Služeći Jehovi “rame uz rame”
“Jer ću tada promijeniti narodima usne (jezik), te će biti čiste, da bi svi prizivali ime Jehovino i služili mu složnijem ramenima” (Sof. 3:9)
1. Koju garanciju imamo s obzirom na Jehovinu proročansku riječ?
JEHOVINA proročanska riječ se uvijek nepogrešivo ispunjava. On sam kaže: “Tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah” (Iza. 55:11, ST). Baš tako je i s obzirom na mnoge pojedinosti velikog Sofonijinog proročanstva.
2. a) Na koje se narode osvrće Sofonija 2:4-8? b) Kako bi danas posjeta tim područjima potvrdila točnost proročanstva?
2 Sofonija je, na primjer, redom zapisao Jehovine riječi osude protiv filistejskih gradova, heretejskog naroda, filistejske zemlje te Moaba i Amona (Sof. 2:4-8). Sva ta proročanstva doživjela su značajno ispunjenje u toku kasnijih godina i stoljeća. Gdje je danas filistejski narod sa svojim gradovima i gdje su njihovi vazali Heretejci? Ne postoje više. A što je sa Moabom i Amonom? U proročanstvu piše:
“Zato, života mi moga! — riječ je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: ‘Moab će postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli, pustoš dovijeka’” (Sof. 2:9, ST).
Što ćeš naći, putuješ li kroz transjordanska područja gdje su nekada cvjetali oholi narodi Moaba i Amona? Pustoš — baš kao što je Jehova prorekao! Povijest pokazuje, da je i Etiopija zajedno sa Egiptom patila od ruku babilonskih osvajača (Sof. 2:12).
“Predmet čuđenja”
3, 4. a) Kako je glasila Jehovina riječ u vezi Asirije i Ninive? b) Zašto je to izgledalo nevjerojatno? c) Koje dokaze imamo za ispunjenje tog proročanstva?
3 Najviše iznenađuje ispunjenje Jehovine riječi u vezi Asirije i Ninive. Sofonija je najmanje 15 godina Unaprijed prorekao pad Asirije kao druge svjetske sile biblijske povijesti zajedno sa njenim ponosnim glavnim gradom Ninivom, kad je bila na vrhuncu svoje slave. Tko je tada mogao zamisliti tako nešto? Ali, Jehova je bio protiv tog nacionalističkog “krvničkog grada” (Nah. 3:1, 5). Preko Sofonije je ukazao, da će se obračunati s tim gradom, govoreći:
“Zatim će svoju ruku dići protiv sjevera i razrušit će zemlju asirsku, od Ninive će pustoš učiniti, suhu pustoš kao pustinja. ... To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: “Ja i jedino ja!” Gledaj! postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvižde i mašu rukama”(Sof. 2:13-15, ST).
4 ‘Nemoguće!’ — mogli su reći ljudi onog vremena. Ipak je trebao baš taj naraštaj to doživjeti! Nabopolazar babilonski i Kijaksar medijski pobijedili su i 633. g. pr. n. r. vr. osvojili Ninivu. Babilonski kroničari izvještavaju: “Odnijeli su veliki plijen iz grada i hrama i (pretvorili) grad u gomilu ruševina.” Opustošenje Ninive je bilo tako temeljito, da se stoljećima nije znalo gdje se zapravo nalazio taj grad. U 1800-im godinama ponovo je bio pronađen i bila je iskopana glasovita biblioteka Asurbanipala II. Ali do danas ostalo je to područje gola pustoš gdje ponekad borave stada. Kako li se točno ispunila Jehovina proročanska riječ!
5. Kakvu snažnu poruku za naše vrijeme sadrži to proročanstvo?
5 Međutim, što je najvažnije, taj proročanski izvještaj sadrži poruku za danas. Služi za “opomenu nama na koje je došao kraj sustava stvari” (1. Kor. 10:11, 12; Rim. 15:4; 2. Tim. 3:16, 17). Potiče nas da izbjegavamo oholo, materijalističko stanovište, pretjeranu sklonost k užicima i naprasitu narav, uslijed čega je Jehova osudio te narode. Također bi se trebali podsjetiti, da su danas ta proročanstva vrlo važna i da se užurbano primiče njihovo ispunjenje. Jehova, živi Bog, nije ih do današnjeg dana sačuvao samo kao povijesni izvještaj. Te drevne nacije imaju, suvremenog dvojnika, osobito Asiriji slične vojne sile, koje se hvale svojom vojnom moći. Jehova će se, bez sumnje, osvetiti svim protivnicima njegovog Kraljevstva (Nah. 1:2; Sof. 1:2, 9).
“Teško ... nasilničkom gradu!”
