Koliko je istinito suvremeno kršćanstvo?
ZA VRIJEME Drugog svjetskog rata, prodao je Nizozemac Hans van Meegeren nekom Nijemcu sliku, za koju se smatralo, da je najranije poznato djelo nizozemskog slikara Jana Vermeera iz 17. stoljeća. Ocijenili su je kao majstorsko djelo. Krajem rata van Meegeren je bio zatvoren jer je tu umjetničku dragocjenost prodao neprijatelju. Zamisli, kako su bili iznenađeni njegovi tužitelji, kada je priznao, da je krivotvorio “Vermeerovo majstorsko djelo”. To je dokazao time, što je u zatvoru naslikao još jednog “Vermeera”!
Što nam to pokazuje? Da potpis ili naljepnica ne mogu bezuvjetno garantirati da je nešto istinito. Može biti falsifikat. U slučaju umjetničkih djela to se otkriva, pažljivim provjeravanjem tehnike i materijala u odnosu na provjerene originale, odnosno, uspoređivanjem sumnjivih slika sa originalnim djelima.
Stotine milijuna ljudi danas nosi naljepnicu ili “etiketu” kršćanstva. Možda si i ti među njima. Kako se možeš uvjeriti da si pravi kršćanin? Prvo što možeš učiniti jest, da usporediš svoj način postupanja i vjerovanja s biblijskim izvještajima učenja Isusa Krista i njegovih apostola. Drugo: ispitaj kako su prvi kršćani primijenili te nauke. Treće: analiziraj svoj vlastiti oblik obožavanja i provjeri, odgovara li primjeru, koji je ostavio Krist. A tada se upitaj: Je li moja religija istinsko kršćanstvo? Živim li kršćanski?
Da bismo ti pomogli pri analiziranju, osvrnut ćemo se ovdje na nekoliko osnovnih životnih područja, koja dokazuju pravo kršćanstvo.
RAT: Isus Krist je rekao: “Jer svi koji se mača hvataju, od mača ginu” (Matej 26:52, ST).
Apostol Pavao je pisao: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo. Marljivo nastojte činiti dobra djela pred svima ljudima. Ako je moguće — koliko je do vas — budite u miru sa svima!” “Ljubav ne čini bližnjemu zla” (Rimljanima 12:17, 18; 13:10, ST). Također je rekao: “Iako naime živimo u tijelu, ne borimo se na tjelesan način. Naše borbeno oružje nije tjelesno” (2. Korinćanima 10:3, 4, ST).
Kršćanski pisac Tertulijan, rođen preko 100 godina nakon Kristove smrti, pomaže nam razumjeti, kako su mnogi prvi kršćani gledali na ratove i sudjelovanje u njima: “Mišljenja sam da moramo najprije istražiti, da li je ratovanje uopće za kršćane. Hoće li se potezanje mača smatrati dozvoljenim, budući da Gospodin izjavljuje, da će svi koji upotrebljavaju mač biti od mača pogubljeni? I hoće li sin mira, sudjelovati u borbi, kada mu čak ne dolikuje niti suditi se s nekim?”
Što je kršćanstvo pokazalo obzirom na izgradnju i očuvanje mira? Kakav stav o tom spornom pitanju ima religija u kojoj si odrastao? Pitaj se: Koje su nacije bile pokretači dvaju svjetskih ratova, koji su prouzročili ogromno prolijevanje krvi i patnje u ovom stoljeću? Jesu li to bili muslimani, Hindusi ili budisti? Ne, to su bili takozvani kršćanski narodi Evrope, podsticani katoličkim i protestantskim političarima i svećenicima. Zaista je prikladan komentar britanskog radio-spikera i pisca Malcolma Muggeridge-a, koji je pisao: “U raznim ratovima našeg vremena crkva je uporno tvrdila, da je Bog na našoj strani i da je blagoslovio bilo koju metodu ratovanja, koju su generali i političari smatrali korisnom. ... Najmudrija izreka osnivača kršćanske religije međutim kaže da njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta”.
KRIMINAL I ZLOČINI: Krist je učio: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (Matej 22:39, ST).
