Možeš li razlikovati dobro od zla?
RAZLIKUJEŠ LI ispravno od neispravnog? ‘Svakako’, mogao bi reći. Međutim, današnja moralna mjerila, koja se brzo pogoršavaju pokazuju, da to nije uvijek lako.
Čak ni crkve ne daju više jasno vodstvo. Istaknuvši probleme koje imaju danas mnogi u tom pogledu, rekao je rimokatolički svećenik Kevin Madigan: “Grijesi se ne daju više tako jasno raspoznati. Stvari se brzo mijenjaju. Što se danas nalazi na listi grijehova, ne mora se nalaziti i sutra.” Postoji li bilo kakva pomoć za razlikovanje ispravnog od neispravnog?
Mjerodavno djelo, koje je utažilo glad za pouzdanim moralnim vodstvom milijuna ljudi, jest Biblija. Za 2 000 godina ta knjiga nije promijenila svoje osnovne moralne principe. Postojana je i praktična, a što je još najvažnije za 1980-te godine, njeni primijenjeni savjeti daju dobre rezultate.
Međutim, usprkos činjenici da je Biblija uvijek najčitanija knjiga na svijetu i da u nekim zemljama skoro svaka kuća ima po jedan primjerak te knjige, još uvijek je proširena moralna zbunjenost. To ukazuje da samo posjedovanje Biblije pa čak i čitanje iz nje — ne jamči da smo naučili razlikovati ispravno od neispravnog. Potrebno je nešto više.
Naša moć zapažanja
Pisac biblijske knjige — poslanice Jevrejima — je govorio o tom problemu. Rekao je: “A jaka je hrana za odrasle [zrele], za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla” (Jevr. 5:14, ST). Ovdje on pokazuje, da su oni, koji uspješno razlikuju dobro od zla, zreli ljudi, a ne neiskusne ili djetinjaste osobe. Oni imaju sposobnost razlučivanja, tako da mogu uočiti varljivu vanjštinu ili laskanje i donijeti ispravne odluke. Ta sposobnost razlučivanja izoštrava se iskustvom i “navikom”. Ona se stalno pojačava “jakom hranom” ili jakim duhovnim saznanjima iz Biblije.
Ali, postoje okolnosti koje mogu kršćaninu otežati postići tu vrstu zrelog zapažanja.
Naslijeđena nesavršenost
Pisac poslanice Jevrejima kaže, da se ta “moć zapažanja” upotrebljava za razlikovanje dobra i zla. Grčka riječ prevedena sa “moć zapažanja” odnosi se doslovno na naše “organe za zapažanje” ili “duhovnu sposobnost zapažanja” (prema djelu Word Studies in the New Testament, od Marvina R. Vinsenta). Ali naše zapažanje često ima kobnu grešku. Kakvu?
Mi smo nesavršeni, skloni grijehu (1. Mojsijeva 8:21; Rimljanima 5:12). Zbog toga se naša osjetila mogu prevariti i možemo povjerovati da je nešto dobro samo zato jer to želimo ili jer nas to uzbuđuje, dok zapravo može biti smrtonosno.
Dakle, vježbati trebamo naša osjetila da se ne bi dala lako prevariti, kao što se to događa djetetu. Stoga trebamo steći naviku moralnog razlikovanja, kao što bi to radila razborita odrasla osoba.
Ako, primjerice, malom djetetu ponudimo dva novčića, ono će naravno izabrati veći, sjajniji a ne manji, tamniji novčić, iako bi ovaj manji imao veću vrijednost. Zašto? Zato jer nije naučeno razlikovati vrijednost novca. Prema njegovim neizvježbanim osjetilima, bolji novčić je onaj koji je veći i sjajniji.
Kada malo odraste, može bolje razumjeti vrijednost novca. Ali, tada će možda imati poteškoća sa hranom. Više će voljeti jesti sladoled, slatkiše, kekse i kolače, umjesto povrća ili drugu, za tijelo korisnu hranu. Zašto? Jer su mu slatkiši ukusniji (bolji).
