Vizualni kontakt

OČIMA prenosimo misli i osjećaje. U njima se može prepoznati iznenađenje ili strah. Njima se može pokazati sažaljenje ili ljubav. One ponekad mogu odati sumnju ili otkriti tugu. Jedan je stariji čovjek o svojim sunarodnjacima koji su mnogo propatili rekao: “Mi govorimo očima.”

Drugi mogu stvoriti određeno mišljenje o nama i o onome što kažemo na temelju toga kamo gledamo kad govorimo. U mnogim su sredinama ljudi obično skloni vjerovati osobi koja ih tijekom razgovora prijateljski gleda u oči. Za razliku od toga, mogu sumnjati u iskrenost ili pouzdanost osobe koja gleda u pod ili negdje drugdje, a ne u onoga s kim razgovara. Drugdje se pak osobu koja uporno gleda nekoga u oči smatra nepristojnom, agresivnom ili se takvo ponašanje smatra izazivačkim. To je naročito slučaj kad netko razgovara s osobom suprotnog spola, s nadređenom osobom ili nekim drugim tko je na visokom položaju. A u nekim se područjima smatra nepristojnim ako mlađa osoba gleda u oči stariju dok razgovara s njom.

No u područjima gdje to nije uvredljivo, dobro je gledati osobu u oči jer se time može istaknuti neku važnu misao. Po tome se može zaključiti da je onaj tko govori uvjeren u ono što govori. Zapazi kako je Isus odgovorio svojim učenicima koji su ga iznenađeno upitali: “Tko se ustvari može spasiti?” Biblija kaže: “Gledajući ih u oči, Isus im je rekao: ‘Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće’” (Mat. 19:25, 26). Biblija pokazuje i da je apostol Pavao gledao u svoje slušatelje jer je točno primjećivao njihove reakcije. Jednom je prilikom neki čovjek hrom od rođenja bio prisutan dok je Pavao govorio. U Djelima apostolskim 14:9, 10 stoji: “Taj je čovjek slušao Pavla kako govori, a on je upro pogled u njega i kad je vidio da ovaj ima vjeru da ozdravi, rekao je jakim glasom: ‘Ustani, uspravi se na svoje noge!’”

Prijedlozi za službu propovijedanja. U službi propovijedanja budi ljubazan i srdačan kad se obraćaš ljudima. Ako je to prikladno, pitanjima koja potiču na razmišljanje započni razgovor o temi koja interesira i tebe i osobu s kojom razgovaraš. Za to vrijeme pokušaj uspostaviti vizualni kontakt — ili bar s poštovanjem i prijazno pogledaj osobu u lice. Srdačan osmijeh osobe čije oči svjedoče o unutarnjoj radosti veoma je privlačan. Takav izraz lica može nekome puno reći o tome kakva si osoba i pomoći mu da se opusti u razgovoru.

U područjima u kojima se to smatra pristojnim možda ćeš lakše znati što treba reći budeš li osobu gledao u oči i pratio njene reakcije. Moći ćeš vidjeti je li ljuta ili je ne zanima previše to o čemu govoriš. Moći ćeš primijetiti da li razumije o čemu govoriš. Obično ćeš znati je li nestrpljiva. Jasno ćeš vidjeti i je li iskreno zainteresirana. Izraz njenih očiju možda će ti pokazati trebaš li govoriti brže ili sporije, trebaš li je uključiti u razgovor, prekinuti razgovor ili ga možda nastaviti i pokazati joj kako se proučava Biblija.

Bez obzira na to svjedočiš li na nekom javnom mjestu ili vodiš biblijski studij, nastoj s poštovanjem u oči gledati osobu s kojom razgovaraš. Međutim, nemoj zuriti u nju jer joj može biti neugodno (2. Kr. 8:11). Prirodno i s prijateljskim izrazom lica često pogledaj osobu u oči. U mnogim se zemljama to smatra pokazateljem iskrenog zanimanja. Naravno, kad čitaš Bibliju ili neku drugu publikaciju, gledat ćeš tekst. No da bi naglasio neku misao, možeš izravno, iako samo na tren, pogledati osobu. Ako s vremena na vrijeme podigneš pogled, to će ti omogućiti da vidiš njenu reakciju na tekst koji se čita.