6. Koje se pitanje sada postavlja i zašto je prikladno?
6 Suvremene totalitarne vladavine, koje traže potpunu poslušnost, jako su slične okrutnoj Ninivi moćnog Asirskog carstva. Međutim, Jehova nam daje do znanja, da postoji drugi dio suvremenog svjetskog sustava stvari, koji u njegovim očima još više zavrjeđuje osudu. Koji je to dio?
7. a) Koji “nasilnički grad” odgovara starom Jeruzalemu i kako? b) Kako je odbio pouku?
7 To je dio svijeta koji tvrdi da je Božji vlastiti narod, baš kao što su Juda i Jeruzalem to tvrdili u vrijeme Sofonije. Predstavlja se kao “kršćanski” i općenito je poznat kao “kršćanstvo”. No, njegovo svećenstvo je otpalo od čistih nauka Božje Riječi, Biblije, i njegove su nacije i narodi odbacili slijeđenje dobrih moralnih mjerila postavljenih u toj Riječi. Dakle, Sofonija sada govori protiv tog “grada” koji sramoti Boga, govoreći:
“Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu! On nikada nije čuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se nikada nije povjerio, svome Bogu nije se nikada približio.”
Jehova je slao svoje svjedoke po gradovima, selima i kućama diljem kršćanstva. “Svako jutro” su objavljivali njegove presude. “U praskozorje” su najavljivali njegove pravedne zahtjeve. Ali kršćanski vođe i svećenici bili su “drski” i nisu ‘znali za sram’ u svom suprotstavljanju tim vjesnicima pravednog Jehove i njegovog Kraljevstva (Sof. 3:1-5, ST).
8, 9. a) Što sada objavljuje sam Jehova? b) Koliko je široka primjena te objave? c) Zašto bi trebali zahvalni?
8 Podupirući svog vjernog proroka, suvereni Gospodin Jehova sada izriče osudu i proširuje je na sve narode te je dovodi do vrhunca slijedećim riječima:
“Zato mene čekajte — riječ je Jahvina — do dana kad ustanem kao tužilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorčinu svoje srdžbe: u vatri moje ljubomore bit će sva zemlja sažgana” (Sof. 3:6-8, ST).
9 Prema tome, izvršenje Jehovine osude neće se završiti opustošenjem kršćanstva, čija religija mora nestati zajedno sa cjelokupnim svjetskim carstvom krive religije, opisanim u Bibliji kao “Babilon veliki” (Otkr. 18:2-4). U dan njegovog “ljutog gnjeva” i “vatre (njegove) revnosti” bit će otklonjeno svo zlo sa zemlje. (Vidi također Izaija 34:2-8; Jeremija 25:32, 33). Kako bi samo trebali biti zahvalni da će, prema Isusovom vlastitom svjedočanstvu u Mateju 24:21, ta najveća nevolja svih vremena biti posljednja! Tom će se nevoljom izvršiti Jehovina namjera jer će “prouzročiti potpuno istrebljenje” kao u slučaju drevne Ninive. “Nevolja se neće dva puta podići” (Nahum 1:9, ST; Dan. 12:1; Otkr. 19:11-21).
Kako se spasiti
10. Koji “nečisti jezik” se danas govori u svijetu?
10 Postoji li mogućnost preživljavanja te svjetske nesreće? Da, postoji! U slijedećim proročanskim riječima pokazuje sam Jehova Bog kako je to moguće. On kaže:
“Jer ću tada promijeniti narodima usne (jezik), te će biti čiste, da bi prizivali ime Jehovino i služili mu složnijem ramenima” (Sof. 3:9).
Bez obzira koji od stotine jezika upotrijebile svjetske nacije, one ipak vrše propagandu “jezikom” koji je mrzak Jehovi. Umjesto Božjeg Kraljevstva, uzvisuju svoje nacionalističke programe, pokušavajući iskoristiti razdijeljenost organizacije za mir i sigurnost za sebične ciljeve, a odbacuju Jehovino Kraljevstvo pod Isusom Kristom.
11. a) Koji “čisti jezik” se danas čuje? b) U kojoj mjeri se govori taj “jezik”, c) Kako oni koji ga govore “prizivaju ime Jehovino” i s kakvom posljedicom?
11 Kakva je dakle zamjena za “čisti jezik”? To je izvrtanje vijesti istine, osvježavajuće “dobre vijesti”, “uzora zdravog propovijedanja”, koje hvali Jehovu i njegove pravedne namjere pod Isusom Kristom (2. Tim. 1:13, ST). “Čisti jezik” djeluje ujedinjavajuće i svjedoči da je 1914. godine, koja je označila novo razdoblje, “Nad svijetom (je) pripala kraljevska vlast našemu gospodinu i njegovu Pomazaniku, i on će vladati u vijeke vjekova” (Otkr. 11:15, ST). Imajući tu vijest na usnama, pravi kršćani u svom predanju “prizivaju ime Jehovino” diljem svijeta i ujedinjeno mu prinose “svetu službu”. Kao jedini uistinu ujedinjeni narod na Zemlji, posjećuju ljude u njihovim domovima, razglašavajući “dobru vijest” o Jehovinom uspostavljenom Kraljevstvu. Tako služe Jehovi “rame uz rame” (Mat. 24:14; Rim. 12:1). Pripadaš li i ti onima koji su se odvojili od svijeta da bi revno i predano služili Bogu? Radeći sa Jehovinim organiziranim narodom možeš se “spasiti” (Joel 2:32; vidi također Ozej 14:1, 2; Jevrejima 13:15).
