Daj sve od sebe — sudjeluj u punovremenoj službi
1 “Što je veće zalaganje, veći su blagoslovi” rekao je predavač na kongresu. Potom je zamolio pionire koji su na oblasnom kongresu “Božanski mir” sjedili na odredjenom prostoru, da podignu ruke u znak potvrde toga. Sjećaš li se još njihove reakcije? Zatim je govornik nabrojio neke od blagoslova koje dobiva onaj tko ustraje u punovremenoj službi, povećana duhovnost, veća spretnost u rukovanju Biblijom, službene prednosti u Božjoj organizaciji, žive preporučene poslanice kao i napredak kršćanske osobnosti, da spomenemo samo neke od njih.
2 Božje priznanje je najvažniji blagoslov za kojim se može težiti. Da bi se postigao vrijedno je dati sve od sebe, rekao je neki punovremeni sluga, naime apostol Pavao. On je poticao Timoteja slijedećim riječima: “Daj sve od sebe da se pokažeš priznatim pred Bogom.” Takodjer je hrabrio Timoteja da stekne to priznanje “kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno rukuje riječju istine” (2. Tim. 2:15, NS). I mi možemo težiti za Božjim priznanjem, a pionirska služba nama pruža priliku da damo sve od sebe u tom važnom djelu, koje se danas provodi na Zemlji.
U PUNOVREMENOJ SLUŽBI ŽIVJETI ODGOVARAJUĆE PREDANJU
3 Pionirska služba pruža krajnje zadovoljavajuću mogućnost da živimo odgovarajuće svome predanju Jehovi. Da bi bili uspješni pioniri moraju na prvo mjesto u svom životu staviti duhovne stvari. Oni ne smiju svoje misli opteretiti brigom za materijalne stvari u toj mjeri da oslabe. Oni se uče prepuštati Jehovi da nosi njihov teret, uče se bacati na nj sve svoje brige (1. Pet. 5:6, 7). Jedna sestra je rekla nakon 10 godina pune službe: “Jehova poznaje moje probleme i može ih riješiti. Postoji li što bolje negoli njemu služiti?”
4 Da li te je definicija predanja kako ju je dao predavač na kongresu, navela da ozbiljno razmisliš o punovremenoj službi? On je citirao Isusove riječi: “Želi li me tko slijediti neka se odreče samoga sebe .... i neka me postojano slijedi” (Matej 16:24, NS). Apostol Pavao se molio da ljubav njegovih sukršćana sve više obiluje, da budu ispunjeni plodom pravde (Fil. 1:9-11, NS). Da li bi to u našem slučaju moglo značiti da prihvatimo pionirsku službu? Jedna sestra, osamdesetgodišnjakinja je rekla, nakon pola stoljeća provedenih u punoj sl., misleći na pionirsku službu: “Što bi bilo kad bi te Isus osobno pitao?”
5 Jesi li razmišljao kako pionirska služba može doprinijeti da živiš odgovarajuće svom predanju? Možeš li si stvoriti prostora za nju, požnjeti ćeš mnoge blagoslove. Jedna mlada sestra-pionir iz Nizozemske, je rekla nakon jedne godine, provedene u pionirskoj službi: “Ako svaki dan revno služimo Jehovi postajemo sve više svjesni njegovog nauma. Time što se pojačano proučava i usrdnije moli, dolazi se u još osobniji odnos sa njim. Tako još bolje upoznajemo Jehovu kao osobu.” Da li bi i ti želio još bolje upoznati Jehovu kao osobu? (Iv. 17:3).
STARJEŠINE POMAŽU PIONIRIMA
6 Ako pioniru predstavlja teškoću postići cilj u satima za neki mjesec, neka zabilježi razlog tome na poleđini izvještajnog listića (S-4-C), kojeg sada upotrebljava. Da bi mogle pružiti pomoć, te dati uputstvo i savjet, neka se starješine upoznaju s uputstvima, koja su objavljena u Dodatku Naše službe za Božje Kraljevstvo 3/78.
7 U decembru su starješine održali sastanak sa općim pionirima, razgovarali su s njima o informacijama, koje im je Zajednica poslala izričito za tu svrhu. Preporuča se da taj sastanak vodi nadglednik predsjedavajući ili nadg. službe. Sastanak treba biti ohrabrujući, upravljen na duhovne stvari, mora sadržavati primjere iz prakse, treba biti prilagođen potrebama pionira u skupštini. Na taj im se način treba pomoći da nastave davati sve od sebe u punoj službi.