Zašto je ogovaranje tako štetno?

TRAČEVI mogu tvoj život prikazati burnijim od nekakve sapunice. Devetnaestogodišnja Amber iskusila je to na svojoj koži. Ona kaže: “Ja sam neprestano žrtva ogovaranja. Kružile su glasine da sam trudna, da sam napravila nekoliko abortusa, da uzimam drogu te da je kupujem i preprodajem. Pitam se zašto ljudi govore takve stvari o meni. Stvarno mi to nije jasno!”

Putem e-maila i kompjuterskih instant-poruka osoba podmuklih namjera može okaljati tvoj dobar glas, a da pritom ne izusti niti jednu jedinu riječ. Dovoljno je samo napisati kratku poruku i pakostan trač poslati desecima primatelja koji jedva čekaju da saznaju nešto novo. Neke web stranice kreirane su s isključivim ciljem da se nekoga ponizi i izvrgne ruglu. Još češće za to služe blogovi prepuni tračeva koje njihovi autori nikada ne bi izgovorili uživo.

No je li uvijek neispravno razgovarati o drugima?

Je li ponekad ispravno pričati o drugim ljudima?

Označi je li sljedeća izjava točna ili netočna.

Pričati o drugima uvijek je neispravno. □ Točno □ Netočno

Što je točan odgovor? Ovisi o prirodi i cilju takvog razgovora. Ako se radi samo o bezazlenom prenošenju informacija, postoje situacije u kojima je to prikladno. Na koncu, Biblija nas potiče da se “zanimamo za život drugih” (Filipljanima 2:4, New Century Version). To ne znači da se trebamo miješati u tuđe poslove koji nas se ne tiču (1. Petrova 4:15). No u usputnom razgovoru s drugima često možemo saznati korisne informacije, naprimjer, tko se planira vjenčati ili tko je dobio dijete. Iskreno govoreći, ne možemo reći da nam je stalo do drugih ako nikada ne pričamo o njima.

Pa ipak, usputni se razgovor lako može pretvoriti u ogovaranje. Naprimjer, bezazlena izjava: “Luka i Ana bili bi baš dobar par”, može se lako pretvoriti u: “Luka i Ana jesu par”, premda oni sami ne znaju ništa o svojoj navodnoj vezi. Možda misliš da to i nije neki problem. No bi li tako mislio da si ti na mjestu Luke ili Ane?

Osamnaestogodišnja Julija našla se u takvoj situaciji i to ju je jako pogodilo. Ona kaže: “Bila sam ogorčena zbog toga i bojala sam se vjerovati drugima.” Nešto slično doživjela je i 19-godišnja Hana. Ona kaže: “Na koncu sam počela izbjegavati dečka s kojim sam navodno bila u vezi. Bilo mi je žao zbog toga, jer smo bili prijatelji i bilo bi normalno da možemo razgovarati, a da ne počnu odmah kružiti glasine.”

Usmjeri razgovor u ispravnom pravcu

Kako možeš obuzdati jezik kada dođeš u iskušenje da nekoga počneš ogovarati? Da bismo odgovorili na to pitanje, poslužimo se jednim primjerom: Za vožnju na prometnoj autocesti potrebno je biti vješt vozač. Sasvim iznenada može se pojaviti situacija zbog koje se moraš prestrojiti u drugu traku, usporiti i propustiti drugo vozilo ili čak zaustaviti automobil. Ako voziš pažljivo, prepoznat ćeš situaciju pred sobom i odgovarajuće reagirati.

Slično je i s razgovorom. Obično se može prepoznati kada razgovor kreće u pogrešnom smjeru i pretvara se u ogovaranje. Kada se to dogodi, možeš li vješto “promijeniti traku”? Ako to ne učiniš, imaj na umu da ogovaranjem možeš povrijediti druge. Mihael priča: “Jednom sam rekao nešto ružno o jednoj curi — rekao sam da je luda za dečkima — i ona je to saznala. Neću nikada zaboraviti ton njezinog glasa kad je razgovarala sa mnom o tome, koliko ju je moja nepromišljena primjedba povrijedila. Premda smo izgladili stvar, bilo mi je žao što sam nekoga na taj način povrijedio!”

Nema sumnje da riječi mogu povrijediti čovjeka. I u Bibliji se kaže da “ima tko govori nepromišljeno, kao da mačem probada” (Mudre izreke 12:18). Zbog toga trebaš dobro razmisliti prije negoli nešto kažeš. Istina, potrebno je samosvladavanje da bismo prekinuli zanimljiv razgovor koji se počeo baviti nečijim posve privatnim stvarima. Sedamnaestogodišnja Karolina s pravom kaže: “Čovjek mora paziti što govori. Ako neku informaciju nisi saznao iz pouzdanog izvora, lako ti se može dogoditi da širiš laži.” Dakle, kad čuješ nešto što bi se moglo pretvoriti u ogovaranje, poslušaj savjet apostola Pavla i “trudi se mirno živjeti i baviti se svojim poslom” (1. Solunjanima 4:11).

Kako se možeš zanimati za druge, a da se ipak ne miješaš u ono što te se ne tiče? Prije nego što počneš pričati o nekome, pitaj se: ‘Jesu li mi poznate sve činjenice? Zašto o tome želim pričati drugima? Kako će to što želim reći utjecati na moj dobar glas?’ Posljednje je pitanje jako važno jer ako si poznat po tome da voliš pričati o drugima, time više govoriš o sebi nego o osobi o kojoj govoriš.

Ako si ti žrtva

Što možeš poduzeti ako si ti žrtva ogovaranja? Propovjednik 7:9 upozorava: “Nemoj se brzo vrijeđati.” Umjesto toga, pokušaj realno sagledati situaciju. Biblija kaže: “Ne uzimaj k srcu svaku riječ koju ljudi kažu. (...) Jer srce tvoje dobro zna da si i ti mnogo puta proklinjao druge” (Propovjednik 7:21, 22).

Naravno, nema opravdanja za ogovaranje. No pretjerana reakcija mogla bi ti narušiti ugled više nego sam trač. Stoga, zašto ne bi izgradio stav koji je pomogao i Renati? Ona kaže: “Kada netko kaže nešto ružno o meni, to me obično povrijedi, ali nastojim ne uzimati to previše k srcu. Uostalom, vjerojatno će već sljedeći tjedan pričati o nekom ili nečem drugom.”a

Stoga budi razborit, pokušaj usmjeriti razgovor u ispravnom pravcu i tako izbjeći ogovaranje. A kad čuješ da je netko ogovarao tebe, pokaži zrelost i nemoj neprimjereno reagirati. Neka tvoja dobra djela govore za tebe (1. Petrova 2:12). To će ti pomoći da ostaneš u dobrim odnosima s drugima i s Bogom.