Izbor najznačajnijih događaja prošle godine

JEHOVA je prorekao da će se “u posljednja vremena” ljudi skupljati na njegovu simboličnu goru kako bi ih on poučio (Mih. 4:1, 2). To se proročanstvo ispunjavalo i tijekom prošle godine budući da su još mnogi poslušali riječi iz godišnjeg citata za 2003, koje glase: “Približite se Bogu, i on će se približiti vama” (Jak. 4:8). U razvijanju još prisnijeg odnosa s Jehovom mnogima su puno pomogli Oblasni i Međunarodni kongresi “Dajte slavu Bogu!”

Kongresi “Dajte slavu Bogu!”

“Budući da i neživa djela stvaranja donose hvalu Jehovi, koliko bismo više mi, koji imamo sposobnost razmišljanja i govora, trebali slaviti našeg Velikog Stvoritelja!” rekao je jedan od govornika na spomenutim kongresima. Zatim je pročitao redak iz Otkrivenja 4:11, gdje stoji: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio, i zbog tvoje volje postoji i stvoreno je.”

Kongresi “Dajte slavu Bogu!” pružili su nam izvanrednu priliku da hvalimo Jehovu, pogotovo stoga što su održana i 32 međunarodna kongresa. Ti skupovi održani su u Australiji, Čileu, Danskoj, Gani, na Havajima, u Japanu, Južnoafričkoj Republici, Kanadi, Mađarskoj, Meksiku, Sjedinjenim Državama, Španjolskoj, Švicarskoj i Ukrajini. Misionari i drugi koji služe u stranim zemljama dobili su priliku da posjete svoju domovinu, gdje su u intervjuima pričali o svojoj teokratskoj aktivnosti u udaljenim zemljama. Ovim kongresima prisustvovale su i tisuće stranih delegata.

Strane delegate posebno je radovao obilazak podružnice u zemlji u kojoj se održavao kongres. Podružnica u Sjedinjenim Državama ugostila je više od 6 750 delegata iz 36 zemalja te im poslužila skoro 15 000 obroka! Nakon jednog ručka čitavi autobus braće i sestara iz Južnoafričke Republike četveroglasno je na šest različitih jezika, afrikaansu, engleskom, sepediju, sesotu, xhosi i zuluu, pjevao betelskoj obitelji. To pjevanje bilo je toliko impresivno i lijepo da su mnogima koji su slušali navrle suze.

Delegat iz jedne druge grupe, čija je kongresna značka pokazivala da je proputovao pola svijeta kako bi došao na kongres, rekao je: “Prilika da tako puno vremena provedem sa svojom duhovnom braćom i sestrama pruža se samo jednom u životu. Nikada to neću zaboraviti. Ovdje smo u malome osjetili blagoslove koje će donijeti novi svijet.” Jedan brat iz Velike Britanije, koji je sa 17 godina napustio istinu, ali se nedavno vratio, bio je duboko dirnut kad je vidio sliku koja prikazuje rasipnog sina. Dok je kasnije ručao zajedno s bruklinskom betelskom obitelji, razmišljao je o Jehovinom milosrđu i oči su mu se ispunile suzama. Jedan brat iz Španjolske rekao je da ga u 29 godina braka supruga nikad nije vidjela da plače. No do suza ga je dirnulo kad je radosno mnoštvo Jehovinih svjedoka na međunarodnom aerodromu u Houstonu (Texas) izrazilo dobrodošlicu grupi s kojom je doputovao.

Kad se organiziraju veliki kongresi, ponekad je pravi izazov za prihvatljivu cijenu pronaći prikladno mjesto za njihovo održavanje. No često je od pomoći to što su Jehovini svjedoci tijekom godina stekli dobro ime. To potvrđuje i izvještaj jedne podružnice: “Nakon dugog traženja pronašli smo samo jedan objekt koji bi mogao primiti otprilike 50 000 delegata, koliko smo ih očekivali na kongresu. No nakon što su braća iz podružnice stupila u kontakt s upravom stadiona, uvidjela su da je cijena previsoka. Nekoliko dana nakon toga članovi uprave stadiona obratili su se podružnici i zamolili za još jedan razgovor. Kasnije je jedan od upravitelja rekao: ‘U početku nismo baš imali jasnu sliku o tome što očekujete od nas. No sad kad razumijemo kako izgledaju vaši kongresi i vidimo da ste spremni obaviti veliki dio organizacijskih poslova, ugodno smo iznenađeni. Doista smo impresionirani time koliku važnost poklanjate organizaciji, detaljnom planiranju te vašim profesionalnim pristupom.’” Ishod svega bio je da su Jehovini svjedoci po razumnoj cijeni dobili na korištenje taj stadion.

