Lekcija 8
Istaknuti temu i glavne točke
1-4. Objasni što je tema govora.
1 Svaki govor treba temu koja će ga usmjeravati i koja će sve njegove dijelove povezivati zajedno na zadovoljavajući način. Bez obzira kakva bi mogla biti tvoja tema, ona mora prožimati cijeli govor. Ona je srž tvog govora; iako je se možda može izraziti u jednoj rečenici, no ona ipak mora obuhvatiti svaki aspekt gradiva koje ćeš iznositi. Tema treba biti očita svakom slušaocu, a i bit će ako bude pravilno naglašena.
2 Tema govora nije jednostavno široki predmet, kao što je naprimjer “vjera”; to je pojedini aspekt s kojeg se predmet razmatra. Naprimjer, tema može biti “Tvoja vjera — dokle seže?” Ili može biti “Vjera je potrebna da bi se ugodilo Bogu” ili “Temelj tvoje vjere” ili pak “Nastavi rasti u vjeri”. Premda se sve ove teme usredotočuju na vjeru, svaka promatra predmet na drukčiji način i zahtijeva potpuno drugačiji pravac razvoja.
3 U nekim ćeš slučajevima možda morati prikupiti gradivo prije nego što odabereš svoju temu. No temu moraš jasno utvrditi prije nego što počneš s pripremom nacrta govora ili prije nego što odabereš glavne točke. Naprimjer, možda želiš nakon svakog biblijskog studija na domu prodiskutirati o organizaciji Jehovinih svjedoka. To je široki predmet. Da bi odlučio što ćeš o ovom predmetu reći, moraš uzeti u obzir svoje slušaoce i cilj svog govora. Na temelju toga odabrat ćeš temu. Ako bi novu osobu pokušavao pokrenuti u službu propovijedanja, možda bi joj htio objasniti da Jehovini svjedoci, propovijedajući od kuće do kuće oponašaju Isusa Krista. To bi bila tvoja tema. Sve što bi rekao trebalo bi razraditi taj vid širokog predmeta, Jehovini svjedoci.
4 Kako možeš naglasiti temu u svom govoru? Kao prvo, tema koju odabereš mora biti prikladna, mora pristajati cilju koji želiš postići. To zahtijeva prethodnu pripremu. Nakon što jednom odabereš temu i izgradiš govor na temelju nje, naglasit ćeš je gotovo automatski ako budeš govorio na osnovi nacrta koji si pripremio. Štoviše, želiš li biti sigurniji da su slušaoci temu potpuno shvatili, ponovi s vremena na vrijeme ključne riječi ili središnju misao teme.
5, 6. Kako možeš odrediti je li tema prikladna?
5 Prikladna tema. U Teokratskoj školi propovijedanja najčešće nije problem imati prikladnu temu, zato što ti je u većini slučajeva tema dodijeljena. Ali to neće biti slučaj sa svakim govorom koji će ti biti zadan. Zato je mudro obratiti punu pažnju temi.
6 Što određuje je li tema prikladna? Nekoliko stvari. Pri odabiru teme moraš uzeti u obzir svoje slušaoce, svoju namjeru, i gradivo koje moraš obuhvatiti, ako ti je dodijeljeno. Ustanoviš li da držiš govore u kojima nije naglašena nijedna tema, može biti da u tvom govoru uopće ne postoji središnja misao oko koje bi ga gradio. Možda uključuješ u govor previše glavnih točaka koje zapravo ne doprinose temi.
7, 8. Objasni na koje se načine tema može istaknuti.
7 Ponavljati tematske riječi ili tematsku misao. U svim dijelovima govora temu možeš istaknuti, između ostalog, i tako da ponoviš ključne riječi navedene u temi ili da ponoviš središnju misao teme. U muzici je tema ona melodija koja se ponavlja dovoljno često da bi okarakterizirala cijelu kompoziciju. Ustvari, obično je dovoljno samo nekoliko taktova da bi se prepoznao dotični muzički broj. Ta se melodija ne pojavljuje uvijek u istoj formi. Ponekad se javljaju samo jedna ili dvije njene fraze; ponekad se koriste varijacije na temu, no, na ovaj ili onaj način, kompozitor vješto isprepliće svoju melodiju kroz kompoziciju sve dok je ona cijelu ne prožme i okarakterizira.
