Ponosan regent ostaje bez carstva
“CAR Baltasar”, napisao je prorok Danijel, “učini veliku gozbu tisući knezova svojih, i pijaše vino pred tisućom njih.” Međutim, u toku gozbe “promijeni [se] lice caru, i misli ga njegove uznemiriše, i pojas se oko njega raspasa i koljena mu udarahu jedno o drugo”. Još iste noći “bi ubijen Baltasar car Haldejski. A Darije Medijanin preuze carstvo” (Danijel 5:1, 6, 30, 31).
Tko je bio Baltazar? Kako je došlo do toga da ga se naziva “car Haldejski”? Kakav je točno položaj on zauzimao u Neobabilonskom Carstvu? Kako je ostao bez carstva?
Koregent ili kralj?
Danijel spominje Nabuhodonozora kao Baltazarovog oca (Danijel 5:2, 11, 18, 22). No, taj odnos nije doslovan. U knjizi Nabonidus and Belshazzar, Raymonda P. Doughertya, ukazuje se na mogućnost da mu je Nabuhodonozor bio djed po majci koja se zvala Nitokris. Isto tako, moguće je da je Nabuhodonozor, kao kraljevski prethodnik, Baltazaru bio “otac” naprosto što se tiče prijestolja. (Usporedi 1. Mojsijevu 28:10, 13.) U svakom slučaju, natpisi pisani klinastim pismom na nekoliko glinenih cilindara otkrivenih u južnom Iraku tijekom 19. stoljeća otkrivaju da je Baltazar bio najstariji sin Nabonida, babilonskog kralja.
Budući da se izvještaj iz 5. poglavlja Danijela usredotočuje na događaje koji su se odigrali u noći kada je Babilon pao 539. pr. n. e., on nam ne govori kako je došlo do toga da je Baltazar imao kraljevsku vlast. No arheološki izvori pružaju određenu predodžbu o odnosu između Nabonida i Baltazara. “Babilonski tekstovi otkrivaju da je Nabonid bio ekscentričan vladar”, kaže Alan Millard, arheolog i stručnjak za drevne semitske jezike. Millard dodaje: “Iako on nije zanemarivao bogove Babilona, on je (...) vrlo značajnu pažnju posvećivao bogu Mjesecu u dva druga grada, Uru i Haranu. Nekoliko godina u toku svoje vladavine Nabonid nije čak niti živio u Babilonu; umjesto toga boravio je u udaljenoj oazi Teimi [ili Temi] na sjeveru Arapskog poluotoka.” Nabonid je očito dobar dio svog vladanja proveo izvan glavnog grada, Babilona. Za vrijeme njegovog odsustva Baltazaru je bila povjerena upravna vlast.
Pojašnjavajući sliku o tome kakav je doista bio položaj Baltazara, jedan dokument na klinastom pismu, opisan kao “Izvještaj o Nabonidu u stihovima”, navodi sljedeće: “On [Nabonid] povjerio je vojsku svom najstarijem (sinu), prvorođencu, trupe koje su se nalazile po čitavoj zemlji stavio je pod njegovo (zapovjedništvo). On se povukao od (svega), povjerio mu je kraljevanje.” Prema tome, Baltazar je bio koregent.
No, može li se koregent smatrati kraljem? Kip jednog drevnog vladara pronađen 1970-ih u sjevernoj Siriji pokazuje da nije bio nepoznat običaj vladara nazvati kraljem iako je, preciznije gledano, nosio nižu titulu. Bio je to kip gozanskog vladara i na njemu se nalazio natpis na asirskom i aramejskom. Asirski je natpis tog čovjeka nazvao namjesnikom Gozana, no paralelni aramejski natpis nazvao ga je kraljem. Stoga nije bio slučaj bez presedana što je Baltazar u službenim babilonskim natpisima nazvan kraljevićem, dok ga se u aramejskim Danijelovim zapisima naziva kraljem.
Takav sporazum o zajedničkom vladanju između Nabonida i Baltazara nastavio se sve do posljednjih dana Neobabilonskog Carstva. Zato je one noći kada je Babilon pao Baltazar ponudio Danijelu da ga učini trećim vladarem carstva, a ne drugim (Danijel 5:16).
Odviše samouvjeren i ponosan regent
Događaji koji su se odigrali na kraju Baltazarovog vladanja pokazuju da je princ bio odviše samouvjeren i ponosan. Kada je 5. listopada 539. pr. n. e. došao kraj Baltazarovom vladanju, Nabonid se sklonio u Borsipu, nakon što je bio poražen od medoperzijskih vojnih snaga. Sam Babilon bio je pod opsadom. Ali Baltazar se smatrao toliko sigurnim u gradu koji su okruživale masivne zidine da je te iste noći priredio “veliku gozbu tisući knezova svojih”. Herodot, grčki povjesničar iz petog stoljeća pr. n. e., kaže da su unutar grada ljudi “igrali u to vrijeme i zabavljali se”.
No, izvan babilonskih zidina medoperzijska je vojska bila budna. Pod Kirovim zapovjedništvom skrenula je tok voda rijeke Eufrata koja je tekla kroz središte grada. Njegovi su ratnici bili spremni pregaziti riječno korito čim bi se nivo vode dovoljno spustio. Popeli su se uz nasip i ušli u grad kroz otvorena bakrena vrata na zidinama uz rijeku.
Da je Baltazar zapazio to što se odvijalo izvan grada, mogao je zatvoriti bakrena vrata, postaviti svoje snažne ljude na zidine uz obale rijeke i tako neprijatelje uhvatiti u zamku. Umjesto toga, arogantni je Baltazar pod utjecajem vina zatražio da mu se donesu posude iz Jehovinog hrama. Potom su on, njegovi gosti, njegove žene i konkubine prkosno pili iz njih i pritom hvalili babilonske bogove. Iznenada se čudom pojavila jedna ruka i počela pisati po dvorskom zidu. Prestrašen, Baltazar je pozvao svoje mudrace da mu protumače tu poruku. No oni “ne mogoše pročitati pisma niti kazati caru što znači”. Na koncu, Danijel “bi doveden pred cara”. Jehovin je hrabri prorok pod božanskim nadahnućem otkrio značenje čudotvorne poruke i predvidio pad Babilona u ruke Medijaca i Perzijanaca (Danijel 5:2-28).
Medijci i Perzijanci s lakoćom su zauzeli grad i Baltazar nije živ dočekao zoru. Njegova smrt i vjerojatna Nabonidova predaja u ruke Kira označile su kraj Neobabilonskog Carstva.
[Slika na stranici 8]
Danijel tumači poruku o propasti Babilonskog Carstva