Kongresna izdanja

Proučavaš li marljivo Božju Riječ? Ako da, onda si se sigurno veoma obradovao kad smo dobili četverobojnu brošuru s 36 stranica pod nazivom Upoznaj “dobru zemlju”. Karte, fotografije, grafički i kompjuterski prikazi te mnoga druga njena obilježja obogatit će tvoj osobni studij. Zato je drži na istom mjestu gdje i svoju Bibliju i literaturu za proučavanje koju redovito koristiš. Isto tako, ponesi je na skupštinski sastanak svaki put kad je na rasporedu razmatranje gradiva u kojem se spominju biblijske zemlje.

U govoru “Djeca — dragocjeno nasljedstvo” govornik je objavio izlaženje prekrasno ilustrirane knjige s 256 stranica pod naslovom Uči od Velikog Učitelja. Roditelji koji doista na djecu gledaju kao na Božji dar rado će s njima proučavati ovu izvrsnu novu knjigu. U knjizi stoji: “Djeci je potrebno moralno vodstvo, načela po kojima će živjeti. A to im treba pružati već od malih nogu. Strašne se stvari mogu dogoditi, a i događaju se, jer djeca prekasno dobiju pomoć.”

Knjiga Uči od Velikog Učitelja sadrži više od 230 ilustracija, što je skoro dvostruko više nego u knjizi Biblijske priče. Uz svaku ilustraciju i grupu ilustracija nalazi se tekst, koji je najčešće formuliran kao pitanje. Odgovore se gotovo uvijek može pronaći na istoj stranici. Ta i mnoga druga pitanja u ovoj knjizi mogu potaknuti razgovor te djeci pomažu da iskreno izraze svoje mišljenje. Naprimjer, tekst uz sliku na 101. stranici glasi: “Zašto je važno sjetiti se reći hvala?” Roditelji, nemojte zaboraviti pročitati predgovor pod naslovom “Što roditelji trebaju pružiti djeci”. Budete li primjenjivali prijedloge koji se tamo nalaze, ova će izvrsna knjiga u najvećoj mogućoj mjeri koristiti vašoj obitelji.

Videofilm koji je posebno obradovao gluhe

Godine 1915. u Sjedinjenim Državama putujući nadglednik John A. Gillespie prevodio je pjesme maloj grupi gluhih na kongresu Međunarodnih istraživača Biblije, kako su se Jehovini svjedoci tada zvali. Sada u svijetu ima više od 1 200 skupština i grupa koje sastanke održavaju na znakovnom jeziku. Koja je duhovna hrana dostupna tim objaviteljima i zainteresiranim osobama?

Trenutno su naša izdanja dostupna na 18 znakovnih jezika, a taj se broj povećava. Oni koji koriste američki znakovni jezik doživjeli su veliku radost u rujnu 2002. Počevši od tog mjeseca, studijski članci iz Kule stražare izlaze na videokaseti kao mjesečno izdanje. Te videokasete pomažu gluhima na razne načine, pa i u stvarima koje neki možda smatraju same po sebi razumljivim.

Naprimjer, većina Jehovinih svjedoka koji nisu gluhi može napamet citirati mnoge biblijske retke. To je zbog toga što ih uvijek slušaju i čitaju prevedene istim riječima. No gluhi objavitelji nemaju takav dosljedan prijevod. Zbog čega? Zbog toga što Biblija nije dostupna na američkom znakovnom jeziku i oni koji iznose točke na skupštinskim sastancima ne citiraju biblijske retke uvijek na isti način. No to se počelo mijenjati otkako je literatura na američkom znakovnom jeziku počela izlaziti na videokasetama. Tako i gluhe osobe, otkad su na videokasetama dostupni i studijski članci iz Kule stražare, imaju dosljedan prijevod biblijskih redaka.