Tko si želi biti opljačkan, pretučen ili ubijen? Uzimajući to kao temelj, nijedan pravi kršćanin ne može počiniti takav zločin protiv svog bližnjega, jer je Krist rekao: “Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima” (Matej 7:12, ST).
Apostol Petar je dao konkretan savjet: “Nitko od vas neka ne trpi kao ubojica, ili kao lopov, kao zločinac” (1. Petrova 4:15, ST).
Što kaže Tertulijan o ponašanju kršćana svoga vremena? “Ima li na vašem dugačkom spisku gdje su optuženi za razna okrutna djela, kao ubojstva, krađe, nasilje, ili krađe odjeće za kupanje, bilo koji kršćanin? ... Zatvore uvijek pune vaši ljudi ... Tamo nećete naći nijednog kršćanina, izuzev samo zbog toga jer je kršćanin; a ako je netko optužen za nešto drugo, onda više nije kršćanin.”
Kako je s kriminalom među sadašnjim “kršćanskim” narodima? Očit je stalno rastući kriminal, zatvori su prepuni, a ljudi se u mnogim gradovima plaše izaći na ulice zbog opasnosti, da postanu žrtve kriminalaca. Zar nije točno da se mnogi od tih razbojnika i prijestupnika još uvijek nazivaju ‘kršćanima’, jer se za njih održavaju mise ili im se daje pričest ? Čak su se već za poznate gangstere održavale svečane mise. Praktično se ne poduzimaju nikakve disciplinske mjere, da bi redovi ostali čisti. Jesu li to obilježja pravog kršćanstva?
POBAČAJI: Ovdje opet možemo primijeniti Isusovo zlatno pravilo: “Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima” (Matej 7:12, ST).
Želiš li umrijeti? Nacisti su u Drugom svjetskom ratu ubili milijune žrtava u svojim koncentracionim logorima. Bi li želio biti jedan od njih? Kao što te žrtve nisu imale izbora tako nemaju ni pobačeni fetusi, kojih svake godine umre desetine milijuna. I ovdje vrijedi upozorenje apostola Petra: “Samo da ne postrada koji od vas kao krvnik” (1. Petrova 4:15).
Baš su u vezi toga raspravljali Tertulijan i Atenagora kršćani drugog stoljeća: “Kod nas je jednom zauvijek zabranjeno ubojstvo, ne smijemo uništiti čak ni fetus u maternici” (Tertulijan). “Ako kažemo da su ubice čak i žene, koje uzimaju sredstva da bi izazvale pobačaj i da će morati dati Bogu račun za to, kako bi mogli ubijati?” (Atenagora)
U većini zapadnih “kršćanskih” zemalja je broj prekida trudnoće zapanjujuće porastao. Prema službenim podacima samo je u SAD 1978. g. bilo izvršeno 1 157 776 pobačaja! Izračunato je, da u Nizozemskoj i Saveznoj republici Njemačkoj 25 posto trudnoća završi dozvoljenim ili nedozvoljenim pobačajem. U katoličkoj Francuskoj dostiže ta brojka 50 posto. Ako usporedimo gore navedene citate o prvim kršćanima s današnjim tako obeshrabrujućim statističkim podacima, s pravom se pitamo: Mogu li se današnje “kršćanke” koje prekidaju trudnoću i crkve koje je opravdavaju, uopće smatrati kršćanima?
NEMORAL: Osnivač kršćanstva je izjavio: “Jer iz nutrine iz ljudskog srca izlaze: zle misli, razne vrste bluda, ... preljuba. Sva ta zla . . . onečiste čovjeka” (Marko 7:21, 22, ST).
Kršćanski misionar Pavao se slaže da takve stvari pogane ljude, jer piše: “Ni bludnici, ... ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji dječaka, ... neće baštinili kraljevstva Božjega” (1. Korinćanima 6:9, 10, ST).
