešto drugačijim riječima, možda je čak mogu bolje shvatiti.

Ako slušatelji ne zapamte ono što govoriš, tvoje riječi neće utjecati na ono što vjeruju ili kako žive. No o onim mislima koje si naročito naglasio vjerojatno će nastaviti razmišljati.

Naš Veličanstveni Učitelj Jehova pruža primjer kako koristiti ponavljanje. On je izraelskom narodu dao Deset zapovijedi. Preko anđela koji je služio kao govornik, narod je na gori Sinaju te zapovijedi mogao i čuti. Poslije ih je Jehova u pisanom obliku dao Mojsiju (2. Mojs. 20:1-17; 31:18; 5. Mojs. 5:22). Zatim je uputio Mojsija da prije ulaska u Obećanu zemlju ponovi narodu te zapovijedi, koje je Mojsije uz pomoć svetog duha poslije i zapisao, kao što stoji u 5. Mojsijevoj 5:6-21. Među zapovijedima koje je Izrael dobio bio je i zahtjev da ljube Jehovu i služe mu svim srcem, dušom i snagom. I taj je zahtjev ponavljan mnogo puta (5. Mojs. 6:5; 10:12; 11:13; 30:6). Zašto? Zato što je to, prema Isusovim riječima, “najveća i prva zapovijed” (Mat. 22:34-38). Jehova je preko proroka Jeremije više od 20 puta podsjetio Judejce na to koliko je važno da mu budu poslušni u svemu što im je zapovjedio (Jer. 7:23; 11:4; 12:17; 19:15). A preko Ezehijela je više od 60 puta rekao da će narodi ‘poznati da je on Jehova’ (Ezeh. 6:10; 38:23).

Izvještaj o Isusovoj službi dobar je primjer koji pokazuje kako se ponavljanje može djelotvorno koristiti. Naprimjer, postoje četiri Evanđelja — svako od njih govori iz nešto drugačijeg ugla o važnim događajima koji su spomenuti još u jednom ili više Evanđelja. Isus je u svom poučavanju istu osnovnu misao ponavljao više puta, ali na različite načine (Mar. 9:34-37; 10:35-45; Ivan 13:2-17). A na Maslinskoj gori nekoliko dana prije svoje smrti Isus je ponavljanjem naglasio ovaj važan savjet: “Bdijte, (...) jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin” (Mat. 24:42; 25:13).

U službi propovijedanja. Kad svjedočiš ljudima, nadaš se da će zapamtiti što govoriš. Djelotvornim se ponavljanjem može lakše postići taj cilj.

Ako se u toku razgovora određenu misao ponavlja, to će osobi često pomoći da je zapamti. Zato bi neki biblijski redak, nakon što ga pročitaš, mogao naglasiti tako da istakneš ključni dio i upitaš: “Jeste li primijetili što se govori u retku?”

Posljednje rečenice nekog razgovora također se mogu efektno koristiti. Primjerice, mogao bi reći: “Najvažnija misao našeg razgovora, koju bih volio da zapamtite, glasi...” Zatim jednostavnim riječima ponovi tu misao. To može biti nešto poput ovog: “Bog je naumio Zemlju pretvoriti u raj. Taj će se naum sigurno ostvariti.” Ili možda: “Biblija jasno pokazuje da živimo u posljednjim danima ovog sustava stvari. Da bismo preživjeli njegov kraj, trebamo saznati što Bog zahtijeva od nas.” Ili nešto poput ovog: “Kao što vidimo, Biblija daje praktične savjete o tome kako se nositi s problemima u obiteljskom životu.” Ponekad možeš jednostavno ponoviti citat iz Biblije kao misao koju bi trebalo zapamtiti. Naravno, da bi imao uspjeha u tome, trebaš razmišljati unaprijed.

Na ponovnim posjetima i biblijskim studijima možeš koristiti i pitanja za ponavljanje.

Ako je osobi teško razumjeti ili primijeniti neki biblijski savjet, vjerojatno ćeš tu temu morati spomenuti više puta. Nastoj je sagledati iz raznih uglova. Ne trebaš nadugo razgovarati o tome, ali interesenta trebaš potaknuti na razmišljanje. Nemoj zaboraviti da je Isus koristio ovu vrstu ponavljanja da bi svojim učenicima pomogao nadvladati želju da budu prvi (Mat. 18:1-6; 20:20-28; Luka 22:24-27).

Kad imaš govor. Kad govoriš s podija, cilj ti nije samo iznijeti određene informacije. Ti želiš da ih slušatelji razumiju, zapamte i primijene. Da bi u tome uspio, kvalitetno koristi metodu ponavljanja.

Međutim, ako prečesto ponavljaš glavne misli, slušatelji možda više neće paziti. Pažljivo izaberi misli koje treba naročito naglasiti. To su obično glavne misli koje su osnova govora, ali mogu biti i neke druge misli koje su posebno važne za slušatelje.

Da bi u govoru uopće mogao ponoviti nešto, najprije u uvodu možeš navesti glavne misli govora. Kratkim rečenicama iznesi opći pregled onoga o čemu ćeš govoriti, koristi pitanja ili kratke primjere kojima ćeš navesti probleme o čijim će rješenjima biti govora. Možeš reći koliko ima glavnih točaka i navesti ih po brojevima. Zatim svaku od tih glavnih misli razradi u glavnom dijelu govora. U glavnom dijelu govora možeš naglasiti svaku glavnu misao tako da je ponoviš prije nego prijeđeš na sljedeću. Ili to možeš napraviti koristeći neki primjer u kojem se prikazuje primjena određene glavne misli. Misli još možeš naglasiti u zaključku, i to tako da ih ponoviš drugim riječima, istakneš koristeći kontraste, odgovoriš na pitanja koja si postavio ili u kratkim crtama navedeš rješenja problema o kojima je bilo riječi.

Osim već navedenog, iskusan govornik pažljivo promatra slušatelje. On će vidjeti da li netko od prisutnih ne razumije neku misao. Ukoliko je ta misao važna, ponovit će je. No ponovi li ono što je već rekao istim riječima, možda neće postići cilj. Poučavanje zahtijeva više od toga. Govornik mora biti prilagodljiv. Možda će u govor morati unijeti nešto što u početku nije planirao. Naučiš li na ovaj način udovoljiti potrebama slušatelja, to će uvelike utjecati na kvalitetu tvog poučavanja.