Pored toga, skupštine i grupe koje sastanke održavaju na američkom znakovnom jeziku više ne trebaju prevoditelje koji služe kao čitači na Studiju Kule stražare. U skupštinama s objaviteljima koji čuju čitači možda trebaju odvojiti otprilike sat vremena kako bi se pripremili za dobro čitanje Kule stražare. No da bi se u skupštini s gluhim objaviteljima kvalitetno iznijelo članak na znakovnom jeziku, često je za pripremu potrebno odvojiti mnoge sate. Braća sada to dragocjeno vrijeme mogu upotrijebiti za druge duhovne aktivnosti. Kako gluha braća i sestre gledaju na ovu novu pomoć?

Grupa gluhih objavitelja u saveznoj državi Rhode Island (SAD) napisala je: “Jako smo se obradovali kad smo saznali da će Kula stražara izlaziti na videokaseti. Neki objavitelji čak su plakali od sreće.” Jedan voditelj Studija Kule stražare na Floridi rekao je da se sada toliko osoba javlja za komentiranje da ‘od tolikih ruku ne zna koga bi prozvao’! Također je dodao da su “komentari braće postali kvalitetniji”. Jedan drugi starješina napisao je: “Rezultati su izvanredni! Braća sada izvrsno razumiju čak i teže misli.” Da, zahvaljujući Jehovinom bogatom blagoslovu sve veći broj gluhih osoba ima mogućnost upoznati i slaviti Boga (Rim. 10:10).

Pomoć prevoditeljima

Duhovna hrana koju dobivamo od razreda vjernog upravitelja sada je dostupna na otprilike 390 jezika (Luka 12:42). Stoga prevođenje predstavlja važan i veliki posao u djelu koje izvršava Jehovina organizacija.

Kvalitetno prevođenje ne sastoji se samo u tome da se svaka riječ u originalnom tekstu zamijeni odgovarajućom riječju na jeziku na koji se prevodi. Naprotiv, prevođenje podrazumijeva točno prenošenje misli. Stoga je razumljivo da prevoditelji, prije nego što počnu prevoditi, moraju dobro razumjeti izvorni tekst. Ponekad je to pravi izazov.

Zbog toga je, po uputi Vodećeg tijela, imenovana grupa sposobne braće koja su dobila potrebnu poduku kako bi vodila poseban tečaj kojem je cilj da prevoditelji bolje razumiju engleski jezik. Nakon što su sami pohađali taj tečaj, koji se održavao u Obrazovnom centru Društva Watchtower u Pattersonu (New York), ta su braća tijekom službene 2002. i 2003. godine posjetila mnoge prevodilačke timove širom svijeta. U svakom timu održali su tromjesečni tečaj, pružajući prevoditeljima praktičnu pomoć u njihovom radu. Zahvaljujući tom programu prevoditelji sada mogu bolje razumjeti smisao engleskog teksta.

Jedan tim prevoditelja izjavio je: “Jehova nam je dobrostivo pomogao kako bismo bili bolje osposobljeni za izvršavanje svog zadatka. Sada imamo puno veće samopouzdanje. Vjerujemo da će Jehova sve to blagosloviti i da će uslijediti pozitivni rezultati.” Nadglednik jednog tima prevoditelja rekao je: “Prije smo se često satima mučili s teškim engleskim izrazima i rečenicama. To je usporavalo naš posao. Zbog toga smo se svi jako radovali ovom tečaju. Na njemu smo naučili kako sistematski analizirati engleski tekst te smo usvojili izvrsne metode za prevođenje teških tekstova. Zahvaljujući tome više nismo toliko opterećeni te prevodimo brže i točnije.”

Drugi tim napisao je: “Ovaj tečaj bio je praktičniji od bilo kojeg sličnog svjetovnog tečaja jer je bio prilagođen našim potrebama. Vjerujemo da će on pomoći prevoditeljima širom svijeta, a osobama nalik ovcama olakšati da ‘shvate smisao’ istine” (Mat. 13:23).

