Dajmo sve od sebe u objavljivanju dobre vijesti
“Daj sve od sebe da bi se pokazao prokušanim pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti” (2. TIMOTEJU 2:15, NS).
1, 2. Koji si rast primijetio u redovima punovremenih slugu? Što je doprinijelo tome?
“PRED nekoliko godina mnogi od nas mislili smo da pioniri mogu biti samo oni koji se nalaze u posebnim životnim okolnostima”, pisao je jedan pionir, odnosno punovremeni sluga iz Japana. “Izgleda da nismo bili u pravu. Sada razumijemo da samo oni koji se nalaze u posebnim životnim okolnostima ne mogu biti pioniri.”
2 To je pozitivno stajalište dovelo do toga da ova zemlja već nekoliko godina bilježi fenomenalni rast u redovima punovremenih slugu Jehovinih svjedoka. U Japanu sudjeluje danas 40 posto svih objavitelja Kraljevstva u nekoj grani punovremene službe. Ali, taj revan duh nije ograničen samo na Japan. U prošloj službenoj godini broj objavitelja širom svijeta porastao je za 5 posto, a broj punovremenih slugu za 22 posto. Očito je Jehovin narod uzeo k srcu slijedeće riječi apostola Pavla: “Daj sve od sebe da bi se pokazao prokušanim pred Bogom kao radnik koji se nema čega stidjeti” (2. Timoteju 2:15, NS). Je li to i s tobom slučaj?
“U ovome se sastoji ljubav prema Bogu”
3. Što je pogonska snaga tog rasta?
3 Ako upitamo pionire zašto su prihvatili punovremenu službu bezuvjetno dobivamo odgovor da su to učinili iz ljubavi prema Jehovi Bogu (Matej 22:37, 38). Tako bi i trebalo biti, jer ako ljubav nije poticaj svaki je trud uzaludan (1. Korinćanima 13:1-3). Uistinu je vrijedno hvale da su toliki naši sukršćani — širom svijeta prosječno preko 7 objavitelja po skupštini — stvorili u svom životu prostora za dokazivanje ljubavi prema Bogu na taj način.
4. Kako smo naučili ljubiti Boga? (Rimljanima 5:8).
4 Naravno, svi mi koji smo se predali Jehovi, učinili smo to iz ljubavi. Kad smo upoznali ljubav Jehove i njegova Sina Isusa Krista, kao i divne buduće blagoslove njegovog Kraljevstva, osjetili smo se ponukanima u srcu da i mi njega ljubimo. U tom je smislu rekao apostol Ivan: “Tako i mi ljubimo zato što je on najprije ljubio nas” (1. Ivanova 4:19, NS). To je prirodna reakcija, jer smo tako stvoreni. No, uključuje li ljubav prema Bogu samo taj ugodan osjećaj u našem srcu?
5. Što sve uključuje ljubav prema Bogu? (1. Ivanova 2:5).
5 Ne, ljubav prema Bogu znači više od toga. Apostol Ivan je objasnio: “Jer je u ovome ljubav prema Bogu, da držimo njegove zapovijedi; a njegove zapovijedi nisu teške” (1. Ivanova 5:3, NS). Da, prava ljubav, jednako kao i prava vjera, dolazi do izražaja djelima. (Usporedi 2. Korinćanima 8:24.) Pri toj se ljubavi radi o dopadanju voljenoj osobi i pridobivanju njenog priznanja. Kakovu li su odličnu mogućnost dokazivanja ljubavi prema Jehovi i Isusu Kristu izabrali punovremeni sluge!
6. a) Koje su vrste ljudi bili u stanju prihvatiti pionirsku službu? Kako je to bilo moguće? b) Poznaješ li takove primjere?
6 Životne su okolnosti različite od pojedinca do pojedinca i to treba uzeti u obzir. No, pogledamo li one koji su u punovremenoj službi, utvrđujemo da su to ljudi iz svih mogućih životnih situacija — mladi i stari, neudate i oženjeni, zdravi i boležljivi, sa i bez obiteljskih obaveza itd. I umjesto da dozvole da im ti činioci postanu zaprekom, oni su poput apostola Pavla naučili svladati ih ili živjeti s njima (2. Korinćanima 11:29, 30; 12:7). Razmotrimo primjer jedne obitelji:
Eiji je starješina u jednoj skupštini. Zajedno sa svojom ženom već je 12 godina u pionirskoj službi, iako imaju troje djece. Kako im je to moguće? “Morali smo živjeti jednostavnim životom”, kaže Eiji. Čak su i djeca trebala naučiti da ne mogu dobiti mnogo toga što si žele. “Iako smo već prolazili kroz teška vremena, Jehova se pobrinuo da smo uvijek imali sve što nam je bilo potrebno”.