8 Isto tako treba biti i s temom govora. Ponavljanje ključnih riječi ili tematske misli jest poput ponavljanja melodije u kompoziciji. Sinonimi ovih riječi ili premorfulacije središnje tematske misli služe kao varijacije na temu. Kad se takva govorna sredstva upotrebljavaju dovoljno neupadljivo da izlaganje ne bi postalo monotono, tema predmeta postat će karakteristični izraz cijelog govora a glavna misao bit će ono što će tvoji slušaoci ponijeti sa sobom.
**********
9-13. Objasni što su glavne točke govora. Prikaži.
9 Nakon što si odredio temu svog govora, sljedeći korak u pripremi je odabiranje glavnih točaka koje planiraš upotrijebiti u njenoj razradi. Na obrascu Govorni savjeti to je točka “Istaknute glavne točke”.
10 Što su glavne točke govora? To nisu jednostavno zanimljive misli ili točke koje se usput ukratko izreče. To su glavni odsjeci govora, misli koje se razrađuju malo podrobnije. One su poput natpisa ili oznaka na policama u trgovinama mješovitom robom, koje pojedincu pomažu da raspozna što stoji na određenoj polici, i koje određuju što može stajati na tom dijelu te što ne smije stajati. Pod natpisom TJESTENINA, džem i slatkiši ne bi pristajali i samo bi zbunjivali kupce. Riža ne spada pod natpis KAVA I ČAJ. Ako su natpisi na policama skriveni zato što su one prepune ili prenatrpane, tada je teško pronaći bilo što. Ali ako oznake ostaju jasno vidljive, osoba može brzo uočiti što se nalazi ispred nje. Isto je tako i s glavnim točkama tvog govora. Tako dugo dok ih se može zamjećivati i držati na umu, nećeš ih trebati često izravno spominjati nego će te slušaoci lako pratiti sve do svršetka.
11 Daljnji faktor. Odabir i upotreba glavnih točaka varirat će u skladu s auditorijem i s ciljem govora. Zbog toga, nadglednik škole treba učenikov izbor glavnih točaka procjenjivati na temelju onih točaka koje je učenik i koristio, a ne na temelju proizvoljnog odabira točaka koji je savjetnik možda unaprijed zamislio.
12 Kad odabireš točke, odaberi samo one koje su neophodne. No, pitaj se, što neku točku čini neophodnom? Ona je neophodna ako bez nje ne možeš postići cilj svog govora. Naprimjer, u raspravi o otkupnini s osobom koja nije upoznata s tom doktrinom, od vitalne je važnosti utvrditi Isusovu ljudsku prirodu na Zemlji, jer bi u suprotnom bilo nemoguće predočiti ekvivalentnost njegove žrtve. Stoga ćeš ovo razmotriti kao jednu od glavnih točaka rasprave. Ali ako si ovoj osobi već dokazao da je Trojstvo pogrešna predodžba, tada bi tvoje raspravljanje o poziciji koju je Isus zauzimao kao čovjek moglo biti tek od sporedne vrijednosti, budući da je osoba to već usvojila. Stoga bi bilo razmjerno jednostavno utvrditi odgovarajuću vrijednost Isusove otkupnine. U tom slučaju razmatranje Isusove ljudske prirode ne bi bilo neophodno.
13 Zato se pitaj: Što o tome moji slušaoci već znaju?, Što moram tek utvrditi da bih postigao svoj cilj? Ako znaš odgovor na prvo pitanje, na drugo možeš odgovoriti prikupljajući gradivo, privremeno ostavljajući po strani sve stvari koje su poznate i razvrstavajući sve preostale točke u što je moguće manje grupa. Ove grupe postaju tvoje identifikacijske oznake koje pokazuju koju duhovnu hranu iznosiš pred slušaoce. Ovi natpisi, ili glavne točke, nikad ne smiju biti prekriveni ili skriveni. Oni predstavljaju tvoje glavne točke, koje se moraju isticati.
14-17. Zbog kojih razloga ne bismo trebali imati previše glavnih točaka.