Dosad je ovaj tečaj pohađalo otprilike 1 660 prevoditelja koji prevode na više od 150 jezika. Osim toga, on je prilagođen i onima koji prevode na znakovne jezike i onima koji tekstove sa španjolskog prevode na domorodačke jezike Srednje i Južne Amerike.

Pomoć da budemo bolji učitelji

I Jehova i njegov jedinorođeni Sin, “Riječ”, pridaju veliku važnost komunikaciji (Ivan 1:1, 14; 3:16; Otkr. 19:13). Jednako tako, razred vjernog roba stalno nastoji pomoći Božjem narodu da poboljša svoje metode propovijedanja i poučavanja. S tim je ciljem Jehovina organizacija pripremila knjigu Teokratska škola propovijedanja — korisno obrazovanje. Otkad se ovaj udžbenik u siječnju 2003. počeo koristiti u Teokratskoj školi propovijedanja, mnogi objavitelji izrazili su cijenjenje za njega.

“Ne postoji nijedna druga vjerska zajednica koja u tolikoj mjeri pomaže svojim članovima, i mladima i starima, da što kvalitetnije komuniciraju”, napisao je starješina s Filipina. Starješina iz Brazila rekao je: “Za mene je siječanj 2003. povijesna prekretnica u našem načinu poučavanja.” Jedan drugi rekao je: “Primijetio sam da mladi u skupštini spremnije sudjeluju u školi. Neki su pročitali cijeli udžbenik i napravili sve vježbe još i prije nego što se ovo gradivo počelo razmatrati u školi!” Jedan putujući nadglednik knjigu Teokratska škola često koristi na pastirskim posjetima. On piše: “Poglavlja kao što su ‘Posveti se čitanju’, ‘Proučavanje donosi dobre rezultate’ i ‘Znati odgovoriti kako treba’ puno mi pomažu prilikom pripreme za sastanke i službu.”

Jedna sestra iz Velike Britanije kaže: “To što knjiga sadrži i vježbe puno pomaže u učenju. Ako želimo usvojiti sve što učimo u Teokratskoj školi, te savjete trebamo primjenjivati u svakodnevnom životu. Vježbe nam pomažu da to činimo.” Brat iz Japana koji ima problem s mucanjem piše: “Svaki put kad na sastanku trebam čitati borim se sa strahom hoću li dobro iznijeti svoj zadatak. Shvatio sam da mi moje negativno razmišljanje još više to otežava. Stoga sam, kad sam dobio prošli zadatak, na papir ispisao misli iz knjige Teokratska škola pod podnaslovom ‘Kako govoriti razgovijetno’ (87. i 88. stranica) te iz okvira ‘Živjeti s mucanjem’ (95. stranica). Istina, ne očekujem da ću odmah svladati problem s mucanjem, no odlučan sam ne predati se!”

Podružnica iz Kenije piše: “Braća iz Burundija izrazila su svoje cijenjenje za novi udžbenik, koji je preveden i na kirundi. U toj zemlji u kojoj mnogi imaju nizak stupanj obrazovanja, učesnici Teokratske škole propovijedanja sada mogu bolje razumjeti na kojem aspektu govorništva trebaju raditi. Zbog toga s većim oduševljenjem iznose svoje zadatke.”

Knjiga je nekima pomogla i da se poboljšaju u pisanju. Jedna ostarjela, bolesna sestra iz Meksika kaže: “Na 71-73. stranici knjige Teokratska škola pronašla sam praktične prijedloge za pisanje pisama. Budući da se ne mogu kretati, svjedočim na taj način. Iako sam prije nerado pisala svojim rođacima, ova nova knjiga pomogla mi je da i njima dam bolje svjedočanstvo.” Oblasni nadglednik iz Južnoafričke Republike rekao je: “Ovo je doista izvrstan priručnik. On nema samo tehnički pristup govorništvu već objašnjava i njegov duhovni aspekt te pokazuje kako iza raznih osobina koje trebamo pokazivati prilikom svog izlaganja stoji kršćanska ljubav i briga za druge.”