Je li to bilo vrijedno žrtve? “Svaku večer prije nego ugasimo svjetlo, promatram svoju ženu kako bilježi što je tog dana učinila u službi propovijedanja”, kaže Eiji. “Kada vidim kako moja obitelj stavlja na prvo mjesto duhovne interese, osjećam da je to ispravno, da smo uspjeli. Nezamislivo mi je da moja supruga ne bi više djelovala u pionirskoj službi”. Što o tome misli njegova žena? “Eiji se jako dobro brine za nas”, rekla je. “Kada vidim kako je zaposlen duhovnim stvarima, osjećam duboko unutarnje zadovoljstvo. Nadam se da ćemo moći tako nastaviti”.
Kako se to svakodnevno sudjelovanje oca i majke u službi propovijedanja odrazilo na djecu? Njihov najstariji sin radi sada na četverogodišnjem projektu jedne podružnice Udruženja Kule stražare. Kćerka je opći pionir, a sin koji još ide u školu postavio si je za cilj specijalnu pionirsku službu. Svi su oni sretni da su im roditelji pioniri.
7. a) Navedi primjere tebi poznatih pojedinaca koji su svladali zapreke da bi mogli prihvatiti punovremenu službu. b) Koji biblijski savjet su si uzeli k srcu?
7 Obitelji kao što je ova moguće je naći među Jehovinim svjedocima u mnogim zemljama svijeta. Oni se uistinu trude na najbolji mogući način prilagoditi svoje životne okolnosti prihvaćanju punovremene službe, sa željom da ostanu u njoj. Tako svojim djelima dokazuju što im uistinu znači Božja ljubav. Oni punom ozbiljnošću slijede Pavlovo upozorenje: “Daj sve od sebe da bi se pokazao prokušanim pred Bogom kao radnik koji se nama čega stidjeti” (2. Timoteju 2:15, NS).
“Radnik koji se nema čega stidjeti”
8. Zašto je Pavao opomenuo Timoteja da “dade sve od sebe” i što to znači?
8 Kada je godine 65. naše ere Pavao pisao Timoteju ove riječi, Timotej je već služio na vrlo odgovornom položaju u kršćanskoj skupštini. Pavao ga je označio “primjernim vojnikom Isusa Krista”, podsjetivši ga ponovo na njegovu obavezu da poučava druge (2. Timoteju 2:3, 14, 25; 4:2). Ipak, opomenuo je Timoteja: “Daj sve od sebe da bi se pokazao prokušanim pred Bogom”. Izraz “daj sve od sebe” prijevod je grčkog izraza koji znači “požuri se”. (Vidi Kingdom Interlinear Translation.) Drugim riječima, Pavao je rekao Timoteju da, želi li dobiti Božje priznanje, mora pojačati svoju aktivnost, iako je već nosio veliku odgovornost. Zašto? Da bi mogao biti “radnikom koji se nema čega stidjeti”.
9. Koja nam Isusova usporedba može pomoći razumjeti Pavlove riječi o “radniku koji se nema čega stidjeti”?
9 Ovo nas ukazivanje podsjeća na tri roba iz Isusove usporedbe o talentima, koju nalazimo zabilježenu u Mateju 25:14-30. Kada se gospodar vratio došlo je vrijeme da dade svoje mišljenje o njihovom radu. Gospodar je pohvalio dvojicu robova koji su primili pet, odnosno dva talenta zbog onoga što su učinili s povjerenim im stvarima. Bili su pozvani da ‘uđu u radost svog gospodara’. Ali, rob kome je bio povjeren jedan talenat pokazao se nemarnim. Stoga mu je bilo oduzeto i ono što je imao, te je na svoju sramotu bačen “van u tamu”.
10. Zašto je rob koji je primio jedan talenat bio posramljen i kažnjen?
10 Prva dva roba su marljivo radila umnožavajući udio svog gospodara. Bili su uistinu radnici ‘koji se nemaju čega stidjeti’. Ali, zašto je treći rob bio posramljen i kažnjen, iako nije izgubio ono što mu je bilo povjereno? Jer nije ništa učinio s time. Prema gospodarevom objašnjenju mogao je barem uložiti novac kod bankara. No, greška se sastojala uglavnom u tome što on nije imao pravu ljubav do svog gospodara. “Zato sam se uplašio, te sam otišao i sakrio tvoj talenat u zemlju”, priznao mu je. (Matej 25:25, NS; usporedi 1. Ivanova 4:18.) On je smatrao svog gospodara tvrdim, “strogim čovjekom”, a svoj zadatak teretom. Učinio je najmanje što je mogao, tek toliko da prođe, umjesto da je ‘dao sve od sebe’, kako bi ga gospodar priznao.