Ukoliko ti je zbog sramežljivosti u početku teško nekoga gledati u oči, nemoj odustati. Ako vježbaš, uspjet ćeš ostvariti prirodan vizualni kontakt, a to će vjerojatno poboljšati kvalitetu tvoje komunikacije s drugima.

Kad iznosiš govor. Biblija nam kaže da je Isus, prije nego što je započeo Propovijed na gori, “podigao svoje oči prema svojim učenicima” (Luka 6:20). Uči iz njegovog primjera. Ako se spremaš iznijeti govor pred grupom ljudi, pogledaj ih i prije nego što počneš govoriti, napravi stanku od nekoliko sekundi. U mnogim će sredinama to značiti da ćeš pogledati neke od slušatelja. Ova kratka stanka može ti pomoći da svladaš početnu nervozu. Pomoći će slušateljima da se priviknu na stav ili emocije koje tvoje lice otkriva. Osim toga, oni će se za to vrijeme moći smjestiti i pripremiti se za slušanje.

Za vrijeme govora gledaj slušatelje. Nemoj samo neodređeno gledati grupu. Neka ti cilj bude pogledati neke pojedince. U gotovo svakoj kulturi zapravo se i očekuje da govornik ostvari nekakav vizualni kontakt sa slušateljima.

Gledati slušatelje ne znači samo pogledom prelaziti s jedne strane na drugu. S poštovanjem pogledaj nekoga od slušatelja i ako je to prikladno, reci cijelu rečenicu kao da se obraćaš tom pojedincu. Zatim pogledaj nekog drugog i dok ga gledaš reci rečenicu ili dvije. No nemoj nikoga gledati toliko dugo da mu bude neugodno i nemoj se koncentrirati samo na nekoliko ljudi u cijelom slušateljstvu. Nastavi cijelo vrijeme gledati slušatelje na ovaj način, ali kad pogledaš nekoga od slušatelja, stvarno mu se obrati i zapazi njegovu reakciju prije nego pogledaš nekog drugog.

Bilješke drži na govorničkom pultu, u ruci ili u Bibliji, tako da ih možeš vidjeti već i kad samo malo spustiš pogled. Ako moraš jako sagnuti glavu da bi pogledao bilješke, nećeš imati tako dobar vizualni kontakt sa slušateljima. Trebaš obratiti pažnju na to koliko često gledaš u bilješke i kada to radiš. Ako u bilješke gledaš u trenutku kad izričeš ključnu misao govora, ne samo da nećeš vidjeti reakciju slušatelja nego će i tvoje izlaganje donekle izgubiti snagu. Slično tome, ako stalno gledaš u bilješke, nećeš moći ostvariti vizualni kontakt sa slušateljima.

Kad nekome baciš lopticu, gledaš hoće li je ta osoba uhvatiti. Svaka misao govora nalikuje “loptici” koju bacaš slušateljima. Njihova reakcija — klimanje glavom, smiješak, pažljivo slušanje — može pokazati jesu li je “uhvatili”. Dobar vizualni kontakt pomoći će ti da budeš siguran “hvataju” li slušatelji tvoje misli.

Da li bi kad u skupštini čitaš neki tekst trebao pokušati gledati slušatelje? Ako te slušatelji prate u svojoj Bibliji, većina njih neće ni znati gledaš li ih ili ne. No pogled na slušatelje pomoći će ti da oživiš čitanje jer ćeš stalno imati na umu njihovu reakciju. A onim slušateljima koji ne koriste Bibliju i čije misli možda lutaju, vizualni kontakt s govornikom može pomoći da se ponovno koncentriraju na ono što se čita. Dakako, pogled ćeš moći dignuti samo nakratko, ali pritom trebaš paziti da ne zapneš u čitanju. Da bi to uspio, najbolje je da Bibliju držiš u ruci, da glavu držiš uspravno, a ne da ti brada bude spuštena.

Starješine ponekad na kongresima trebaju iznijeti već gotovo predavanje. Da bi takvo izlaganje bilo djelotvorno, potrebno je iskustvo, pažljiva priprema i mnogo vježbe. Naravno, kad čitaš gotovo predavanje nećeš moći toliko često gledati slušatelje. No ako se govornik dobro pripremi, moći će s vremena na vrijeme pogledati slušatelje, a da se ne izgubi u čitanju. To će mu pomoći da zadrži pažnju slušatelja i da im pomogne izvući još veću korist iz važne duhovne pouke.