Atena — “grad mnogih bogova”
ZEUS, Hera, Artemida, Apolo, Ares — vjerojatno ste nekada čuli bar za jednog od tih bogova i božica. Ostaci njihovih spomenika mogu se naći u Ateni, “gradu mnogih bogova”. Pa ipak, najistaknutija od svih starih grčkih božanstava bila je Atena, takozvana božica mudrosti. Po njoj je grad Atena dobio ime, a njen hram, Partenon, je najznamenitiji spomenik u zemlji.
Kad si posjetitelj promatra brojne ostatke kamenih bogova u živahnoj prijestolnici — Ateni, koja ima Skoro 2,5 milijuna stanovnika, s pravom bi mogao pomisliti na riječi, koje je ovdje izgovorio kršćanski apostol Pavao. Nakon šetnje gradskim ulicama, rekao je: “Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu neobično pobožni” (Dj. ap. 17:22, ST).
Opći izgled
Zamislimo si, da počnemo sa razgledanjem Atene. Taksijem se vozimo po uskoj cesti, koja se strmo penje do početne stanice uspinjače. Nekoliko minuta kasnije stižemo na vrh brda Likabeta, strmog, čunjastog oblika, koji pruža veličanstven pogled na grad. Na obronku brda, nalazi se kapela sv. Jurja, izgrađena prema predanju, na mjestu, gdje se ranije nalazio Zeusov oltar. Međutim, kad smo se zaustavili pred restoranom, da se malo osvježimo, uživamo u divnom pogledu.
Približava se večer. Postupno nestaje žestoka vrućina, koja je tokom dana vladala u gradu. Na jugozapadu vidimo luku Pirej, koja je s Atenom povezana s dugim nizom zgrada. Preko te glavne grčke luke i industrijskog centra, putuje u svijet bogatstvo te zemlje: masline, grožđe i drugo voće. Sa našeg uzvišenog položaja zapažamo, da je Atena okružena brdima i ispunjena spomenicima, muzejima i crkvama. Iznenada našu pažnju privlači nešto drugo. Na drugoj strani doline, u kojoj leži Atena, se Akropolis kupa u svjetlosti 1500 reflektora, koji su upravo upaljeni. To je pogled, koji nam oduzima dah!
Od Agore do Areopaga
Slijedeći dan moramo posjetiti Akropolis. Parkirali smo automobil u jednoj od prenatrpanih ulica blizu Akropolisa i dalje nastavili pješice. Lijevo vidimo što je ostalo od stare Agore, ili tržnice. To nije bilo mjesto samo za zaključivanje poslova, nego i mjesto gdje se raspravljalo i rješavalo o građanskim pravima. Agora je, doista bila središte javnog života. Zato je tamo Pavao proveo neko vrijeme oko 50. g. n. r. vr. prilikom posjete Ateni na svom drugom misionarskom putovanju. “I na trgu (Agora) svaki dan (susretao bi se) s onima koje bi tu zatekao.” Njihov radoznali stav odražava se u riječima: “A svi Atenjani i među njima nastanjeni stranci ni na što drugo ne troše vrijeme nego da neku novost kažu ili čuju” (Dj. ap. 17:17, 21, ST).
Pavao se vrlo brzo upustio u razgovor sa nekim epikurejskim i stoičkim filozofima neposredno prije nego “ga uzeše sa sobom i dovedoše na Areopag, gdje ga upitaše: ‘Možemo li znati kakva je to nova nauka koju propovijedaš?’” (Dj. ap. 17:18, 19, ST). Danas je Agora zanimljivo mjesto u središtu Atene, kuda bježe izletnici i slikari od mnoštva turista, opremljenih kamerama na Akropolisu.
Dok nam je pažnja zaokupljena suvremenom scenom, ne smijemo zaboraviti, da se Pavao nalazio u vrlo opasnoj situaciji. Bio je optužen da “propovijeda tuđe bogove”; zakon nije dozvoljavao da ‘tko ima druge ili nove bogove, niti je itko smio osobno obožavati bilo koje tuđe bogove, ako nisu bili javno dozvoljeni’. Zato nije bilo čudno, da su apostola uhvatili i odveli na Areopag da ga saslušaju. Biblijski izvještaj sa Areopaga nas svakako potiče, da razgledamo brdo koje ima to ime.