Razvoj događaja na pravnom području

Dana 17. lipnja 2002. Vrhovni sud Sjedinjenih Država donio je povijesnu odluku u slučaju Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc. protiv Strattona. Odluka koju je podržalo osam od devet sudaca najvišeg suda ove zemlje pokazala je da je neustavno od Jehovinih svjedoka tražiti dozvolu za službu propovijedanja koju oni vrše jer to nije isto što i posjećivanje ljudi s ciljem prodaje robe i pružanja usluga.

Odmah nakon te pobjede Pravni odjel podružnice u Sjedinjenim Državama stupio je u kontakt s mjesnim vlastima diljem zemlje. Zahvaljujući tome riješeni su problemi povezani sa službom propovijedanja u 238 mjesta i gradova gdje se prije pokušavalo primijeniti ovu odredbu. Osim toga, zahvaljujući presudi koja je donesena u slučaju Stratton objavitelji Kraljevstva u 216 drugih mjesta i gradova više se ne trebaju javljati na policiju ili drugim gradskim službenicima prije nego što idu u službu propovijedanja. Vjerujemo da će Jehova i dalje uklanjati sve slične prepreke koje nam se nađu na putu (Iza. 40:4; Mat. 24:14).

U Armeniji se braću i dalje hapsi i zatvara jer radi savjesti odbijaju služiti vojsku. Jedan tužitelj u glavnom gradu Erevanu uložio je žalbu na presude prema kojima je nekolicina braće proglašena krivima, želeći da im se dosude duže kazne. Suci su uvažili žalbu te su braća dobila još strože kazne.

U veljači 2003. Europski sud za ljudska prava prihvatio je zahtjev dvoje prijašnjih misionara Jehovinih svjedoka da budu saslušani na tom sudu. Tom je bračnom paru 1995. bilo naređeno da napusti Bugarsku, što oni smatraju kršenjem svoje vjerske slobode i diskriminacijom. Sud je utvrdio da je žalba osnovana.

Kratko nakon što je skupština u Asmari (Eritreja) završila proslavu Gospodinove večere, policija je okružila mjesto na kojem je bio sastanak i stavila u pritvor sve prisutne — 164 muškarca, žena i djece. U zatvoru su ih cijelu noć ispitivali. Sutradan su djeca te većina sestara i zainteresiranih osoba bili pušteni. Ostali su bili prebačeni u najveći zatvor u Asmari, gdje su neki zadržani skoro mjesec dana, nakon čega su bili pušteni na slobodu. Nevezano uz taj slučaj, desetorica druge braće još su uvijek u kažnjeničkom logoru jer su radi savjesti odbili služiti vojsku. Trojica su u zatvoru već devet godina.

U Gruziji se našu braću i dalje okrutno napada. Mjesne vlasti i naoružana policija prisilno su prekidali oblasne kongrese tako što bi došli na pozornicu i rekli da je kongres završen. Jednom su prilikom blokirali ceste kako bi braći onemogućili da dođu na kongres. Glavni progonitelj Jehovinih svjedoka čeka suđenje, no i dalje je na slobodi. Njegovo je suđenje bilo odgođeno najmanje 19 puta. Jednom su čak njegovi pristaše u sudnici preuzeli stvar u svoje ruke te su fizički i verbalno napadali braću. Porezna uprava naknadno je poništila porezni broj Jehovinih svjedoka, koji im je potreban za uvoz literature te da bi mogli izvršavati potrebna plaćanja.

Dobra vijest dolazi s Kosova i iz Rumunjske. Dana 20. svibnja 2003. devedeset objavitelja Kraljevstva na Kosovu dobilo je zakonsko priznanje i svoj statut. Slično tome, 22. svibnja 2003. rumunjske su vlasti putem nadležnog ministra izdale posebnu odredbu kojom se službeno potvrđuje da Jehovini svjedoci imaju status religije. Treći članak te odredbe glasi: “Kršćanska ‘Vjerska zajednica Jehovinih svjedoka’ pred zakonom ima sva prava i obaveze kao i sve druge religije koje je priznala rumunjska vlada.” Ta odredba izdana je na temelju odluke koju je 2000. donio rumunjski Vrhovni sud.

