Istaknuti glavne točke govora

ŠTO su glavne točke govora? To nisu tek zanimljive misli koje iznesemo samo usput, u kratkim crtama. Glavne točke su važne misli koje su detaljno razrađene. Te su misli presudno važne za postizanje cilja.

Mudar odabir i organizacija gradiva važni su faktori koji doprinose da glavne točke budu istaknute. Prilikom istraživanja često se pronađe više gradiva nego što se u govoru može upotrijebiti. Kako da odlučiš što koristiti?

Prvo, razmišljaj o slušateljima. Znaju li oni mnogo o temi o kojoj ćeš govoriti ili baš i nisu upoznati s njom? Slaže li se većina njih s onim što Biblija govori o tome ili su neki skeptični? S kakvim se izazovima svakodnevno suočavaju dok nastoje primjenjivati ono što Biblija govori o temi? Drugo, jasno imaj na umu što želiš postići kod slušatelja temom govora. Primjenjujući ova dva savjeta, procijeni gradivo i ostavi samo ono što je doista odgovarajuće za govor.

Ukoliko si dobio predložak s naslovom i glavnim točkama, trebaš ga se i držati. Ipak, vrijednost onoga što izneseš znatno će se povećati ako tijekom razrađivanja svake glavne točke imaš na umu ono što smo već naveli. Ukoliko nisi dobio predložak, glavne točke ćeš trebati izabrati sam.

Nakon što jasno utvrdiš glavne točke i organiziraš pojedinosti vezane za njih, bit će ti lakše iznijeti govor. Vjerojatno će i tvoji slušatelji tada imati više koristi od tog govora.

Kako organizirati gradivo. Glavni se dio govora može organizirati na razne načine. U daljnjem ćeš tekstu uočiti da se do nekog cilja može doći primjenjujući nekoliko metoda.

Tematsko razvrstavanje gradiva metoda je koja se može primijeniti u mnogo slučajeva. (Svaka glavna točka je potrebna zato što slušateljima omogućava da bolje shvate temu i pomaže ti da postigneš cilj svog govora.) Još jedna metoda je organiziranje gradiva kronološkim redoslijedom. (Naprimjer, događaje prije potopa možeš navesti prije događaja koji su prethodili uništenju Jeruzalema 70. n. e., a njih bi pak mogao navesti prije onoga što se dešava u današnje vrijeme.) Treća metoda je navođenje uzroka i posljedice. (Uzrok i posljedica mogu se navesti bilo kojim redoslijedom. Naprimjer, mogao bi spomenuti trenutnu situaciju, znači posljedicu, a zatim navesti njen uzrok.) Četvrta metoda je navođenje suprotnosti. (Mogao bi navesti suprotnost između dobra i zla ili nečeg pozitivnog i negativnog.) Ponekad će u govoru biti kombinirano više metoda.

Stjepan je, kad su ga lažno optužili pred židovskim Sanhedrinom, iznio snažan govor u kojem su misli bile navedene kronološkim redoslijedom. Pročitaj Djela apostolska 7:2-53 i zapazi da je misli odabrao imajući na umu određeni cilj. Stjepan je najprije jasno dao do znanja da govori o povijesnim činjenicama koje njegovi slušatelji ne mogu pobiti. Zatim je istaknuo da je Bog upotrijebio Josipa, premda su ga vlastita braća odbacila, da pruži izbavljenje. Nakon toga je rekao da su Židovi bili neposlušni Mojsiju kojeg je Bog koristio. Zaključio je ističući da su oni koji su skrivili smrt Isusa Krista pokazali isti duh kao i Židovi iz prijašnjih naraštaja.

Ne previše glavnih točaka. U razradi bilo koje teme treba postojati samo nekoliko osnovnih misli. Njih se u većini slučajeva može nabrojiti na prste jedne ruke. Ovo vrijedi bez obzira na to hoćeš li govoriti 5 minuta, 10 minuta, pola sata ili duže. Nemoj pokušavati istaknuti previše glavnih točaka. Slušatelji mogu s razumijevanjem usvojiti samo nekoliko misli iz jednog govora. Što je govor duži, to ključne točke moraju biti jasnije istaknute i definirane.

Neovisno o broju glavnih točaka u govoru, pripazi da svaku dovoljno detaljno razradiš. Ostavi slušateljima dovoljno vremena da razmisle o svakoj glavnoj točki tako da je mogu dobro zapamtiti.

Govor treba biti jednostavan. To ne ovisi uvijek o količini gradiva koje iznosiš. Ako si misli jasno grupirao u samo nekoliko glavnih cjelina i ako te cjeline razrađuješ jednu po jednu, slušatelji će lako pratiti govor i teško da će ga zaboraviti.

Neka glavne točke budu istaknute. Ako si gradivo pravilno organizirao, u izlaganju ti neće biti teško naglasiti važnost glavnih točaka.

Osnovni je način da se istaknu glavne točke iznošenje argumenata, biblijskih redaka ili drugog gradiva na takav način da se pažnju skrene na glavnu misao i da je se proširi. Sve sporedne točke trebaju razjašnjavati, dokazivati ili proširivati glavnu točku. Nemoj dodavati nevažne misli samo zato što su zanimljive. Tijekom razrade sporednih točaka jasno pokaži u kakvoj su vezi s glavnom točkom koju podupiru. Nemoj ostaviti slušateljima da sami zaključuju na kakav su način one povezane. Povezanost se može istaknuti ponavljanjem ključnih riječi koje izražavaju glavnu misao ili povremenim ponavljanjem srži same glavne točke.

Neki govornici pomažu slušateljima da uoče glavne točke tako da ih označe i najave brojevima. Premda je to jedan od načina za isticanje glavnih točaka, on ne bi smio zamijeniti pažljiv odabir i logičnu razradu samog gradiva.

Glavnu točku možeš jednostavno navesti odmah na početku, prije nego izneseš argumente. To će slušateljima pomoći da shvate važnost onoga što slijedi, a i naglasit će tu glavnu točku. Važnost točke možeš dodatno istaknuti ako, nakon što si je u potpunosti razradio, ukratko ponoviš sadržaj iznesen pod tom točkom.

U službi propovijedanja. Načela o kojima se govorilo ne vrijede samo za govore nego i za razgovore koje vodiš u službi propovijedanja. Dok se pripremaš, razmišljaj o nekom značajnijem događaju koji je u mislima ljudi na području. Izaberi temu koja će ti omogućiti da pokažeš kako će ono čemu se možemo nadati na temelju Biblije riješiti taj problem. Odaberi možda dvije glavne točke na temelju kojih ćeš razraditi temu. Odluči kojim ćeš biblijskim recima poduprijeti te točke. Zatim smisli uvod razgovora. Takva priprema omogućit će ti da budeš fleksibilan, što je u razgovoru i potrebno. Osim toga, pomoći će ti da kažeš nešto što će stanari zapamtiti.