Tko može vjerovati u vrijeme sumnje?

NAŠE razdoblje je doba neizvjesnosti i sumnje. Nevjerovanje je postalo moderno. Potiče nas se da sve dovodimo u pitanje — običaje, ideje, moral, odavno postavljene vrijednosti, čak i postojanje Boga i istinitost njegove Riječi, Biblije.

Mnogi ljudi, koji vrlo malo znaju o Bibliji, svakako sumnjaju u nju. Njihove sumnje nisu temeljene na onome što zaista piše u Bibliji, nego na onome što su drugi rekli da piše u njoj. No, kako može netko steći ispravno mišljenje o knjizi koju nikada nije čitao i koju ustvari ne poznaje? Osim toga, tko može vjerovati u ovom razdoblju neizvjesnosti i sumnje?

Neki Jehovin svjedok je rekao čovjeku čija se žena zanimala za proučavanje Biblije: “Ja svakako ne očekujem od vas da vjerujete kako je nešto važno samo zato što smo o tome razgovarali protekli sat. No kad jednom saznate što zaista piše u Bibliji, vjerujem da ćete biti isto kao i ja, uvjereni u njenu istinitost.” Muž je pristao da ispita stvar, bio je uspostavljen biblijski studij i uskoro je i sam poučavao druge. Da, on je stekao pravu vjeru u ovom razdoblju sumnje.

Domaćica iz Francuske, koja je počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, rekla je: “Ja sumnjam, ja sumnjam, imam jako velike sumnje!” Ona je ipak nastavila proučavati. Kako jer rasla njena spoznaja, nestajale su sumnje i sada nakon više od 20 godina, ona poučava druge o stvarima koje su jačale njenu vjeru.

Vjera dolazi točnom spoznajom koja ti pruža činjenice na kojima se temelje ispravne odluke. Naprimjer, kad je Isus Krist bio na Zemlji, pomoglo je znanje o njegovim zadivljujućim djelima i učenju mnogim iskrenim ljudima da ‘povjeruju u njegovo ime‘ (Ivan 2:23; 8:30).

Jednako je i danas. Biblijska istina je čista ako odbaciš sve neispravne stvari, koje si možda čuo o njoj i sam doznaš što u stvari uči ova izvanredna knjiga.

Na primjer, biblijska proročanstva su daleko iznad sposobnosti nekog čovjeka ili grupe ljudi da nešto izmisle. Ipak ta proročanstva, ponekad zapisana stotinama ili čak tisućama godina unaprijed, ispunila su se u začuđujućim pojedinostima i tako daju uvjerljive dokaze da Biblija jeste od Boga i da će se dogoditi stvari koje obećava.

Davno prije, nakon dugogodišnjeg iskustva s Božjim načinom postupanja, rekao je ostarjeli Jozua Izraelcima: “Vi dobro znate svim srcem svojim i svom dušom svojom da nije ostala neispunjena ni jedna riječ od svih dobrih riječi, koje vam je izgovorio Jehova, Bog vaš. Sve vam se ispunilo. Nijedna riječ nije ostala neispunjena” (Jozua 23:14, NS).

Osim toga, vrijednost Biblije je dokazana u praksi. Primjenjivanjem biblijskih savjeta poboljšavaju ljudi svoj život i mijenjaju osobnost. To pomaže nasilnim i svadljivim ljudima razviti blagost i samosvladavanje. Ako netko sumnja u tu činjenicu, taj treba proučavati Bibliju. Djelovanje koje može imati njena istina na njegov život, može ga iznenaditi (Galaćanima 5:19-23; Efežanima 4:20-32).

Umjesto da postaneš žrtvom nevjerovanja u sumnjama ispunjenom svijetu, možeš postići pravu vjeru. Zaista, Biblija ti može pomoći razviti jaku, životodajnu vjeru. A kako je to moguće postići?

[Okvir na stranici 4]

Obitelj u svijetu nepovjerenja

BIBLIJA mnogo govori o obiteljima. U njoj piše da se obitelji trebaju temeljiti na ljubavi i da mora postojati stalna privrženost dviju osoba jedne prema drugoj i prema njihovoj djeci (Matej 19:4-6). Čak i među društvima koji niti su znali za Bibliju niti su slijedili njena načela, dokazala se vrijednost obitelji tijekom 6 000 godina ljudskog iskustva.

Ipak, danas mnogi mladi ljudi, zapažajući što se pojavljuje u štampi, knjigama i na televiziji, sve više sumnjaju u vrijednost braka. Neki smatraju da ih brak ograničava i misle da im moralna vjernost prema drugoj osobi ograničava “slobodu”. Sumnjajući u stari, prihvaćaju “novi” moral — što, u stvari, nije ništa drugo nego stari nemoral samo pod novim imenom. Oni žive s nekim, a da se stvarno ne posvećuju izgradnji životnog vijeka ljubavi, povjerenja i jedinstva.

Vrijeme prolazi. Oni postaju stariji. I tada, kada im je zaista potrebna vjernost i podrška, koju su trebali razviti, oni se često nalaze odbačenima, usamljenima i slomljena srca. I tek tada shvaćaju da ni druga osoba nije pokazala privrženost i nije imala namjeru uzvratiti vrijeme, ljubav i odanost kada je to zaista potrebno.

Bog zna kako smo stvoreni. On zna što je za nas najbolje. Njegova moralna načela ne mogu biti zanemarena ili odbačena bez ozbiljnih posljedica. To je činjenica, bez obzira što na to kaže svijet koji sumnja.