Baltazar — kraljević ili kralj?

IZUČAVATELJI Biblije se već dugo prepiru oko Baltazara. Prema biblijskoj knjizi Danijela, ‘kralj Baltazar’ bio je vladar Babilona i on je taj koji je održavao veliko slavlje te sudbonosne noći 539. g. pr. n. e. kad je Kir Perzijanac uništio grad (Danijel 5:1). Problem je u tome što jedino Biblija spominje Baltazarovo ime. Drugi rani povjesničari ga ne spominju i izvještavaju da je vladar Babilona u to vrijeme bio Nabonid. To su mnogi smatrali dokazom da je knjiga Danijela povijesno beznačajna i da je vjerojatno pisana nekoliko stoljeća nakon pada Babilona.

Međutim, takva procjena je bila preuranjena. Prema jednom članku od Alana Millarda iz časopisa Biblical Archeology Review (Časopis za biblijsku arheologiju) od maja/juna 1985. g., 1854. g. je iskopan jedan natpis u Iraku koji sadrži molitvu za dugi život i dobro zdravlje Nabonida i njegovog najstarijeg sina. Kako se zvao taj sin? Baltazar! Prema tome, u Babilonu je postojao Baltazar. Od 1854. g. nadalje su pronađeni još mnogi natpisi koji su to potvrdili. Međutim, ni jedan od tih natpisa nije Baltazara nazivao kraljem. Oni se na njega osvrću kao na kraljevog sina ili kraljevića. Stoga kritičari tvrde da je pisac knjige Danijela pogriješio upotrijebivši izraz ‘kralj Baltazar’.

Međutim, čak i u tome oni griješe. Kako? Iz jednog razloga, jer su, prema Alanu Millardu, iskopani pravni dokumenti iz tog vremena u kojima se stranke zaklinju Nabonidom i Baltazarom. Zašto je to značajno? Jer je bila utvrđena praksa/običaj da se stranke zaklinju bogovima ili kraljem. Zaklinjanje Baltazarom je jedini izuzetak tome, prema tome, Baltazar je sasvim jasno imao jedan specijalan status. U stvari, izgleda da je Baltazar vladao mnogo godina sam u Babilonu u vrijeme dok je njegov otac bio u oazi Teima u sjevernoj Arabiji. U to vrijeme je, prema jednoj natpisnoj pločici koja se čuva u Britanskom muzeju, Nabonid “povjerio kraljevstvo” Baltazaru.

Zašto ga, dakle, službeni natpisi nazivaju “kraljevićem”, dok knjiga Danijela koristi izraz “kralj”? Jedno arheološko otkriće u sjevernoj Siriji pruža odgovor. 1979. g. je tamo otkopan jedan kip kralja starog Gozana u prirodnoj veličini. Na njegovoj su haljini bila dva natpisa, jedan na asirskom, a drugi na aramejskom jeziku. Ova dva natpisa, premda skoro identična, imala su barem jednu interesantnu razliku. Tekst napisan jezikom asirskih velikodostojnika je govorio da kip predstavlja “vladara Gozana”. Tekst na aramejskom, jeziku tamošnjeg naroda, opisuje ga kao “kralja”.

Uspoređujući to, Alan Millard zaključuje s obzirom na to da se službeni natpisi osvrću na Baltazara kao na kraljevića, da bi se “moglo smatrati sasvim u redu da takvi neslužbeni zapisi kao što je knjiga Danijela nazivaju Baltazara ‘kraljem’. On je djelovao kao kralj, opunomoćenik svog oca, iako možda zakonski nije bio kralj. Precizna razlika bila bi u izvještaju iz knjige Danijela nevažna i zbunjujuća.”

Sve ovo povlači pitanje: Ako je knjiga Danijela zaista napisana stoljećima nakon pada Babilona, kako je njegov autor znao za Baltazara, koga su previdjeli drugi povjesničari? I zašto ga naziva “kraljem” i tako slijedi običaj koji je bio razumljiv za vrijeme kad je Baltazar bio živ, ali koji je zaboravljen u kasnijim stoljećima? Sigurno je da je osvrtanje na “kralja Baltazara” u knjizi Danijela jaki dokaz da je knjigu uistinu pisao netko tko je živio u Babilonu u šestom stoljeću pr. n. e.