A sada ponovo obratimo pažnju kršćanima drugog stoljeća: “Nama su toliko strani slobodni spolni odnosi, da među nama nije dozvoljeno čak ni izmjenjivanje požudnih pogleda.” (Atenagora) “Kršćanin može imati spolne odnose samo sa svojom ženom.” (Tertulijan)
Je li suvremeno kršćanstvo slijedilo primjer prvih kršćana u vezi morala? Jesu li “tehnika i materijal” isti, kao i u početnim shvaćanjima? Prethodno spomenuti Malcolm Muggeridge bio je prisiljen napisati u vezi toga: “U stvarima kao što su razvod, homoseksualnost i takozvani novi moral, struja teče snažno protiv tradicionalnog kršćanskog stajališta, često uz prešutni pristanak uglednih svećenika.”
Na području kršćanstva svuda prevladava brakolomstvo, blud i homoseksualnost. Posljedica toga su epidemije spolnih bolesti. Je li to slika pravog kršćanina? Ili je to dokaz da imamo posla sa krivotvorenom, prljavom imitacijom?
POLITIČKO ANGAŽIRANJE: Krist je za svoje sljedbenike rekao: “Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu.” Pred Pilatom je također izjavio: “Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu. ... Ali moje kraljevstvo nije odavde.” (Ivan 17:16; 18:36, ST).
U starom Rimu su politički sistem i državna religija bili tijesno povezani. Kako su prvi kršćani postupili u toj situaciji? Encyclopaedia Britannica objašnjava: “Kršćani prvih triju stoljeća su odlučno odbili državnu religiju Rima ... Kršćani su smatrali sebe za građane dolazećeg nebeskog grada i za putnike i strance na Zemlji ... za članove Božjeg Kraljevstva ... koje je prekinulo svaku vezu sa ovim prolaznim svijetom, a prema tome, i sa političkim uređenjem.”
A kakvo je suvremeno “kršćanstvo” s obzirom na politiku? Ono je potpuno razdijeljeno. Svećenici surađuju sa skoro svakom političkom strankom, počevši od katoličkih svećenika, koji podupiru ateizam u španjolskoj i Latinskoj Americi pa do protestantskih propovjednika, koji služe u Britanskom parlamentu ili se solidariziraju sa političkom desnicom u Sjedinjenim Državama. Obaviještenim osobama je dobro poznato da su svećenici, osim nekoliko izuzetaka, pokazali sramnu podložnost nacizmu i fašizmu u Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj prije nekoliko desetljeća.
Redovi u kršćanstvu su podijeljeni, a vjernici su razdijeljeni na političke stranke. Španjolski pisac i znanstvenik 20. stoljeća, Miguel de Unamuno, bio je potpuno u pravu kada je pisao: “Domovina kršćanstva nije ovaj svijet.” “Kršćanstvo nema ništa zajedničkog sa politikom.” Protivno tome, britanski novinar Anthony Lejenne bio je potaknut napisati: “Politički svećenici uzimaju maha. ... Ako crkva nema ništa bolje od onoga što svijet nudi, zašto onda ići u crkvu?”
A što je sa laskavim titulama, koje se daju svećenicima u mnogim crkvama? Isus je rekao svojim učenicima: “Ne dopustite da vas nazivaju rabbi (“moj veliki gospodaru”; “moj izvanredni gospodaru” — što nas podsjeća na svećeničke titule kao što su “velečasni”, “preuzvišeni”, itd.); jer imate samo jednog Učitelja, a svi ste braća! Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog oca, onoga nebeskoga!” (Matej 23:8, 9, ST). Iz toga je razvidno, da u istinitom, pravom kršćanstvu ne postoje razlike između svećenika i laika.
PROPOVIJEDANJE “DOBRE VIJESTI”: Isus je rekao u svojoj propovijedi na gori: “Vi ste svjetlo svijetu; ... Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima, da vide vaša djela ljubavi, te slave vašeg Oca nebeskoga.” (Matej 5:14-16, ST).
To ohrabrenje kršćanima da svijetle riječima i djelima, odjekuje u riječima apostola Pavla: “Po Isusu, dakle, uvijek ‘prinosimo Bogu žrtvu hvale’, to jest ‘plod usana’ koje hvalom (javno) slave njegovo ime.” (Jevrejima 13:15, ST). Svaki Kristov sljedbenik ima prednost i dužnost propovijedati kršćansku ‘dobru vijest’.
