Agora — srce drevne Atene

INTELIGENCIJA Atene bila je uskomešana! Nove su se ideje oduvijek javno iznosile na agori, odnosno tržnici tog grčkog grada. Međutim, ovaj put je bilo znatno drugačije. Izgleda da je izvjesni Židov počeo ‘propovijedati tuđe bogove’, odmah pošto je stigao u grad. Razgovarao je o neuobičajenim stvarima “s onima koje bi tu zatekao”. “Što bi ovaj brbljavac htio reći?” pitali su ponositi epikurejci i mrki stoici. Da, atenska je agora bila pravo mjesto za vođenje otvorenih rasprava o praktički svakoj stvari pod suncem. No predstavljanje stranih bogova — ne, to je zaista bilo previše! (Djela apostolska 17:17, 18, St).

Opisana je sumnjičava reakcija Atenjana kada je apostol Pavao prvi put propovijedao na agori u Ateni. Govorio je o Isusu Kristu i o uskrsnuću. Međutim, zašto je za naizgled nepristranu kulturu Atene bilo tako neobično da se na agori predstavljaju takva nova shvaćanja?

Atena dobiva svoj gradski trg

Zapravo je sama agora i središnja uloga koju je ona imala u religijskom i javnom životu Atenjana bila jedinstvena. Atenska agora smještena je na blagoj padini i pokriva područje od oko 10 hektara sjeverozapadno od Akropole. Izgleda da je početkom šestog stoljeća pr. n. e., za života atenskog državnika i zakonodavca Solona, bilo određeno da će se na toj parceli nalaziti javni gradski trg. Uspostavljanje demokracije u Ateni, zajedno sa sve većim naglaskom na građanski život, vodilo je do opsežnih graditeljskih aktivnosti početkom sljedećeg stoljeća. To je agori udahnulo novi život i dalo joj značajniju ulogu.

Korijen grčke riječi agorá jest glagol sa značenjem “sakupiti, okupiti”. To odgovara načinu na koji se agoru koristilo kao glavno gradsko sastajalište. Agora je postala srce društvenog i javnog života. Ona je bila sjedište civilne uprave i sudstva, glavno mjesto za trgovinu i poslovanje, kazališna scena za izvedbe grčke drame, lokacija za održavanje atletskih igara i omiljeno sastajalište za intelektualne rasprave.

Želiš li poći u obilazak ostataka hramova, kolonada, kipova, spomenika i javnih zgrada na agori u Ateni? Da bismo istražili prošlost agore, ostavimo buku i vrevu suvremenog grada i krenimo pošljunčanim stazama do tihih mramornih ruševina, izrezbarenog stijenja i do ruševnih portala obraslih korovom i divljim biljem.

Hramovi, oltari i bogovi zaštitnici

Posjetitelje impresionira to što se tamo nalazi mnogo hramova, oltara i svetišta posvećenih različitim božanstvima. Sve to učinilo je agoru glavnim središtem za obožavanje, odmah iza Akropole. U zlatnom dobu klasične Atene religija se uvukla u svaku poru javnog života. To je obavezno značilo da su različita božanstva, nazvana “bogovima zaštitnicima” vladinih ureda i administrativnih službi, na agori dobila hramska svetišta.

Hefestov hram bio je istaknuta građevina među njima. Božica Atena bila je povezana s Hefestom. Oba ta božanstva obožavalo se kao bogove umjetnosti i vještina. Arheološka otkrića metalnih predmeta i lončarije oko ovog hrama poistovjetila su ga s Hefestom, grčkim bogom vještina koji je zahtijevao korištenje vatre. Vjerojatno je u sedmom stoljeću n. e. taj dobro očuvani hram bio pretvoren u grčku pravoslavnu crkvu Sv. Gregorija, iako se danas ne koristi u tom svojstvu.

Naravno, i agori je trebao njezin zaštitnik. Bio je to Zeus Agoraios, koji je navodno inspirirao govorništvo, a kojem je bio posvećen ukrašeni oltar isklesan iz skupocjenog mramora s Pentelikósa. (Usporedi Djela apostolska 14:11, 12, St.) Obližnji oltar Majci Bogova bio je okružen nizom spektakularnih spomenika junacima.

Malo dalje nalazi se jedan mali jonski hram. Geograf Pauzanija identificirao ga je kao Hram oca Apolona. Zašto? Zato što je on, prema drevnoj grčkoj legendi, bio otac Jona, osnivača jonske rase kojoj su pripadali i Atenjani.a U tom je pogledu Apolon bio jedan od bogova zaštitnika državne administrativne organizacije, posebno u vezi s različitim bratovštinama koje su postojale u gradu.

