U Novom Zelandu — dan koji će se pamtiti
“SASVIM smo ushićeni što smo s vama. Nikad to neću zaboraviti!”
“U svim svojim teokratskim druženjima nikad nisam doživio nešto poput ovoga”.
“Izgledalo je kao da provodimo dan u novom sustavu stvari”.
To su neki od komentara delegata na programu otvaranja podružnice Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata u Novom Zelandu 29. novembra 1986. Zašto su ti ljudi bili toliko oduševljeni? Jer je to doista bio dan koji se pamti. Pogledajmo neke od razloga zašto.
Kao prvo, divne zgrade koje su otvorene učinile su dan nezaboravnim. John E. Barr iz Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka opisao je novosagrađenu Kraljevsku dvoranu i popratne zgrade podružnice kao “ukusne, elegantne, ljupke ... Dovršeni posao pokazuje da se vrlo velika pažnja posvećivala detaljima, ljepoti. Sve kao da se uklapa”.
Kršćansko bratstvo
Zatim, bilo je nezaboravno vidjeti na okupu toliko mnogo starije braće, Svjedoka koji služe Jehovi vjerno već mnogo, mnogo godina. Oni su zapravo sačinjavali većinu među 658 pozvanih gostiju. Kad su se susreli sa starim prijateljima, od kojih mnoge nisu vidjeli decenijama, osjećali su se poput Pavla kad se nakon jednog dugog putovanja susreo s braćom u Rimu: “Kad je ugledao (svoju braću) Pavao je zahvalio Bogu i ohrabrio se” (Djela apostolska 28:15, NS). Biti svjedokom takvih promjena ustrajne lojalnosti — a neki su bili prisutni unatoč slabom zdravlju — bio je izvor ohrabrenja i zahvalnosti.
Taj je dan bio nezaboravan i zbog doživljaja srdačnog međunarodnog bratstva. Jehovini svjedoci pripadaju svjetskom bratstvu, a dokaz toga pružili su gosti koji su došli čak iz Australije, SAD, Kanade, Britanije, Tajvana, kao i Papue Nove Gvineje, Samoa i drugih otočja u Južnom Pacifiku. Pristigli su telegrami od mnogih koji nisu mogli biti osobno prisutni, uključujući i pozdrave od Vodećeg tijela, članova betelske obitelji u Brooklynu i od 82. razreda misionarske škole Galad. Doista je zanimanje tolike braće iz tolikih zemalja za otvaranje podružnice u Novom Zelandu ojačalo vjeru.
Temelj su položili lojalni Svjedoci
Prisjetiti se duge povijesti propovjedničke djelatnosti u Novom Zelandu koja je dovela do izgradnje ove podružnice bilo je uzbudljivo i isto tako učinilo dan nezaboravnim. (Usporedi Jevrejima 10:32.) Kao što je jedan govornik rekao: “Kao što su važni materijalni temelji lijepog novog betelskog kompleksa, još su važniji simbolični temelji koje su položila lojalna, požrtvovna braća i sestre još u početku ovog stoljeća”.
Nakon toga slijedili su intervjui sa 11 vjernih muškaraca i žena koji su ukupno imali za sobom 680 godina predane službe. Oni su pričali o jednom od prvih kongresa u Novom Zelandu, onom iz 1913. Prisjetili su se poteškoća u pionirenju na South Islandu 1930-ih, poteškoća u godinama II svjetskog rata kad je organizacija bila zabranjena, formiranja novozelandske podružnice 1947. godine, pristizanja prvih misionara Galada i izgradnje prve Kraljevske dvorane u zemlji 1950. godine. Zajednički osjećaj svih intervjuiranih bio je slijedeći: “Kako smo zahvalni što smo ovdje i što vidimo dokaze porasta o kojem u prijašnjim godinama nismo mogli ni sanjati”.
Jehovin blagoslov
Vjerojatno najvažnija stvar koja je dan učinila nezaboravnim bila je svijest o tome da je Jehovin blagoslov vodio posao izgradnje i doveo ga do ostvarenja. Zato je bilo prikladno što je jedan dio tog jednodnevnog programa nosio naslov: “Dobra ruka našeg Boga nad nama je” (Nehemija 2:8).
Dobra ruka Jehove bila je vidljiva u pomoći i suradnji mjesnih poduzetnika i vlasti, kao i u kršćanskim osobinama koje su pokazali radnici na samom mjestu izgradnje. Kad je jedan poduzetnik posjetio mjesto izgradnje zapazio je slijedeće: “Nikad nigdje nisam doživio takav osjećaj mira i spokojstva kakav imam kad sam ovdje”.
Jehovin blagoslov bio je vidljiv i u velikodušnosti ostalih Svjedoka iz čitave zemlje, koji su financijski podupirali projekt. Zapazilo ga se i u spremnosti onih koji su se ponudili za posao. Ukupno je 1237 njih ispunilo molbe za dobrovoljnu službu, a neki od njih su do mjesta izgradnje putovali iz udaljenih zemalja i na svoj vlastiti trošak da bi nekoliko tjedana ili mjeseci proveli pomažući u djelu izgradnje. Jedan brat je rekao: “Pomaganje na mjestu gradnje bila je prekretnica u mom životu”.
Kao što je brat Barr spomenuo u govoru otvaranja, novu podružnicu treba smatrati “očitim, opipljivim dokazom da je Božje mesijansko Kraljevstvo uspostavljeno”. Da, doista je to bio nezaboravni dan za Novi Zeland. Na kraju je uslijedila srdačna reakcija svih prisutnih na rezoluciju koja obavezuje na “punu podršku Jehovinoj organizaciji koja je zastupljena našom podružnicom”.