12, 13. a) Koji problemi mogu nastati kod učenja tog “jezika”? b) Zašto se zahtijeva poniznost kod služenja “rame uz rame”? c) Kako možemo razvijati osobinu poniznost?
12 Za neke je bilo teško učiniti promjene i prihvatiti “čisti jezik”. Nije lako izaći iz svijeta sa njegovim olakim, slobodnim shvaćanjima i pridonositi potrebne žrtve za ‘prizivanje Jehovinog imena’. To zahtijeva od nas, da se oslobodimo neispravnih misli, loših običaja i samoživog, razuzdanog života, da bismo se prilagodili čistim, dostojanja vrijednim mjerilima Božjeg naroda (Efež. 4:17, 18, 29; 1. Petr. 4:3). Od nas se zahtijeva da odamo ispravno priznanje organizaciji, koju Jehova danas upotrebljava na Zemlji i to surađivanjem s “vjernim i mudrim slugom”. Također se zahtijeva da budemo krotki “pažljivo ispitujući” Božju riječ uz pomoć izdanja tog ‘sluge’ da bismo učvrstili svoju vjeru (Mat. 24:45; Dj. ap. 17:11).
13 Da bi služili Jehovi “rame uz rame” trebamo gajiti poniznost (krotkost), osobinu, koju Sofonija tako često naglašava. Kad pogriješimo, a to čine svi nesavršeni ljudi, budimo spremni to i priznati. Čak je i “vjerni i mudri sluga” činio ispravke, jer i njega sačinjavaju tjelesno nesavršeni ljudi. Ipak, nemojmo nikada kritizirati Vodeće tijelo, koje je Jehova postavio među svojim ujedinjenim narodom u toku proteklih sto godina i koje pomoću ispravaka i izmjena sve jasnije osvjetljava “put pravednički” (Pr. Sal. 4:18).
14. a) Koje stanovište je suprotno poniznosti i kako se pokazuje? b) Kako takvi oholi postupaju i koja bi upozorenja trebali slijediti? c) Gdje ‘ništa ne nedostaje’?
14 S vremena na vrijeme pojavljuju se u redovima Jehovinog naroda osobe, koje su, kao prvobitno Sotona, zauzele nezavisno stanovište tražeći greške. One ne žele služiti “rame uz rame” sa bratstvom diljem svijeta. (Usporedi sa Efežanima 2:19-22.) Umjesto toga, predstavljaju one, koji “prkosno okrenuše leđa” Jehovinoj Riječi (Zah. 7:11, 12). Klevećući uzor “čistog jezika”, kojim je Jehova tako dobrostivo učio svoj narod u toku proteklog stoljeća, te oholice pokušavaju odvući “ovce” od međunarodnog “stada”, koje je Isus sakupio ovdje na Zemlji (Iv. 10:7-10, 16). Pokušavaju posijati sumnje i odvojiti bezazlene od bogatog “stola” duhovne hrane, koja se služi u dvoranama Jehovinih svjedoka, gdje doista ‘ništa ne nedostaje’ (Ps. 23:1-6). Takvi govore da je dovoljno čitati samo Bibliju, bilo pojedinačno ili u malim grupama kod kuće. Ali, čudno, takvim ‘čitanjem Biblije’ ponovno su se vratili otpadničkim naukama, koje je kršćansko svećenstvo učilo prije sto godina. Neki su čak počeli ponovo slaviti “kršćanske” praznike, kao na primjer rimske Saturnalije 25. decembra! Isus i njegovi apostoli upozorili su na takve bezakonike (Mat. 24:11-13; Dj. ap. 20:28-30; 2. Petr. 2:1, 22).
15. a) Kako Jehova postupa prema “oholima”? b) Kako se raspoznaju “krotki i ponizni ljudi”? c) Kakvo im jamstvo daje Jehova?
15 Jehova govori svom narodu preko proroka Sofonije, kako će ukloniti one, koji besramno pokušavaju posijati nejedinstvo u njegovoj zemaljskoj organizaciji. On kaže:
“Jer ću ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj.”
Srećom, Jehova kaže još nešto sasvim suprotno tome:
“Jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Jahvinu tražit će okrilje” (Sof. 3:11, 12, ST).