11. Kako se usporedba odnosi na nas danas?
11 Ova se usporedba danas ispunjava. Gospodin Isus Krist se vratio i sada nadgledava djelo svog razreda “roba” i njegovih drugova, “velikog mnoštva” ovcama sličnih ljudi (Matej 24:45-47; Otkrivenje 7:9, 15). Što je gospodar našao? Ako se zadovoljavamo s jedva malo službe, tek toliko da prođemo, moglo bi se dogoditi da budemo ubrojeni u one koji će biti posramljeni i bačeni “van u tamu”. Ako, naprotiv, dajemo ‘sve od sebe’, znači ako se ‘žurimo’ u djelu, reagirajući na hitnost vremena, bit ćemo priznati kao “radnici koji se nemaju čega stidjeti”, koji će imati udjela u ‘radosti svog gospodara’.
Potrebna je disciplina i požrtvovnost
12. Na temelju kojih činilaca je velik broj objavitelja u Japanu bio u stanju prihvatiti punovremenu službu?
12 Stalni porast pionira diljem svijeta u jednoj zemlji za drugom jasan je dokaz da Jehovin narod kao cjelina ‘daje sve od sebe’, kako bi se pokazao ‘radnikom koji se nema čega stidjeti’. No, jesi li se kada pitao zašto je u nekim zemljama znatno veći broj naše braće u stanju prihvatiti punovremenu službu, negoli u drugim zemljama? Ovo interesantno pitanje bilo je postavljeno nekim pionirima u Japanu. Obratimo pažnju slijedećim odgovorima:
“Ne mislim kako to znači da je vjera i ljubav japanskih Svjedoka veća negoli njihove braće u drugim zemljama”, rekao je jedan suradnik Betela, koji je već 30 godina u punoj službi. Ipak, možda je to u vezi sa osobnošću Japanaca. Japanci su, gledano u cjelini, poslušan narod; oni spremno prihvaćaju svako poticanje.
“Budući da u svakoj skupštini ima toliko pionira”, primjetio je neki starješina, “u općenitom vlada mišljenje da to može svatko biti”. Japanci rado surađuju u grupi. Oni imaju istaknuti timski duh.
Ovi komentari sigurno navode na razmišljanje i ako ozbiljno želimo poboljšati svoju službu za Jehovu, ovdje nalazimo mnoštvo važnih točaka koje zaslužuju da im obratimo pažnju.
13. Koju korist imamo ako smo poslušni i spremni reagirati na poticanje na nešto?
13 Kao prvo radi se o poslušnosti i spremnosti odazvati se na poticanje na nešto. Kada vodstvo i ohrabrenje dolazi iz ispravnog izvora, dobro je spremno ga prihvatiti. Umjesto da te osobine smatramo čisto nacionalnim obilježjem, sjetimo se Isusovih riječi: “Moje ovce slušaju moj glas i ja ih poznajem, idu za mnom” (Ivan 10:27, NS). Zadržimo također u mislima da je jedno obilježje “mudrosti odozgo” biti “spreman poslušati” (Jakov 3:17). Svi su kršćani ohrabreni da razvijaju ta svojstva. Zbog životnih okolnosti ili odgoja neki su možda više skloni neovisnom načinu razmišljanja i svojeglavosti. Možda je baš to područje na kojem bismo trebali poraditi na sebi samima, ‘obnoviti svoj um’, da bismo još jasnije mogli opažati što je “volja Božja” (Rimljanima 12:2, NS).
14. Koji su poziv prihvatili Bogu predani kršćani i što je sve povezano s time?
14 Kao Bogu predani kršćani mi smo prihvatili Isusov poziv: “Želi li me tko slijediti, neka se odreče samoga sebe, uzme svoj mučenički stup i neka me postojano slijedi” (Matej 16:24, NS). “Odreći se samoga sebe” ‘uključuje spremnost slušati Jehovu Boga i Isusa Krista, dopustiti da oni utječu na naš život, da nam oni kažu što treba raditi, a što ne. Postoji li bolja mogućnost dokazivanja da smo se odrekli samoga sebe, od slijeđenja Isusovim stopama u punovremenoj službi?
15. a) Kako je slijeđenje Isusa povezano s biti zadovoljnim s manje u materijalnom pogledu? b) Kako su reagirali prvi učenici na Isusov poziv da ga slijede?