Jesu li prvi kršćani kao cjelina ‘javno objavljivali njegovo ime’? Ili je ta njihova aktivnost bila predana u ruke samo svećeničkoj klasi odmah nakon smrti apostola? Slijedeći izvod iz Povijesti kršćanske religije i crkve u toku prva tri stoljeća (History of the Christian Religion and Church During the Three First Centuries) od dr Neandera trebao bi nam odgovoriti na to pitanje:
“Prvi pisac protiv kršćanstva, Celsus (2. stoljeće) ismijava ideju da radnici, postolari i ratari, dakle najneupućeniji i prosti ljudi trebaju biti revni propovjednici evanđelja.”
A sada, provjeri sebe ovim pitanjima: Da li me moja religija ohrabruje i djelotvorno priprema za propovijedanje svog kršćanskog vjerovanja? Podstiče li me duh kršćanstva, da idem po kućama drugih ljudi da bi našao one, koji teže za pravim kršćanstvom? Ako ne, koja kršćanska religija udovoljava toj Kristovoj zapovijedi? (Matej 24:14; Djela apostolska 1:8; 1. Korinćanima 9:16)
Jesi li pravi kršćanin
Važno je, da na to pitanje pozitivno odgovori svatko tko tvrdi da je kršćanin. Zašto? Jer od toga zavisi Božje priznanje. Kršćanstvo nije samo religija ili naziv (“etiketa”), nego životni put. Da li tvoj religiozni život odgovara na Bibliji temeljenim osobinama prvih kršćana, koje smo razmatrali?
Apostol Pavao nas poziva: “Sami sebe okušajte jeste li ti vjeri, sami sebe ogledajte” (2. Korinćanima 13:5). Stoga te pozivamo, da razmotriš slijedeći kratki spisak pitanja i da pri tome pročitaš navedene biblijske stavke u svojoj Bibliji.
1. Sudjeluješ li u političkim ili svjetovnim djelatnostima, koje izazivaju razdor među takozvanim kršćanima? (1. Korinćanima 1:10; Ivan 18:36; Jakov 1:27).
2. Kako bi precizno objasnio kršćansku ljubav? (1. Korinćanima 13:4-8).
3. Nastojiš li djelima pokazati pravu ljubav bližnjima? Kako? (Matej 22:39; Ivan 13:34, 35).
4. Jesi li ljubazan, suosjećajan i spreman oprostiti? (Efežanima 4:31; Rimljanima 12:10).
5. Izbjegavaš li u svakodnevnom životu lagati, krasti, varati i upotrebljavati sramotne i pogrdne riječi? (Efežanima 5:3-5; 4:25-31).
6. Naginješ li mišljenju, da moralan život nije važan? (Marko 7:20-23).
7. Naginješ li pretjeranom jelu i piću? (Priče Salamunove 23:20, 21; Efežanima 5:18).
8. Pokušavaš li drugima posredovati riječima i djelima pravu kršćansku vjeru? (Rimljanima 10:9, 10; 1. Korinćanima 9:16).
Do kojeg si zaključka došao? Postoje li, zaista, danas pravi kršćani? Poznaješ li nekoga koji iskreno pokušava živjeti kao Krist a istodobno svojim bližnjima posredovati svoje kršćansko vjerovanje i način života? Uči li i primjenjuje tvoja religija pravo kršćanstvo? Ili je samo privlačna etiketa ili impresivan naziv?
Ako osobno još ne poznaješ Jehovine svjedoke, predlažemo ti, da se bliže upoznaš s njima u tvojoj okolici i provjeriš, da li se savjesno naprežu živjeti po prethodno razmotrenim biblijskim mjerilima. Ako ne znaš gdje se nalaze, radovat će nas, da ti pomognemo stupiti u vezu s njima (Izaija 43:10-12; Djela apostolska 11:26).
[Istaknuta misao na stranici 5]
U današnjem kršćanstvu “teče struja nemorala snažno protiv tradicionalnog kršćanskog gledišta, često uz prešutni pristanak uglednih svećenika”
[Istaknuta misao na stranici 6]
Britanski novinar je pisao: “Politički svećenici uzimaju maha ... Ako crkva nema ništa bolje od onoga što svijet nudi, zašto onda ići u crkvu?”
[Istaknuta misao na stranici 7]
“Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istražite!” (2. Korinćanima 13:5, ST).