Praktična korist dobre vijesti za sve
U današnjem svijetu često čujemo mišljenje: “Načela kršćanstva nisu primjenjiva. U današnjem kompleksnom društvu nemoguće je primjenjivati ih.” Ali, u jednom razgovoru vođenom između hinduskog vođe Mahatme K. Gandhia i nekadašnjeg indijskog vicekralja, lorda Irwina, bilo je izraženo sasvim drugačije gledište. Lord Irwin je upitao Gandhia kako bi se, prema njegovu mišljenju, mogli riješiti problemi između Velike Britanije i Indije. Gandhi je uzeo u ruke Bibliju, otvorio 5. poglavlje evanđelja po Mateju i rekao: “Kad bi se Vaša i moja zemlja sporazumijevale na temelju učenja koja je Krist izložio u ovoj propovijedi na gori, bili bi riješeni ne samo problemi naših zemalja, nego i problemi cijeloga svijeta.”
U toj se propovijedi govori da treba tražiti duhovne stvari, biti blag, miroljubiv i milosrdan, da treba ljubiti pravednost. Ne osuđuje se samo ubojstvo, nego i srdžba prema drugima, ne samo preljub, nego i požudne misli. Govori se protiv neodgovornih rastava brakova koje razdvajaju obitelji, a radi kojih pate djeca. Ona nam govori u smislu. ‘Ljubite i one koji vas ne vole, dajte potrebnima, prestanite nemilosrdno suditi drugima, postupajte s drugima kako biste željeli da se s vama postupa.’ Primjenjivanje svih tih savjeta imalo bi za posljedicu veličanstvene rezultate. Što ima više ljudi u društvu koji ih primjenjuju, to društvo postaje bolje.
Jehovini svjedoci vrše utjecaj u tom pravcu. Biblija ih uči da brak drže u časti. Oni odgajaju svoju djecu prema pravednim načelima, oni ističu značenje obitelji. A ujedinjene obitelji su dobitak za društvo, da, za cijelu državu. Povijest je puna primjera koji svjedoče o tome da su svjetske sile propadale kad su oslabile obiteljske veze, a nemoral bio u porastu. Što će se više pojedinaca i obitelji dati utjecati od Jehovinih svjedoka da žive prema kršćanskim načelima, toliko će biti manje zanemarivanja obaveza, nemorala i kriminala.
Jedan od najvećih problema koji muči društva i narode jesu rasne predrasude. Apostol Petar je rekao: “Zaista zamjećujem da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj koji ga se boji i vrši pravednost.” A Pavao je pisao: “Nema ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškoga ni ženskoga; jer ste svi jedna osoba u zajednici s Kristom Isusom” (Djela apostolska 10:34, 35; Galaćanima 3:28). Jehovini svjedoci to prihvaćaju. U njihovoj svjetskoj centrali, u podružnicama i u skupštinama žive i rade zajedno ljudi svih rasa.
U Africi određena plemena ne mogu biti zajedno a da ne izbiju svađe. Ali, na tamošnjim kongresima Jehovinih svjedoka sastaju se pripadnici mnogih različitih plemena. Zajednički uzimaju obroke, odlaze na zajednička prenoćišta i zajednički prakticiraju svoje obožavanje. Među njima vlada potpuna harmonija i srdačna sloga, na iznenađenje vladinih službenika koji ih promatraju. Tako je u njujorškom časopisu Amsterdam News od 2. kolovoza 1958. bio naveden primjer ujedinjavajuće snage pravog kršćanstva. Tu je bilo govora o već spomenutom međunarodnom kongresu, na kojem se sakupilo preko četvrt milijuna ljudi. Dio teksta glasio je doslovno:
“Crnci, bijelci i orijentalci svih položaja i iz svih dijelova svijeta zajednički su se radovali i neusiljeno saobraćali jedni s drugima. (...) Svjedoci iz 120 zemalja miroljubivo su i u jedinstvu obožavali Boga, pokazavši Amerikancima kako je to lako. (...) Kongres je svijetao primjer da ljudi mogu složno živjeti i raditi.”
Mnogi bi mogli tvrditi da se načela kršćanstva u današnjem svijetu ne mogu više primjenjivati. Ali, što bi onda još uopće moglo funkcionirati? Kršćanska načela mogu biti od prave vrijednosti ako ih se sada primjenjuje u zajedničkom življenju s drugima, a ona će biti i temelj ujedinjenja svih ‘naroda i plemena’ kad Božje Kraljevstvo zavlada nad čovječanstvom (Otkrivenje 7:9, 10).
[Istaknuta misao na stranici 24]
Ljudi svih rasa i boja rade zajedno
[Istaknuta misao na stranici 24]
Kršćanstvo je primjenjivo. Što bi još uopće moglo funkcionirati?