Što se je dogodilo s kršćanskom budnošću?

“Što vama velim, to velim svima: Bdijte!” Te riječi Isusa Krista stoljećima su odzvanjale u ušima iskrenih kršćana. Ali, koliko članova katoličke, ortodoksne ili velikih protestantskih crkava imaju još u ušima te bodreće riječi? (Marko 13:37, ST).

Zašto kršćani trebaju ostati budnima? Isus je rekao: “Ostanite budni, jer ne znate kad će doći gospodar kuće ... da vas, kad iznenada dođe, ne nađe da spavate” (Marko 13:35, 36, NS). Dakle, učenici su trebali ostati budnima u očekivanju dolaska svoga Gospodara, to jest Isusa Krista.

Koji cilj je trebao imati Isusov dolazak? Njegov poziv na budnost bio je dio odgovora na sljedeće usmjereno pitanje svojih učenika: “Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari (“svijeta”, BA)?” (Matej 24:3, NS). Budući da je opisao kombinirani znak, Krist je, prema paralelnom izvještaju, rekao: “Tada će vidjeti Sina čovječjega, kako dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se ovo počne zbivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje. ... Kad vidite da se ovo zbiva, znajte da je Kraljevstvo Božje blizu” (Luka 21:27-31, NS).

Dobri razlozi za budnost

Isus Krist je dao svojim učenicima dobre razloge za to da ostanu duhovno budni u očekivanju ispunjenja “znaka”. Pojava znaka značila bi da je njihov Gospodar nevidljivo ‘prisutan’, jer da je trebao biti fizički prisutan znak im ne bi trebao. Ali njegova duhovna prisutnost značila bi da je zao “svijet” ili zao “sustav” dostigao svoj “svršetak” ili vrijeme kraja. Za kršćane bi to značilo ‘da je blizu njihovo oslobođenje’. Da, značilo bi “da je Kraljevstvo Božje blizu”.

Zar to nije bit kršćanske nade? Zar nije upravo to bilo spomenuto u molitvi koju su svi kršćani naučili, naime: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje; neka dođe Kraljevstvo tvoje; neka bude volja tvoja kako je na nebu tako i na Zemlji” (Matej 6:9, 10, NS). Zar ne bi bilo logično da katolici koji stalno ponavljaju svoj Očenaš ili pripadnici drugih crkava koji izgovaraju Gospodinovu molitvu budu budni da bi doživjeli ispunjenje svojih molitvi? Ili, da nisu možda nauke tih crkava dobrim dijelom lišile tu molitvu njenog značenja, kao da je malo ostalo razloga za budnost?

Zašto mnogi nisu više budni

Kršćani su trebali budno paziti na znak Kristove prisutnosti (grčki parusia; u mnogim prijevodima Biblije prevedena sa “dolazak”). Zašto? Zato što bi to značilo da su blizu Božje kraljevstvo, njihovo vlastito oslobođenje i kraj “svijeta” ili sadašnjeg zlog ‘sustava’. Razne crkve kršćanstva trebale su pomoći svojim članovima da ostanu duhovno budnima tako da ih Gospodar prilikom dolaska ne bi našao da spavaju. Jesu li crkve ispunile svoj zadatak u tom pogledu?

U jednom priručniku piše: “Dok je vrijeme prolazilo, bez da je došlo do parusije, crkva je sve više odmicala u budućnost i došla u opasnost da bude napuštena kao predmet vjere” (The New International Dictionary of New Testament Theology).

To se i dogodilo. Crkve kršćanstva napustile su kršćansku budnost; Isus je, međutim, naredio svojim učenicima da je nikada ne zapostave. One (crkve) više ne paze na Kristovu prisutnost i dolazak Božjeg Kraljevstva. One su odbacile očekivanje ‘svršetka sustava’ i ‘kraja svijeta’.

Francuski leksikon iz jedne knjige QUID 1984 pruža suvremen opis religioznog gledišta na kraj svijeta. U članku “Karakteristike katoličke religije” piše: “Izgleda da crkva danas definira kraj svijeta kao osobnu kušnju kroz koju mora svatko proći kada umre.” Još jasnije se objašnjava taj problem u New Encyclopedia Britannica: “Utvrđene kršćanske crkve odbacile su eshatologiju (nauka o “posljednjim stvarima”) kao beznačajnu i kao prazan mit.”

Kako dakle glasi iznenađujući ali neizbježan odgovor na pitanje: “Što se je dogodilo s kršćanskom budnošću?” Nju su ugušile “utvrđene kršćanske crkve, to jest katolička i ortodoksna crkva kao i velike protestantske crkve. Iako krivica ne pogađa članove tih crkava, mnogi od njih se možda pitaju kako i zašto su njihove crkve odbacile očekivanje Kristove prisutnosti, dolaska Božjeg kraljevstva i kraja sadašnjeg zlog sustava. U sljedećem članku ćemo istražiti povijesne činjenice koje su dovele do tog stanja.