Život koji možeš izabrati
POSTOJI drugi život, kojeg možeš sada izabrati. To je život koji ne vene kao cvijeće na kraju proljeća i ne suši se kao trava na kraju ljeta. Nije ispunjen patnjama i razočarenjima, niti ga pritiskuju krivični prijestupi i kriminal, rat i glad, bolesti i smrt. Njegovi dani nisu kratki, već beskrajni, nisu puni nevolja, nego neizrecive radosti. To je život, kojeg je Jehova Bog prvobitno namijenio čovjeku.
A gdje postoji takav život? Nije li to nebesko blaženstvo prostrto na valovitom oblaku gdje sviraš na harfi dok lebdiš u svemiru vječnosti? Ne! To nije isprazno i uzaludno postojanje nekog nebeskog života, kakvog si zamišljaju besposlene sanjalice. Da bismo jasnije vidjeli kakav je taj život koji možemo sada izabrati, obratimo se Božjoj Riječi, koja nam otkriva njegovu namjeru kad je stvorio naše praroditelje.
Bog je dao prvom ljudskom paru ovlaštenje što se tiče Zemlje, a ne neba. Bog im je rekao: “Plodite se i množite, i napunite zemlju, sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji.” Vladati zemljom znači voditi računa o njoj, a ne upropaštavati je. To je razvidno iz zadatka, koji je dodijeljen prvom čovjeku u Edenu: “Jahve Bog uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva” (1. Mojs. 1:28; 2:15, ST).
Kada bi se ljudska obitelj povećala i Eden postao premali, Bog je namjeravao, da se povećano stanovništvo proširi izvan granica vrta, uzimajući sjemenke ili sadnice savršenih biljaka iz Edena i sadeći ih u nova područja i obrađujući ta nova područja, baš kao što je to činila prvobitna obitelj u Edenu. Dakle, dok bi se čovječanstvo raširilo po Zemlji, pokorilo bi je pretvarajući u raj, sve dok ne bi svuda vladali edenski uvjeti i tako cijela Zemlja postala sveopćim vrtom.
U tom sveopćem raju trebali su ljudi vladati životinjama, ljubazno se brinući za njih u međusobnom povjerenju, a ne udarajući ili zamahujući bičem, kao što rade današnji dreseri, niti ograničiti slobodu životinjama stavljajući ih u kaveze po zoološkim vrtovima ili ubijajući ih puškama suvremenih Nemroda. To ljubazno gospodarenje životinjama od strane čovječanstva trebalo je biti vječno.
Ali takvo gospodarenje nije potrajalo dugo. Grijeh je došao i narušio mir u edenskom vrtu. Jehova je zapovjedio čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo. U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (1. Mojs. 2:16, 17, ST). Prvi ljudski par nije poslušao tu naredbu, jeo je s tog stabla i nanio smrt sebi i svom potomstvu. Zato je Jehova istjerao te prve ljude, iz vrta govoreći:
“Zemlja neka je zbog tebe prokleta, s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svoga! Rađat će ti trnjem i korovom a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti, dokle se u zemlju ne vratiš: tä iz zemlje uzet si bio — prah si, u prah ćeš se vratiti” (1. Mojs. 3:17-19, ST).
Jehova Bog je dao Čovječanstvu savršeni početak. Nije bio kriv što je čovječanstvo postajalo sve gore. “On je Stijena (Jehova), djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan. Oni mu se iznevjeriše — nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden” (5. Mojs. 32:4, 5, ST) Sličan izvještaj nalazimo u Propovjedniku 7:29: “Bog (je) stvorio čovjeka dobro; a oni traže svakojake pomisli (prave mnoge planove)” A zadnji dio tog stavka prema prijevodu Biblije Stvarnost glasi: “A on snuje nebrojene spletke.”
Današnji čovjek nastavlja djelovati rušilački, još kobnije nego ikada prije. Svojim nemilosrdnim iskorištavanjem biljnog i životinjskog svijeta kao i zloupotrebom njenih bogatstava i okoliša uništava Zemlju kao planet prikladan za stanovanje. Jehova će to Zaustaviti jer je rekao, da će ‘uništiti one koji zemlju kvare’ (Otkr. 11:18, ST).
Jehovin naum će pobijediti
Jehovin je naum da Zemlja ostane zauvijek: “Da se ne pomjesti na vijek vijeka.” Bit će zauvijek nastanjena: “Jer ovako veli Jehova koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: ja sam Jehova, i nema drugoga” (Ps. 104:5; Iza. 45:18).
Jehovina prvobitna namjera bila je, da Zemlja postane rajem, nastanjena ljudima koji su mu vjerni i koji bi se brinuli o Zemlji, to jest o biljnom i životinjskom svijetu i tako održavali zdravu sredinu. To je još uvijek njegova namjera i Jehova nas uvjerava, da će je ispuniti: “Tako će biti riječ moja kad iziđe iz mojih usta: neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago, i srećno će svršiti na što je pošljem” (Iza. 55:11).
Sljedeće dvije stranice otkrivaju radosti života na rajskoj Zemlji. Taj život možeš sada izabrati.