Uspjeli smo pronaći put i kratka šetnja nas je dovela do podnožja Areopaga, ili Marsovog brda, sjeverozapadno od Akropolisa. To je vrlo uzbudljiv trenutak. Možda baš stojimo na istom mjestu gdje je Pavao stajao i dao znamenito svjedočanstvo, zapisano u Djelima apostolskim 17:22-31. Pokraj malog uzvišenja nalazimo brončanu ploču, na kojoj je ispisan Pavlov čuveni govor. Sada je trenutak da otvorimo svoje Biblije i ponovo oživimo ono što se dogodilo prije devetnaest stoljeća.
Rano propovijedanje u Ateni donosi plodove
Pavlovo uvjerljivo svjedočanstvo iznijeto pred učenim ljudima Atene izvanredna je pouka, kako treba biti taktičan i razborit. On je istodobno naveo prikladan zakonski razlog kako bi odgovorio na optužbe da uvodi neko novo božanstvo. Apostol je ukazao, da je propovijedao o samom Stvoritelju neba i Zemlje, koji ne živi u hramovima, izgrađenima od ljudi. Pavao je taktično rekao svojim slušateljima, da im objavljuje “nepoznatog Boga”, kome su oni napravili oltar i ne znajući odavali pobožnost. On im je približio tog “nepoznatog Boga” citirajući iz zapisa Arata, cilicijskog pjesnika i Kleantove Himne Zeusu. Stoga je Pavao mogao reći Atenjanima, da su čak neki od njihovih pjesnika rekli “od njega potičemo” i zato svi ljudi njemu duguju svoje postojanje.
Pavao je dalje rekao, da će taj Bog suditi nastanjenoj zemlji u pravdi preko čovjeka koga je on odredio. I kao garanciju za to, uskrsnuo ga je iz mrtvih. Na to je Pavao bio prekinut za kratko, jer “kad su čuli za ‘uskrsnuće od mrtvih’, jedni se počeše rugati, a drugi govoriti: ‘O tome ćemo te poslušati drugi put’”. Što se tada dogodilo?
Pavao je otišao od njih, ali je njegov majstorski dokaz doveo do većeg rezultata nego samo do dvije različite reakcije. Tu je bila i treća grupa, jer “neki pristadoše uza nj i prigrliše vjeru; među njima Dionizije Areapagit, žena imenom Damara i drugi s njima” (Dj. ap. 17:32-34, ST). Dakle, rano kršćanstvo raslo je u “gradu mnogih bogova”.
Razmatranja o povijesti grada
Akropolis se uzdiže nedaleko od Areopaga. Penjemo se veličanstvenim stepenicama Propileje ili predvorja. To je sjajan uspon k Partenonu, kruni Akropolisa. Desno od nas nalazi se templ Viktorije bez krila, ali božica nije u njemu. Prolazimo kroz zadivljujući red stupova Propileje, koje, iako djelomično trošne, daju još uvijek neodoljivi utisak, da je to nekada bila masivna građevina. Stigavši na vrh stpeništa, ugledali smo ogromne ostatke partenona. Kada je bio izgrađen i tko je pokrenuo njegovu izgradnju?
Početak Atene je zaodjenut tajnom prošlošću, iako arheologija baca neke zrake svjetlosti na njenu ranu povijest. U sedmom stoljeću pr. n. r. vr. gradom je vladao Eupatridij, aristokratski kolegij, koji je upravljao politikom i kontrolirao Areopag, vrhovni krivični sud toga vremena. U slijedećem stoljeću je zakonodavac po imenu Solon postavio temelj demokraciji. Tako je Atena postala središte prve države sa demokratskim oblikom vladanja.
Uspon Medo-perzijskog kraljevstva je ozbiljno ugrozio Grčku i kao što je prorekao prorok Danijel, četvrti kralj Perzije “sve će podići protiv kraljevstva grčkoga” (Dan. 11:2, ST). Ratni val je povremeno bio jači, a povremeno slabiji sve dok konačno perzijski ‘četvrti kralj’ Kserks I, nije 480. g. pr. n. r. vr. podigao cijelo svoje carstvo i napao Grčku. Došao je do Atene i zapalio tvrđavu Akropolis. Atenjani su, međutim, uništili perzijsku flotu u Salaminu, natjeravši Perzijance na povlačenje. Atena je u Grčkoj preuzela vodeće mjesto, zahvaljujući jakoj mornarica.