Da, to su ponizni koji rade “rame z rame”, zaposleni u “svetom djelu dobre vijesti” (Rim. 15:15, 16). Nisu tako ponosni da ne bi mogli vršiti općenito ponižavajuće djelo posjećivanja po kućama, slijedeći time primjer, koji su Isusovi učenici vidjeli od svog Učitelja (Mat. 10:5-13; Luka 9:2-6; Dj. ap. 5:42). Nalazeći zaklon u Jehovinom imenu oni objavljuju to slavno ime i njegovu namjeru da ga sam opravda kroz pobjedonosno Kristovo Kraljevstvo (Ezeh. 38:23; Dan. 2:44). Budući da Jehovin narod služi i živi po njegovoj pravdi, uvjeren je, da “ga nitko neće strašiti” (Sof. 3:13). Oni uživaju potpuni duševni mir!
Vrijeme za radosnu djelatnost
16. a) Kako izražava Sofonija svoju radost? b) Na koji se proročanski poziv odazivaju danas ljudi i koji su to ljudi?
16 Takvo jamstvo od Jehove Boga, obradovalo je i samog Sofoniju, zato on poziva Božji narod, govoreći:
“Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri Jeruzalemska! Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!” (Sof. 3:14, 15, ST).
Pomazani Jehovini svjedoci služe Bogu “rame uz rame” od 1919. g., kad su bili oslobođeni iz duhovnog ropstva Babilona Velikog i radosno su davali javno svjedočanstvo. Jehova je prosudio i priznao tu djecu nebeskog Jeruzalema (Gal. 4:26; 1. Petr. 4:17). Zatvori i prisilan rad nisu ih uspjeli ponovo odvući u duhovne okove. Njihovu radost dijeli sada “veliko mnoštvo” svjedoka-suradnika, prepoznatljivih od 1935. g. kao dio Gospodinovih “drugih ovaca” (Iv. 10:16; Otkr. 7:9, 10).
17. a) Koje jamstvo pomaže Jehovinom narodu izdržati u “svetoj službi”? b) Zašto je Jehova “miran”, a ipak se “raduje” i što bi mi trebali činiti?
17 Jehova sada izravno poziva svoje pomazanike, koji predstavljaju nebeski Sion, a preko njih i njihove suradnike iz “velikog mnoštva”, govoreći:
“Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke!” (Sof. 3:16, ST).
Koliko god danas bili strašni kriminal i nasilje, koliko god postali strašni izgledi atomskog doba, koliko god bila okrutna progonstva Jehovinih svjedoka, održat će ih njihov blizak odnos s Jehovom Bogom i povjerenje u nj. Položivši ruke na plug “svete službe”, nikada nemojmo gledati natrag za stvarima koje smo ostavili za sobom i prekinuti dalje orati “rame uz rame”! (Luka 9:62; Otkr. 7:15). U proročanstvu nam se dalje daje božansko jamstvo:
“Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno” (Sof. 3:17, ST).
Jehova je “miran” i opušteno i osvježavajuće iskazuje ljubav svom narodu, koji se oporavio i obnovio. Jako je sretan i veseli se radi njihove čistoće i revnosti u njegovoj službi. U ovim “posljednjim danima” bi trebali osjećati veliku bliskost s našim živim Bogom, Jehovom, dok ujedinjeno “rame uz rame” služimo u njegovoj službi (2. Tim. 3:1).
18. a) Kako je od Jehovinog naroda učinjen “primjer slave i hvale” od 1919. g? b) Kako možemo služiti “rame uz rame” u korist još tisuća drugih ljudi?
18 Od 1919. g. je veliki dan obnove za cijeli Božji narod. Budući da su vjerni Jehovini svjedoci nastavili propovijedati sa misionarskom revnošću, Jehovina organizacija se proširila do najudaljenijeg dijela zemlje (Rim. 10:10,18). Doista je bilo vrijeme, da se sakupi i okupi Božji narod. Zašto? Na to Odgovara sam Jehova:
“Jer ću od vas primjer slave i hvale učiniti po svim narodima zemlje.” (Sof. 3:20, BA).
Pomazani ostatak Božjeg naroda je srećom postao “primjer slave i hvale” visoko uzdižući dragocjeno ime suverenog Gospodina Jehove. Mnogi od “naroda zemlje” sada rade s njim “rame uz rame” objavljujući Božje namjere o Kraljevstvu. Time što promijenimo jezik i prihvatimo “čist jezik” te nastavimo objavljivati “dobru vijest o Kraljevstvu”, pomoći ćemo još tisućama drugih da “prizivaju ime Jehovino”, tako da bi i njih “mogao Jehova sakriti” u dan svoga gnjeva i da bi ga hrabro nastavili hvaliti kroz svu vječnost.