Odmah sjeverno, vidimo ostatke jednog manjeg hrama od vapnenačkog kamena, koji je izgrađen sredinom četvrtog stoljeća pr. n. e. Ovdje se obožavalo Zeusa i Atenu Patrios, glavna božanstva predačkih religijskih bratovština. Članstvo u tim bratovštinama gotovo je bilo uvjet za dobivanje atenskog državljanstva. Odmah na drugoj strani ulice nalaze se ostaci oltara Dvanaest bogova.

Obližnja galerija Zeusa Eleuterija bila je još jedno mjesto gdje se iskazivala čast glavnom grčkom božanstvu, no ovdje kao bogu slobode i oslobođenja. Ta je kolonada, odnosno galerija, bila popularno šetalište i sastajalište. Kaže se da se slavni filozof Sokrat u ovoj galeriji sastajao sa svojim prijateljima, gdje su mogli sjediti i razgovarati ili šetati. Mnoge posvećene stvari i prinosi koji su ukrašavali tu galeriju, kao naprimjer štitovi ratnika poginulih u borbi za obranu Atene, bili su u direktnoj vezi s oslobođenjem grada od njegovih neprijatelja ili s očuvanjem njegove slobode.

Panatenejski put

Dijagonalno na drugoj strani agore nalazi se širok pošljunčani put nazvan Panatenejski put. Njegov naziv i posebno obilježje izvučeno je iz atenskog nacionalnog praznika, Panateneje. Tijekom tog praznika tim se putem nosio veo božice Atene, od Doma povorke (pored gradskih vrata) do Akropole. Friz Partenona pomaže nam vizualno predočiti pompoznost i veličanstvenost prazničke povorke — konjica, trkaće kočije, žrtvene krave i ovce, mladići i djevojke kako nose opremu koja se koristi u prinošenju žrtava. Povorku su promatrali građani Atene i njihovi gosti, za čiju su udobnost arhitekti načinili dovoljno prostora kad su projektirali agoru. Naprimjer, kolonade s terasastim prednjim pročeljima i stepenicama znalački su postavljane u odnosu na put kojim je prolazila povorka. Velik broj stepenica koje su bile uklesane u njihova pročelja mogao je primiti mnogo promatrača.

“Pun idola”

Uz tako mnogo hramova, kipova i spomenika, i to sve na jednom mjestu, ne čudi da se apostolu Pavlu ‘razdražio duh njegov u njemu gledajući grad pun idola’ (Djela apostolska 17:16). Mora da je Pavla šokiralo ono što je vidio kad je došao na agoru. Bilo je tako mnogo faličkih kipova boga Hermesa da je bio potreban cijeli jedan trijem, poznat kao Hermesova galerija, da bi ih se smjestilo. Haljine na ostalim slikama Hermesa na sebi imaju svastike — simbole plodnosti i života. Tamo je bio i kip Venus Genetrix, božice spolne ljubavi, a isto tako i Dionizov kip koji na sebi ima više faličkih križeva. “Svetost” agore obilježavao je jedan granični kamen s bazenom “svete” vode, kojom su se ceremonijalno čistili svi koji su dolazili na agoru.

S obzirom na takvu religijski prožetu atmosferu, lako možemo razumjeti zašto se Pavao našao u izuzetno opasnoj situaciji. Sumnjičilo ga se da “propovijeda tuđe bogove”, a zakon je u to vrijeme nalagao da ‘niti jedan čovjek ne smije imati nikakve druge bogove; a niti nove bogove; ne smije ni osobno obožavati nikakve strane bogove, osim ako ih se javno ne dozvoli’. Dakle, ne čudi da su apostola odveli na Areopag na ispitivanje (Djela apostolska 17:18, 19).

Administrativni centar

Sjedište atenske vlade nalazilo se u jednoj kružnoj zgradi, nazvanoj Tolos. Mnogi gradski vijećnici noću su spavali u toj zgradi, tako da se do odgovornih službenika uvijek moglo doći. U Tolosu se nalazio sustav standardnih mjera. U njegovoj blizini bili su smješteni objekti za različite administrativne urede. Vijećnica se nalazila na zaravni koja je bila usječena u brdo sjeverozapadno od Tolosa. Tamo su članovi Vijeća, njih 500, održavali sastanke na kojima su djelovali kao odbor Sabora te su stvarali zakone za njega.

Jedna druga značajna civilna građevina bila je Kraljevska galerija. Kraljevski arhont Atene — jedan od triju glavnih gradskih magistrata — imao je tamo svoje sjedište. S tog je mjesta obavljao mnoge administrativne dužnosti koje su se odnosile i na religijska i na pravna pitanja. Najvjerojatnije se na tom mjestu Sokrat morao pojaviti kad je bio optužen za bezbožništvo. Predački zakoni Atene bili su uklesani po zidovima zgrade koja se nalazila nasuprot Kraljevskoj galeriji. Pored jednog kamena, koji je bio postavljen pred tom istom građevinom, arhonti, odnosno najviši upravitelji, svake su godine stajali kako bi dali službenu zakletvu.