Počelo je zlatno doba Atene. U toku tog vremena velikog blagostanja pod vodstvom sposobnog Perikla, grad je postao vodeće kulturno središte starog svijeta. Atena je cvjetala kao obrazovno središte, s puno profesora, predavača i filozofa, kao što su bili Sokrat, Platon i Aristotel. Osnovane su četiri filozofske škole: platonska, peripatetička (Aristotelovi učenici), epikurejska i stoička (Dj. ap. 17:18, 19). U to vrijeme su, također izgrađene mnoge lijepe građevine i hramovi, među kojima i Partenon, glavni spomenik stare poganske religije.
Sveto pismo protiv filozovije
Atena je bila još tada, kada su živjeli Isus i njegovi apostoli na Zemlji, važna zbog njenih filozofskih škola. Filozofija se od te kolijevke u Grčkoj proširila u ostale dijelove svijeta. Pavao je zbog toga morao na to upozoriti čak i kršćansku skupština u Koloseji (Mala Azija): “Braćo! čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prijevarom, po kazivanju čovječijemu, ... a ne po Kristu.” Pavao je propovijedao Krista i kao apostol rekao je: “U kome je sve blago premudrosti i razuma sakriveno” (Kol. 2:3, 8).
Kad je Pavao pisao Korinćanima, vrlo je odlučno istupio protiv ljudske mudrosti. Braneći pravo kršćanstvo, postavio je ljudsku filozofiju na pravo mjesto, rekavši: “Ako tko među vama zbilja misli da je mudar po sudu ovoga svijeta, neka bude lud da bude mudar. ... Gospodin (Jehova) poznaje misli mudraca; zna da su isprazne” (1. Kor. 3:18-20, ST). Da, ne samo da su njihove misli prazne, nego također nestaju i djela njihovih ruku. Samo pogledaj Akropolis. Nestao je zlatom ukrašen kip Atene. Samo dio Partenona još uvijek stoji. A što je sa Erehtejonom, zajedničkim malim hramom Atene i Posejdona? Malo je ostalo od njegove prijašnje veličanstvene ljepote.
Dok napuštamo Akropolis i silazimo niz stepenice visoko uzdignute Propileje, podsjećamo se na riječi apostola Pavla, upućene atenskom sudu: “Ne smijemo držati da je Božanstvo slično zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari — tvorevini ljudskog umijeća i mašte” (Dj. ap. 17:29, ST).
Pravo kršćanstvo još uvijek živi
Da li si na ovom putovanju mogao osjetiti nešto od duha stare i suvremene Atene? Da bi u potpunosti osjetio taj duh potrebno je, naravno, družiti se s ljudima. Mnogi posjetioci su mišljenja, da su Atenjani doista gostoljubivi. Sigurno nije slučajnost, da grčka riječ za “stranac” znači “gost”, budući da su Grci jako gostoljubivi prema strancima.
Zato nije iznenađujuće, da je pravo kršćanstvo, koje pokazuje takav duh, trebalo ponovo pustiti korijene u Ateni i po cijeloj Grčkoj. U samoj Ateni ima više od 7000 Jehovinih svjedoka i to u 110 skupština! A u cijeloj Grčkoj ima 20 000 Jehovinih svjedoka. Iako se na njih, kao i na Pavla, gleda kao na ‘objavitelje tuđih bogova’, oni ipak nastavljaju objavljivati stanovnicima Atene i ostale Grčke “nepoznatog Boga”, Jehovu.
Naša je posjeta završena i vraćamo se po istom putu. Gledajući izdaleka unazad, uživamo u posljednjem pogledu na Akropolis. Zalazeće sunce pretvara mramornu krunu grada u blistavo zlato. Kakav pogled! Ali smo posebno oduševljeni, što sada tako mnogo ljudi uživa duhovnu prosvijetljenost u Ateni, tom starom “gradu mnogih bogova”.