Slično je i u vezi odlučivanja između dobra i zla. Trebamo naime naučiti, da nije uvijek dobro ono što se dopada našim osjetilima. Ispravne stvari ne moraju uvijek biti najuzbudljivije ili najlakše, ali će uvijek biti moralno dobre i najkorisnije za nas. Često je potrebna zrelost da bismo razlučivali što je što, kao što je to i pokazao pisac poslanice Jevrejima.
Popularnost i privlačnost neispravnog postupanja
Drugi činilac koji nam otežava razlikovati dobro od zla je činjenica, da je u ovom svijetu popularno neispravno postupanje i djeluje privlačno. Scene, koje se danas pojavljuju na televiziji i filmu, zaprepastile bi prije nekoliko desetljeća većinu pristojnih ljudi. Danas one prolaze bez cenzure (zabrane). Zašto? Jer su postupno stupila na snagu niža moralna mjerila i ljudi su bili na podmukao način poticani da ih prihvate. Često se moralno loši postupci prikazuju u situaciji koja izgleda naivna ili smiješna i tako se dovodi u zabunu moralni sud gledalaca.
Jedan primjer za to je komentar neke televizijske kritičarke u SAD na dolazeće programe. Nesumnjivo bi se slično moglo reći i za mnoge druge zemlje. Ona je izjavila: “Prema jesenskoj sezoni napredujemo u znaku seksa, zato ćete morati biti svoj vlastiti kritičar. Među temama za razmišljanja nalaze se:
“Može li mlada omladinka spavati sa svojim mladićem u istom motelu gdje ima i njena majka aferu?” (CBS ‘Midland Heights’).
“Da li će dva muževna muškarca, odjevena kao žene, imati sreće u spolnim odnosima u hotelu samo za djevojke?” (ABC ‘Bosom Buddies’).
To su samo neki primjeri onoga što je pred nama u septembru.”
“Televizija će raditi po teoriji, da čitava Amerika živi, diše i misli o ničemu drugom nego o seksu. Ali tu se ne radi o seksu na normalan način ... nego o zbunjujućem, glupom, i mladenačkom seksu, namijenjenom da ugodno uzbudi gledaoce.”
Reklamiranjem se na isti način pokušava zlo prikazati bezazlenim. Skoro je nemoguće izabrati neki časopis, pogledati na oglasnu ploču ili gledati televizijske reklame, a da se istodobno ne vidi reklama, koja zadovoljava niske strasti. Osobito mladi su glavna meta. “Nastala je eksplozija reklama sa prikrivenim sugestijama u korist seksa, pri čemu se upotrebljavaju djeca modeli i cilja na ‘ulov’ prije puberteta”, izvještava New York Times.
Osim toga, vrlo poznate ličnosti iz sportskih, društvenih i političkih krugova otkrivaju tajne o raskalašenom postupanju, koje bi prije nekoliko godina šokiralo njihove pobornike. Sada takve stvari samo uzbuđuju njihove obožavatelje, koji pokušavaju oponašati njihov način življenja.
Sva ta propaganda može otupiti našu sposobnost rasuđivanja između dobrog i lošeg. Za oduprijeti se tome, trebamo svoje zapažanje izoštriti redovitim razmišljanjem o blagoslovima koje donosi primjenjivanje viših božanskih moralnih mjerila (Psalam 119:104).
Pritisak jednakosti
Sljedeći činilac je pritisak jednakosti. Prirodno je željeti da nas drugi vole. Ali u tome leži opasnost. Kolege na poslu, školski drugovi, susjedi, članovi obitelji ili bilo tko drugi s kojim se družimo mogu vršiti jak, uvjerljiv utjecaj na nas da iskrivimo svoje rasuđivanje za dobro i zlo. Jedna anketa je pokazala, da samo deset posto odraslog stanovništva temelji svoje moralne odluke na svojoj savjesti, upravljanoj po izabranim etičkim principima, bez obzira na mišljenja drugih.
Biblija pokazuje da bi trebali odoljeti ovom pritisku jednakosti, koji bi nas mogao navesti da činimo zlo. U njoj piše: “Išli ste za mnoštvom i bili ste baš kao i svi drugi puni grijeha.” (Efežanima 2:2, The Living Bible). Međutim, želju, da nas drugi vole možemo iskoristiti na dobro, ako se družimo s onima čija moralna mjerila možemo poštovati jer su čedna i pobožna. Dakle, “pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela”. “Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan!” (Jevrejima 10:24, 25, ST).