15 Zatim je potrebno biti zadovoljan sa manje u materijalnom pogledu. Jasno, to je protivno općem trendu u svijetu koji promiče “želje tijela, želje očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava” (1. Ivanova 2:16, NS). No, Isus je izričito naglasio: “Možete biti sigurni da nitko među vama tko se ne odreče svega svoga imanja, ne može biti moj učenik” (Luka 14:33, NS). Zašto je to tako? Biti Isusov učenik znači više negoli biti samo vjernik. Kada je u drugoj godini svoje službe Isus pozvao Andriju, Petra, Jakova, Ivana i druge da postanu njegovim učenicima, on se nije ograničio samo na poziv da vjeruju u nj kao u Mesiju. Kasnije ih je pozvao da ga slijede u djelu koje je on vršio, naime da sudjeluju u punovremenoj službi. Kako su oni reagirali na to? “Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim”. Jakov i Ivan su čak ostavili “svog oca Zebedeja s najamnicima u lađici i pođoše za njim” (Marko 1:16-20, ST). Ostavili su svoj posao i prijašnje drugove i prihvatili punovremenu službu.
16. Na što da trošimo svoje vrijeme i snagu kao Bogu predani kršćani? (Priče Salamunove 3:9).
16 Iz ovog je lako vidljivo zašto je spremnost biti zadovoljan sa manjim odlučujuća za dati sve od sebe u Jehovinoj službi. Ako smo opterećeni s mnogim materijalnim stvarima ili obavezama, mogli bismo postati poput mladog bogatog predstojnika koji je odbio Isusov poziv da postane njegovim sljedbenikom, ne zato što on to ne bi mogao biti, nego zato jer nije bio spreman ostaviti svoje “veliko imanje” (Matej 19:16-22, ST; Luka 18:18-23). Dakle, umjesto da rasipamo svoje vrijeme i snagu težeći za stvarima koje će uskoro ‘proći’, bolje je da ulažemo ta dragocjena dobra za našu trajnu sreću (1. Ivanova 2:16, 17).
17. U kojoj mjeri može timski duh imati pozitivno djelovanje?
17 I na kraju, važnu ulogu igra i timski duh. Andrija, Petar, Jakov i Ivan nesumnjivo su utjecali jedan na drugoga prilikom donošenja odluke da prihvate Isusov poziv da ga slijede (Ivan 1:40, 41). Činjenica da su tolika naša braća bila u stanju u svom ispunjenom životu stvoriti prostora za punovremenu službu, trebala bi i nas potaknuti da ozbiljno preispitamo svoju situaciju. S druge strane, svi koji se već raduju toj prednosnoj službi mogu dijeliti svoja lijepa iskustva s drugima, hrabreći ih tako da se i oni priključe njihovim redovima. Naravno, i punovremeni sluge si mogu međusobno pomagati, što će opet biti svima od koristi (Rimljanima 1:12).
18. Kako možemo svi mi doprinijeti pionirskom duhu?
18 Čak i oni kojima trenutne životne okolnosti ne dozvoljavaju prihvaćanje punovremene službe mogu mnogo učiniti u unapređivanju pionirskog duha. Kako? Time da podupiru i hrabre one koji već jesu pioniri; da pokažu aktivno zanimanje za sve koji imaju mogućnost za to. Time da tako urede svoje stvari da bi barem jedan član njihove obitelji mogao biti pionir. Zatim, kada im je to god moguće da sudjeluju u pomoćnoj pionirskoj službi, te da rade na tome da čim im to bude moguće prihvate punovremenu službu. Na taj način možemo svi mi pokazati da ‘dajemo sve od sebe’ služeći Jehovi, bez obzira jesmo li trenutno u punovremenoj službi ili ne.
Nastavimo davati sve od sebe
19. Što bismo trebali odlučiti s obzirom na vrijeme?
19 Dok Jehova ubrzava djelo, za nas je to vrijeme da ‘dajemo sve od sebe’, kako bismo se pokazali “radnicima koji se nemaju čega stidjeti”. Kao primjerni vojnici Isusa Krista moramo također odbaciti sav nepotreban teret, da bismo mogli djelotvorno služiti i tako dobiti njegovo priznanje (2. Timoteju 2:3-5). Ako marljivo povećavamo svoj udio u službi za Kraljevstvo, možemo biti sigurni da će naše naprezanje biti bogato nagrađeno (Jevrejima 6:10; 2. Korinćanima 9:6). Umjesto da stojimo takoreći po strani, mi želimo nastaviti davati sve od sebe u propovijedanju dobre vijesti, odgovarajući tako na poziv psalmiste: “Služite Jehovi radosno. Pred lice mu dođite s veselim klicanjem” (Psalam 100:2, NS).
Pitanja za ponavljanje
◻ Što sve uključuje ljubav prema Bogu?
◻ U čemu je bio stvarni problem trećeg roba iz Isusove usporedbe o talentima?
◻ Što znači odreći se samoga sebe?
◻ Zašto se Isusovi sljedbenici moraju ‘odreći svojih materijalnih dobara’?
◻ Kako možemo svi mi doprinjeti pionirskom duhu?