Prirodnost

PRIRODAN način izražavanja predstavlja temelj za stjecanje povjerenja drugih. Bi li vjerovao nekome tko razgovara s tobom krijući se iza maske? Bi li osobi s kojom razgovaraš više vjerovao ako bi nosila masku koja je ljepša od njenog lica? Vjerojatno ne bi. Zato nemoj glumiti, već budi ono što jesi.

Prirodnost se ne bi smjelo miješati s nemarnošću. Loša gramatika, pogrešan izgovor i nerazumljiv govor ni u kom slučaju nisu prikladni. Treba izbjegavati i žargonske izraze. Naš govor i ponašanje uvijek trebaju biti dostojanstveni, odgovarajući prilici u kojoj se nalazimo. Osoba koja se prirodno ponaša nije previše službena, a niti se previše brine o tome da impresionira druge.

U službi propovijedanja. Osjećaš li nervozu kad se približavaš nekoj osobi s ciljem da svjedočiš, bilo da je ona u kući bilo na nekom javnom mjestu? Ta situacija u većini nas izaziva nervozu, ali kod nekih je taj osjećaj dugotrajniji. Glas im zbog napetosti može zvučati neprirodno ili podrhtavati ili se njihova nervoza može prepoznati po neprirodnim pokretima ruku ili glave.

Objavitelj može imati ovaj problem zbog mnogo razloga. Možda razmišlja o tome kakav će dojam ostaviti ili se pita hoće li njegova prezentacija biti uspješna. To nije ništa neobično, ali nije dobro previše se brinuti o tome. Što ti može pomoći da ne budeš nervozan prije službe propovijedanja? Pažljiva priprema i gorljiva molitva Jehovi (Djela 4:29). Razmišljaj o tome koliko je Jehova milosrdan kad ljudima daje priliku da steknu savršeno zdravlje i vječno žive u Raju. Razmišljaj o ljudima kojima želiš pomoći i o tome da trebaju čuti dobru vijest.

Nemoj zaboraviti ni to da ljudi imaju slobodnu volju; dakle, kao što mogu prihvatiti poruku, mogu je i odbiti. Isto je bilo kad je Isus svjedočio u starom Izraelu. Tvoj je zadatak jednostavno da propovijedaš (Mat. 24:14). Čak i onda kad ti ljudi ne dopuste da govoriš, ti svjedočiš već i samom svojom prisutnošću. Tvoje svjedočenje je uspješno zato što dozvoljavaš Jehovi da te koristi za vršenje svoje volje. Što će biti prepoznatljivo obilježje tvog govora onda kad imaš priliku govoriti? Ukoliko naučiš usredotočiti se na potrebe drugih, govorit ćeš privlačnim riječima, a tvoje će izražavanje biti prirodno.

Ako se prilikom svjedočenja ponašaš i govoriš isto kao i u svakoj drugoj prilici, osobe koje te slušaju bit će opuštene. Možda će čak spremnije prihvatiti biblijske misli koje im želiš prenijeti. Bolje je da s njima razgovaraš nego da im držiš propovijed. Budi srdačan. Pokaži im da ti je stalo do njih i neka osjete da ti je drago čuti njihovo mišljenje. Dakako, tamo gdje jezik ili običaji nalažu određena pravila ponašanja kojima se u razgovoru s nepoznatim osobama pokazuje poštovanje, ta bi pravila trebalo poštovati. No uvijek možeš biti spreman za neusiljen osmijeh.

Kad si na podiju. Kad govoriš pred grupom ljudi, obično će najviše koristi biti od prirodnog, razgovornog načina izlaganja. Naravno, kad je ta grupa velika, trebaš govoriti glasnije kako bi te se jasno čulo. Ako govor pokušaš naučiti napamet ili ako su ti bilješke predetaljne, vjerojatno ćeš previše paziti na to da rečenice izgovaraš baš onako kako si ih zapisao. Važno je izražavati se na prikladan način, ali ako se tome posveti previše pažnje, izlaganje postaje ukočeno i formalno. Prirodnost se gubi. Istina je da trebaš pažljivo unaprijed razmisliti o onome što ćeš iznijeti, ali više pažnje pokloni mislima, a nemoj previše voditi brigu o točnim formulacijama.

Isto vrijedi i kad na nekom sastanku imaš intervju. Dobro se pripremi, ali nemoj čitati odgovore niti ih učiti napamet. Iznesi ih s prirodnom modulacijom glasa, pa će zbog spontanosti biti privlačni.

Čak i one osobine koje su inače poželjne u govoru, slušateljima mogu zvučati neprirodno ukoliko se s njima pretjeruje. Primjerice, trebaš govoriti razgovijetno i točno izgovarati riječi, ali ne do te mjere da zvučiš ukočeno i izvještačeno. Geste, bilo opisne bilo one za naglašavanje, mogu oživjeti tvoj govor ako ih dobro koristiš, ali ukočenim ili pretjeranim gestama samo ćeš odvratiti pažnju od onog što kažeš. Govori dovoljno glasno, ali nemoj pretjerivati. Dobro je u pojedinim trenucima govoriti življe, ali trebaš izbjegavati teatralnost. Modulacijom, oduševljenjem i osjećajnošću ne bi smio privlačiti pažnju na sebe niti slušatelje dovesti do toga da im bude nelagodno slušati govor.

Neki su ljudi prirodno pedantni u izražavanju, čak i onda kad ne drže govor. Drugi imaju više razgovoran način izražavanja. Važno je svakodnevno govoriti pravilno i u ponašanju odražavati kršćansko dostojanstvo. Budeš li tako postupao, i na podiju ćeš govoriti i ponašati se prirodnije, a to će privući slušatelje.

Prilikom javnog čitanja. Prirodnost u javnom čitanju ne dolazi sama po sebi. Da bi postigao prirodnost, u tekstu koji ćeš čitati pronađi glavne misli i zapazi kako ih se objašnjava. Neka ti budu jasne i zapamti ih jer će se čitanje u protivnom svesti samo na izgovaranje riječi. Provjeri kako se izgovaraju riječi koje su ti nepoznate. Vježbaj glasno čitanje s pravilnom intonacijom, grupirajući riječi tako da se njima jasno prenesu misli. Vježbaj tako dok god ne budeš tečno čitao. Upoznaj se s tekstom tako dobro da tvoje čitanje nalikuje živom razgovoru. U tome je tajna prirodnosti.

Naravno, mi javno većinom čitamo naše publikacije koje se temelje na Bibliji. Osim čitanja koje je jedan od zadataka u Teokratskoj školi propovijedanja, mi čitamo biblijske retke u službi propovijedanja i kad imamo govore. Braća čitaju gradivo koje se proučava na Studiju Kule stražare i na Skupštinskom studiju knjige. Neku se sposobnu braću zaduži da čitaju gotova predavanja na kongresima. Bez obzira na to čitaš li Bibliju ili neki drugi tekst, dijelove koji sadrže dijaloge pročitaj tako da zvuče živo. Ako se u izvještaju citira nekoliko likova, svačije riječi pročitaj nešto drugačijim glasom. No ovdje treba dodati riječ opreza: Čitanje oživi na prirodan način, ali nemoj dramatizirati.

Prirodno čitanje je čitanje razgovornim stilom. Ono ne zvuči izvještačeno, već je uvjerljivo.