Svakako, kršćani mogu izoštriti svoje moralno zapažanje redovitim prisustvovanjem kršćanskim sastancima, gdje se poštuju Božja uzvišena moralna mjerila. To tada može biti zdrav oblik “pritiska jednakosti”.
Složenost suvremenog života
Četvrti činilac je složenost suvremenog života. Isus je rekao koji je način ponašanja neispravan. “Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke” (Matej 15:19, ST). Nije teško razumjeti te riječi.
No, što je sa takozvanom sivom zonom, gdje se razlike između dobra i zla ne mogu tako jasno raspoznati? U pogledu rekreacije, poslovne suradnje, glazbe i plesa, načina oblačenja i tako dalje, često je teško reći kada zapravo postaje nešto grijehom.
Pretpostavimo da oženjeni muškarac pogleda ženu (ne svoju ženu) i zapazi da ona dobro izgleda i da je lijepo odjevena. Kršili on time Božji zakon? Po svoj prilici ne. Ali pretpostavimo, da taj isti muškarac gleda ženu sa požudom, razmišlja o tome da li je “slobodna”, da li će sljedećeg dana proći istim putem i tako dalje. U kom trenutku on prelazi nevidljivu granicu i s njom počini nemoral u “svom srcu”? (Mat. 5:28, ST).
Na isti način može se i neka žena opustiti gledajući televiziju ili čitajući časopise. Iznenada zamišlja kako je u romantičnoj vezi s nekim s televizijskog ekrana ili nekog časopisa. Kada ona prekoračuje nevidljivu granicu?
Koja je moralna granica između dobrog poslovnog sporazuma i lukavog, prepredenog? Ili kada ples i odijevanje prestaje biti skromno i postaje zavodničko ili izazovno? Kada netko tko pije alkoholna pića postaje ‘težak alkoholičar’? (Priče Salamunove 23:20). Kada kršćanin prestaje tražiti zdrave duhovne odgovore i postaje sumnjičavac ili nepovjerljiv?
U takvim stvarima trebamo istančanu “moć zapažanja” da bismo mogli razlikovati dobro od zla. U tim područjima se mogu prevariti osobito mladi i novokršteni kršćani. Neiskusne mlade osobe nisu upoznate sa prepredenim metodama ovog pokvarenog svijeta, a novokršteni nisu uvijek potpuno sigurni primijeniti biblijska načela. Obje te grupe trebaju dalje vježbati svoju “moć zapažanja”, a to mogu činiti jedino ako uzimaju više “jake hrane” — čvrste, pouzdane istine iz Božje riječi, Biblije (Jevrejima 5:13, 14).
Svi kršćani trebaju biti “učvršćeni u vjeri” (Kološanima 2:6, 7). Tada nas promjenjivi vjetrovi moralnih nauka ovoga svijeta, neće prevariti ili zavesti. Bilo bi dobro da roditelji i učitelji Biblije ne zaborave, da služiti Jehovi znači više od poznavanja nauka o Kraljevstvu. To također znači razumjeti i slijediti Božju pravednost (Matej 6:33).
Dok moralni zakonik “sve je dozvoljeno”, sve više prodire u ovaj svijet, prilagođavajmo sada još odlučnije svoj način života sigurnim mjerilima svog nebeskog Oca. I dok svijet krši sva pravila bogobojaznog ponašanja — otkrivajući “nerazumno srce” i “prazninu u mislima” — vježbajmo svoju “moć zapažanja” redovitim čitanjem Biblije i razmišljanjem o njoj. Družimo se s onima, koji imaju “istu dragocjenu vjeru” i koji mogu vršiti na nas zdrav “pritisak jednakosti” i ojačati nas protiv pokvarenosti. Na isti način pomažimo i mi drugima da se “vladaju dostojno dobre vijesti” (Rimljanima 1:21, 28; Filipljanima 1:27; 2. Petrova 1:1).
Iako vlada zbrka među moralnim mjerilima ovoga svijeta, kršćani su poučeni da razlikuju dobro od zla. Oni slijede dobar savjet: “Sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli!” Ako to redovito činiš, “Bog, izvor mira, bit će s tobom.” (Filipljanima 4:8, 9, ST).