Tečno izlaganje

ZAMUCKUJEŠ li pri glasnom čitanju nekih izraza? Uhvatiš li se da prilikom iznošenja govora često tražiš prave riječi? Ako da, vjerojatno imaš problema s tečnošću. Dobar govornik čita i govori tako da riječi i misli izražava tečno, s očitom lakoćom. To ne znači da on stalno govori bez prekida, da govori vrlo brzo ili bez razmišljanja. Njegov je govor ugodan za slušanje i skladan. U Teokratskoj školi propovijedanja posebna se pažnja poklanja tečnosti u izlaganju.

Mnogi su razlozi zbog kojih neki govornici ne govore tečno. Razmisli trebaš li nečemu od ovoga što ćemo navesti pokloniti posebnu pažnju. (1) Zbog nepoznavanja određenih riječi može se zamuckivati kad se čita pred drugima. (2) Ukoliko se na previše mjesta naprave kratke stanke, izlaganje može biti isprekidano. (3) Nedovoljna priprema može povećati ovaj problem. (4) Izlaganje često nije tečno ako se gradivo koje se iznosi pred nekom grupom ljudi ne posloži logičnim redoslijedom. (5) Zbog ograničenog fonda riječi osoba možda ne zna što reći, pa traži prave riječi. (6) Naglašavanje prevelikog broja riječi može se negativno odraziti na tečnost u izlaganju. (7) Nepoznavanje gramatičkih pravila može također povećati ovaj problem.

Ukoliko tvoje izlaganje nije tečno, slušatelji neće doslovno izaći iz Dvorane Kraljevstva, ali mogu odlutati u mislima. Zbog toga se može izgubiti mnogo od onoga što kažeš.

Ipak, moraš paziti da izlaganje, koje bi trebalo biti uvjerljivo i tečno, slušateljima ne djeluje napadno ili da ih kojim slučajem ne dovede u neugodnu situaciju. Ako zbog razlika u kulturi tvoji slušatelji smatraju da govoriš netaktično ili neiskreno, tada ćeš promašiti svoj cilj. Značajno je zapaziti da je apostol Pavao, bez obzira na to što je bio iskusan govornik, Korinćanima pristupio “u slabosti i u strahu i s velikim drhtanjem” tako da ne bi privlačio nepotrebnu pažnju na sebe (1. Kor. 2:3).

Što treba izbjegavati. Mnogi ljudi imaju običaj u govor umetati poštapalice, kao naprimjer “i-mm”. Drugi često počinju neku misao s “ovaj” ili u sve što kažu dodaju izraze kao što su “znate” ili “vidite”. Možda nisi ni svjestan koliko često koristiš takve izraze. To bi mogao provjeriti tako da te netko sluša dok govoriš i ponovi ih svaki put kad ih kažeš. Možda se i iznenadiš.

Neki se ljudi u čitanju ili govorenju često vraćaju na ono što su već rekli. To znači da započnu rečenicu, a onda usred nje stanu i ponove bar jedan dio onoga što su već rekli.

Drugi pak govore dovoljno brzo, ali započnu misao i zatim se usred rečenice prebace na drugu. Iako im riječi slobodno teku, takve nagle promjene misli mogu negativno utjecati na tečnost izlaganja.

Kako se poboljšati. Ako je tvoj problem u tome da često tražiš pravu riječ, trebaš uložiti dosta napora kako bi povećao broj riječi kojima se služiš. Naročitu pažnju obrati nepoznatim riječima u Kuli stražari, Probudite se! i drugim publikacijama koje čitaš. Potraži ih u rječniku, provjeri što znače te neke od njih usvoji i koristi. Ukoliko nemaš rječnik, za pomoć zamoli nekoga tko dobro govori jezik.

Napretku će doprinijeti navika redovitog čitanja naglas. Obrati pažnju na teške riječi i izgovori ih naglas nekoliko puta.

Da bi čitanje bilo tečno, neophodno je potrebno shvatiti međusobni odnos riječi u rečenici. Obično treba čitati grupe riječi kako bi se prenijela misao koju je pisac izrazio. Grupama riječi obrati posebnu pažnju. Označi ih ako misliš da će ti to pomoći. Tvoj cilj nije samo točno pročitati riječi nego i prenijeti misli na jasan način. Nakon što analiziraš jednu rečenicu, prijeđi na sljedeću i nastavi tako sve dok ne proanaliziraš cijeli odlomak. Upoznaj se s tokom misli. Zatim vježbaj čitajući naglas. Odlomak pročitaj nekoliko puta, sve dok ga ne budeš čitao bez zamuckivanja i zastajkivanja na pogrešnim mjestima. Nakon toga prijeđi na sljedeći odlomak.

Sljedeće što trebaš učiniti je čitati brže. Kad shvatiš u kakvom su međusobnom odnosu riječi u nekoj rečenici, moći ćeš pogledom obuhvatiti više riječi odjednom i pretpostaviti koja će riječ biti sljedeća. To će uvelike doprinijeti kvaliteti tvog čitanja.

Redovito čitanje nekog teksta bez prethodne pripreme dobra je vježba da se stekne tečnost u čitanju. Naprimjer, bez prethodne pripreme naglas pročitaj dnevni citat i komentar; čini to redovito. Navikni se da prilikom čitanja pogledom obuhvatiš ne samo jednu riječ već grupe riječi kojima se izražavaju cjelovite misli.

Da bi u razgovoru tečno izražavao misli, trebaš razmisliti o onome što želiš reći prije nego što to kažeš. Neka to postane tvoj uobičajeni način postupanja. Odluči što želiš reći i kojim ćeš redom izreći te misli; nakon toga počni govoriti. Ne žuri. Nastoj izraziti cijelu misao bez stajanja ili skakanja na neku drugu misao usred rečenice. Možda će biti dobro da koristiš kratke, jednostavne rečenice.

Riječi bi obično trebale navirati prirodno ako točno znaš što želiš reći. Općenito uzevši, nije neophodno birati riječi kojima nešto želiš kazati. Ustvari, bolje je znati koju misao želiš prenijeti, a o riječima misliti dok govoriš. Ako to napraviš i imaš na umu neku misao, a ne riječi kojima ćeš tu misao sročiti, riječi će manje-više doći automatski, a reći ćeš ono što doista i osjećaš. No čim počneš razmišljati o riječima, a ne o mislima, možda ćeš zastajkivati u govoru. Budeš li vježbao, naučit ćeš govoriti tečno, a to je važno svojstvo da bi se djelotvorno govorilo i poučavalo.

Kad je Mojsije dobio zadatak da predstavlja Jehovu pred izraelskim narodom i egipatskim faraonom, mislio je da nije sposoban za to. Zašto? Zato što nije bio dobar govornik; možda je imao neku govornu manu (2. Mojs. 4:10; 6:12). Mojsije se pokušao izvući izgovorima, ali Bog ih nije prihvatio. Jehova je s njim poslao Arona da bude govornik, ali je i Mojsiju pomogao da postane dobar govornik. Mojsije je često i na upečatljiv način govorio ne samo pojedincima ili malim grupama nego i cijelom narodu (5. Mojs. 1:1-3; 5:1; 29:2; 31:1, 2, 30; 33:1). Ako savjesno učiniš svoj dio i osloniš se na Jehovu Boga, i ti ćeš mu moći svojim govorom donositi čast.