Atalova galerija

Najbolje očuvana građevina na agori je Atalova galerija. Pergamski je kralj Atal (drugo stoljeće pr. n. e.) još kao mladić studirao u atenskim školama, kao i neki drugi potomci kraljevskih obitelji mediteranskog svijeta. Nakon što je sjeo na prijestolje, načinio je taj veličanstveni dar — Atalovu galeriju — gradu u kojem se školovao.

Atalova galerija prvenstveno je služila kao zaklonjeno i otmjeno šetalište za nevezano druženje i razgovore. Njene etaže i terasa pružale su odlična mjesta za promatranje povorki, dok joj je njena popularnost kao šetališta vjerojatno osigurala uspjeh kao trgovačkog centra. Vjerojatno je država trgovcima davala trgovine u najam, tako da je ta građevina bila i izvor prihoda.

Budući da je obnovljena u svoje prvobitno stanje, Atalova galerija odličan je primjer geometrijskog dizajna. Njene sveukupne proporcije, ugodna razlika nivoa gornjeg i donjeg reda stupova, zanimljiva igra svjetla i sjene te raskoš i ljepota građe, sve je to čini jedinstvenom. Jednoličnost je ublažena na različite načine, prvenstveno upotrebom triju različitih vrsta kapitela na stupovima — dorskih, jonskih i egipatskih.

Mjesto kulturnih aktivnosti

Građevina koja je služila kao scena mnogih kulturnih događanja u Ateni bila je koncertna dvorana. Bio je to dar Vipsanija Agripe, zeta rimskog cara Augusta. Prednji dio odeona bio je popločen šarenim mramorom. Auditorij, koji je imao približno 1 000 sjedećih mjesta, bio je raspona od oko 25 metara, a prvobitno ga je prekrivao krov koji nije imao unutarnjih potpornih stupova. To je bio jedan od najodvažnijih eksperimenata u gradnji krovišta poznat u drevnom svijetu! Međutim, vjerojatno je najveći dio zabave koji se tamo izvodio bio sporan za prave kršćane, koji imaju visoke moralne norme (Efežanima 5:3-5).

Vjerojatno su pojedinci iz antičkog doba koji su bili skloni istraživanju posjećivali Pantainosovu knjižnicu. Njeni su zidovi bili prepuni polica na kojima su bili pohranjeni rukom ispisani papirusni svici i pergamenti. Glavna je prostorija knjižnice gledala na zapad, a kroz niz stupova moglo se vidjeti dvorišnu kolonadu — ugodno mjesto za šetnju, čitanje ili meditiranje. Pronađen je natpis koji iznosi dva pravila knjižnice. To su bila: “Ni jednu se knjigu ne smije iznositi van” i “[Knjižnica] je otvorena od prvog do šestog sata”.

Agora danas

Američki fakultet klasičnih studija posljednjih je godina gotovo u potpunosti izvršio iskapanja područja agore. Ležeći u miru pod sjenom visoke Akropole, ona je postala omiljeno mjesto turista koji žele baciti pogled na povijest drevne Atene.

Obližnja tržnica Monastiraki — udaljena nekoliko koraka od agore i Akropole — korak je u jedan drugi zadivljujući svijet. Ona posjetiocu pruža iznenađujuć, no istovremeno ugodan, ugođaj grčkog folklora i srednjoistočnih bazarskih aktivnosti i niskih cijena. A, naravno, posjetilac će tamo vidjeti i Jehovine svjedoke kako radosno čine upravo ono što je činio apostol Pavao prije više od 1 900 godina — javno propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu ‘onima koje tamo zateknu’.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 28]

Trgovina u Ateni

Agora nije bila samo središte inteligencije i građanstva Atene nego i glavna gradska tržnica. Atena je postala trgovački centar poznat po čvrstoj valuti, a isto tako i po savjesnim arhontima, koji su bili ovlašteni da se pobrinu za to da se svaka poslovna transakcija izvrši na pravilan i pošten način.

Atena je izvozila vino, maslinovo ulje, med, mramor i obrtničke proizvode, kao što su keramika i obrađeni metal. Zauzvrat je uvozila uglavnom pšenicu. Budući da Atika (okolno područje Atene) nije proizvodila dovoljno dobara kako bi hranila svoje stanovnike, norme za trgovanje bile su stroge. Na tržnici u Pireji (atenskoj luci) uvijek je trebalo biti dovoljno svježe hrane za grad i za vojsku. A trgovcima nije bilo dozvoljeno da gomilaju zalihe kako bi ih prodali po većim cijenama u vrijeme nestašice.