Oduševljenje

ODUŠEVLJENJE daje govoru živost. Premda je važno iznijeti poučno gradivo, živo, oduševljeno izlaganje plijenit će pažnju slušatelja. Bez obzira na to iz koje sredine dolaziš i kakva si osoba, možeš razvijati oduševljenje.

Unesi osjećaje u govor. Kad je Isus razgovarao sa Samarićankom, rekao joj je da oni koji obožavaju Jehovu to moraju činiti “duhom i istinom” (Ivan 4:24). U obožavanju ih mora motivirati cijenjenje koje gaje u srcu, a samo obožavanje mora biti u skladu s istinom koja se nalazi u Božjoj Riječi. Kad netko gaji tako duboko cijenjenje, to će se očitovati u njegovom govoru. On će drugima rado govoriti o svemu što Jehova iz ljubavi daje. Na izrazu njegovog lica, po gestama i u glasu moći će se prepoznati što stvarno osjeća.

Zašto se onda desi da osoba koja voli Jehovu i vjeruje u ono što govori možda održi govor bez oduševljenja? Nije dovoljno da pripremi samo što će reći. Mora se uživjeti u temu, unijeti osjećaje u govor. Uzmimo za primjer da treba održati govor o otkupnoj žrtvi Isusa Krista. Govornik mora znati pojedinosti o toj žrtvi, no tijekom izlaganja mora pokazati i da razumije ono što ta žrtva znači kako za njega osobno tako i za njegove slušatelje. Govornik treba u mislima oživjeti zahvalnost koju osjeća prema Jehovi Bogu i Kristu Isusu zbog ovog izvanrednog dara. Treba razmišljati o divnoj nadi u život koju ta žrtva otvara ljudima — o vječnoj sreći u kojoj će ljudi savršenog zdravlja uživati u obnovljenom zemaljskom raju! Dakle, u govor treba unijeti srce.

U Bibliji stoji da je Ezra, pismoznalac i učitelj u Izraelu, “upravio [“pripremio”, NS] srce svoje da istražuje zakon Jehovin i da ga izvršuje i da uči Izraela” (Ezra 7:10). Ako mi postupimo na sličan način — tako da osim gradiva pripremimo i svoje srce — tada ćemo govoriti iz srca. Takvo iskreno izražavanje istine može u velikoj mjeri pomoći slušateljima da razviju pravu ljubav prema njoj.

Razmišljaj o slušateljima. Uvjerenje da tvoji slušatelji trebaju čuti ono što im želiš kazati još je jedna važna stvar u ispoljavanju oduševljenja. To znači da se, osim što trebaš sakupiti vrijedne misli tijekom pripreme, trebaš moliti Jehovi za vodstvo da te misli upotrijebiš tako da budu korisne onima kojima ćeš se obraćati (Ps. 32:8; Mat. 7:7, 8). Razmišljaj zašto tvoji slušatelji trebaju čuti određene misli, kako će im one koristiti i kako ih svojim načinom izlaganja možeš navesti da cijene njihovu vrijednost.

Radi na svom izlaganju sve dok te neki dio ne oduševi. Misli koje ćeš iznijeti ne trebaju biti nešto što dosad nitko nije čuo, ali način na koji ćeš obraditi temu može biti drugačiji. Ako pripremaš nešto što će tvojim slušateljima stvarno pomoći da ojačaju svoj odnos s Jehovom, da cijene sve ono što nam pruža, da se uspješno bore sa životnim pritiscima u ovom starom sustavu ili da budu djelotvorni u službi, onda svakako imaš razloga da budeš oduševljen svojim govorom.

Što ako dobiješ zadatak da javno čitaš neko gradivo? Da bi čitao s oduševljenjem, nije dovoljno samo točno izgovoriti riječi i spojiti ih u smislene cjeline. Prouči tekst. Ukoliko ćeš čitati neki biblijski izvještaj, potraži što objašnjenja kažu o njemu. Budi siguran da si shvatio osnovnu misao teksta. Razmisli i o tome kako to gradivo može biti korisno tebi i tvojim slušateljima te ga drugima pročitaj tako da i oni to shvate.

Pripremaš li se za službu propovijedanja? Razmotri temu o kojoj želiš razgovarati i biblijske retke koje planiraš koristiti. Osim toga, promisli što interesira ljude. Što je bilo na vijestima? S kojim se problemima suočavaju? Kad se pripremiš da ljudima pokažeš kako Božja Riječ sadrži rješenje baš onih problema koji njih muče, onda ćeš osjetiti želju da im to i kažeš, a oduševljenje će prirodno uslijediti.

Pokaži oduševljenje živim izlaganjem. Oduševljenje je najočitije ukoliko u izlaganje uneseš živost. Ono se treba vidjeti na tvom izrazu lica. Moraš zvučati uvjerljivo, ali ne dogmatično.

Zbog toga je potrebno biti uravnotežen. Neki su ljudi skloni tome da se oduševljavaju svim i svačim. Ukoliko su bombastični ili u izlaganju pretjeruju s emocijama, možda im treba pomoći da shvate kako će slušatelji više razmišljati o njima nego o onome što govore. S druge strane, sramežljive osobe treba ohrabriti da govore izražajnije.

Oduševljenje je zarazno. Ukoliko ostvariš dobar kontakt sa slušateljima i ako si oduševljen temom o kojoj govoriš, slušatelje ćeš zaraziti svojim oduševljenjem. Apolon je živo govorio te ga se opisuje kao rječitog govornika. Ukoliko si i ti gorljiv Božjim duhom, svojim ćeš živim izlaganjem potaknuti na djela one koji te slušaju (Djela 18:24, 25; Rim. 12:11).

Oduševljenje prikladno gradivu. Pazi da ne govoriš previše oduševljeno tijekom cijelog govora jer ćeš tako izmoriti slušatelje. Ako im u tom slučaju kažeš da bi nešto trebali primijeniti u vezi s temom o kojoj govoriš, bit će preumorni da ozbiljno razmišljaju o tome. Ovo pokazuje koliko je važno pripremiti gradivo koje će ti omogućiti raznolikost u izlaganju. Pazi da načinom izlaganja ne odražavaš ravnodušnost. Budeš li pažljivo birao misli, shvatit ćeš koliko su vrijedne. No prirodno je da se neke misli iznose s više oduševljenja nego druge i takve misli treba vješto utkati u govor.

Oduševljenje naročito treba pokazati kad se iznose glavne točke. U tvom izlaganju treba biti očito da govor gradiš do određenog vrhunca. Budući da su to najvažnije misli tvog govora, obično ćeš ih sročiti tako da motiviraju tvoje slušatelje. Nakon što si slušatelje uvjerio, trebaš ih potaknuti da primijene ono o čemu govoriš, pokazujući kako im to može biti korisno. Oduševljenjem ćeš lakše doći do srca slušatelja. No živost u izlaganju nipošto se ne bi smjela postizati na silu. Treba postojati razlog za to, a taj ćeš razlog pronaći u gradivu koje ćeš iznijeti.