14 Ne previše glavnih točaka. Svaki predmet ima samo nekoliko bitnih elemenata. U većini slučajeva može ih se nabrojiti na prste jedne ruke. Njihov broj ne ovisi o vremenu koje imaš da bi ih iznio. Nemoj pasti u uobičajenu zamku tako da pokušaš istaknuti previše točaka. Ako je trgovina prevelika te ako sadrži previše vrsta robe, čovjek možda mora tražiti pomoć da bi se snašao. Isto je tako i s brojem misli koje slušaoci mogu u razumnoj mjeri usvojiti u jednom slušanju. A što je govor duži, mora biti jednostavniji a ključne točke moraju biti izraženije i strože definirane. Zato nemoj pokušavati svoje slušaoce navoditi na pamćenje mnogih stvari. Odaberi one točke za koje smatraš da ih svakako moraju zadržati u pamćenju i tada sve svoje vrijeme utroši govoreći o njima.
15 Što određuje je li broj glavnih točaka prevelik ili nije? Jednostavno rečeno, ako se bilo koju misao može izostaviti, a cilj govora ipak postići, ta točka nije ključna točka. Da bi zaokružio govor, možda ćeš takvu točku ipak uključiti kao veznu misao ili podsjetnik, ali ona se ne treba isticati tako jako kao što se ističu one koje nije moguće izostaviti.
16 Postoji još jedna stvar. Da bi svaku točku razradio uspješno i do kraja, na raspolaganju moraš imati dovoljno vremena. Ako u kratkom vremenu moraš reći mnogo toga, stvari koje su slušaocima poznate zadrži na minimumu. Izostavi sve momente osim onih nepoznatih i razjasni ih tako da slušaocima bude teško zaboraviti ih.
17 I na kraju kažimo to da tvoj govor mora odavati dojam jednostavnosti. To uvijek ne ovisi o količini prezentiranog gradiva. To može jednostavno biti ovisno o načinu na koji su točke grupirane. Naprimjer, ako bi došao u trgovinu gdje bi sve bilo naslagano zajedno nasred poda, dobio bi dojam nabacanosti i ostao bi jako zbunjen. Teško bi pronašao bilo što. Ali, kad bi sve bilo prikladno aranžirano i kad bi svi istovrsni artikli bili grupirani zajedno i identificirani oznakom, učinak bi bio prilično zadovoljavajuć i svaki bi artikl mogao lako pronaći. Učini svoj govor jednostavnim, tako da misli grupiraš zajedno oko svega nekoliko glavnih misli.
18. Kako treba razrađivati glavne točke?
18 Glavne misli razrađivati zasebno. Svaka glavna misao mora biti samostalna. Svaku treba razrađivati zasebno. To te ne sprečava da glavne misli izložiš u glavnim crtama ili sažmeš u uvodu ili u zaključku svog govora. Ali u glavnom dijelu govora trebaš govoriti samo o jednoj glavnoj misli istovremeno, dopuštajući samo takva preklapanja ili vraćanja na već obrađeno koja su potrebna radi povezivanja ili naglašavanja. Naučiš li napraviti nacrt teme bit će ti znatno lakše glavne točke razrađivati zasebno.
19-21. Kako treba upotrebljavati sporedne točke?
19 Sporedne točke usredotočiti na glavne misli. Točke koje sadrže dokaze, biblijski reci ili drugo izneseno gradivo, pažnju trebaju usredotočiti na glavnu misao i osnažiti je.
20 Dok se pripremaš, analiziraj sve sporedne točke i zadrži samo one koje izravno doprinose glavnoj točki, bilo tako da je razjašnjavaju, dokazuju ili osnažuju. Sve što je nevažno treba izostaviti. To bi u predmet rasprave samo unosilo konfuziju.
21 Svaka sporedna točka koja je u vezi s glavnom misli treba s njom biti direktno povezana onime što kažeš. Nemoj slušaocima prepuštati da si sami predočavaju tu vezu. Razjasni povezanost. Reci kakva veza postoji. Ono što ne izrečeš slušaoci obično neće ni razumjeti. To možeš učiniti ponavljanjem ključnih riječi koje izražavaju glavnu misao ili ponavljanjem same glavne misli s vremena na vrijeme. Kad budeš vješto mogao sve sporedne točke usredotočiti na glavne točke govora, a svaku glavnu točku povezati s temom, tvoji će govori poprimiti ugodnu jednostavnost, zbog čega će ih biti lako održati i teško zaboraviti.