U Rusiji je 22. svibnja 2003. na neodređeno vrijeme odgođeno suđenje kojem je cilj zabraniti djelovanje Jehovinih svjedoka u Moskvi. Ne odredivši vremenski rok, sutkinja je zatražila još jednu “stručnu” analizu o utjecaju koji na ljude imaju psihološki faktori pronađeni u literaturi Jehovinih svjedoka objavljenoj u proteklih deset godina. Znanstvena točnost takvih studija vrlo je upitna. U međuvremenu je Europski sud za ljudska prava počeo razmatrati prijavu koju su podnijela braća. U njoj braća ulažu prigovor zbog toga što se Jehovine svjedoke u Moskvi već sedam godina stalno izvodi pred sud i diskriminira.

Vijeće ministara sjevernog dijela Cipra je na temelju odluke broj E-1516-2002 od 8. kolovoza 2002. ukinulo zabranu zbog koje Jehovini svjedoci nisu smjeli dolaziti na sjeverni dio otoka. Kad je 1997. zabrana stupila na snagu, pioniri su morali napustiti taj dio otoka. Dvije Dvorane Kraljevstva koje su bile konfiscirane vraćene su braći.

U Uzbekistanu je Marat Mudarisov proglašen krivim zbog navodnog “širenja vjerske mržnje i vrbovanja maloljetnika” da pristupe njegovoj vjeri. Za to je dobio uvjetnu kaznu. Pravi razlog zbog kojeg je bio proglašen krivim zapravo je to što je propovijedao dobru vijest svojim bližnjima te vodio tjedne skupštinske sastanke na kojima se razmatrala Biblija. Vrhovnom sudu Uzbekistana nedavno je podnesena žalba, te je poništena nepravedna presuda izrečena bratu Mudarisovu.

Nositi se s kušnjama

Kako se sadašnji sustav stvari bliži svom kraju, nasilje i politička nestabilnost nastavljaju rasti, donoseći ljudima velike poteškoće. Tokom prošle godine u građanskom se ratu nastavilo razaranje Liberije i njenog glavnog grada Monrovije. “Vrlo jake ulične borbe vodile su se tjedan dana i u cijelom je gradu vladao metež”, navodi se u jednom Reutersovom izvještaju. “Nakon što su se pobunjenici povukli, situacija se naizgled smirila, no 24. lipnja izvršen je novi, još žešći napad u kojem je uništen veći dio infrastrukture te su mnogi izgubili život.” Podružnica je izvijestila da su u jednom dijelu grada braća zbog pucnjave i bombardiranja morala ležati na mokrom podu Dvorane Kraljevstva. Braća su napisala: “Razaranje grada bilo je strašno. U zraku se osjećao vonj mrtvih tijela.” Kolera koja je zatim izbila odnijela je daljnje živote.

Naoružani muškarci redovito su i sistematično pljačkali domove i Dvorane Kraljevstva. Svjesna toga da će im sve vrijedno biti ukradeno, mnoga braća pomirila su se s tim da imaju samo ono što im je prijeko potrebno za život, objasnio je jedan bračni par misionara koji služi u Monroviji. Oni čak nisu nabavljali nove krevete, već su spavali na prostiračima na podu. Objavitelji koji se nisu mogli vratiti kući živjeli su kao prognanici ili su pobjegli u susjedne zemlje.

“Ljudi žive od danas do sutra”, piše podružnica. “No vrlo je ohrabrujuće što braća revno dolaze na sastanke i idu u službu propovijedanja koliko im god to okolnosti dopuštaju.” Jedan od spomenutih misionara kaže da, kad dobiju humanitarnu pomoć, “braća obično najprije traže biblijsku literaturu i eventualno torbu za službu ako su ostali bez svoje”.

Reorganizacija tiskanja

Prvog rujna 2001. Vodeće tijelo izabralo je sedmoricu braće iz raznih dijelova svijeta te im dalo zadatak da proanaliziraju rad svih podružnica u svijetu u kojima se tiska literatura i da daju prijedloge kako bi se ta postrojenja mogla još bolje iskoristiti. Dana 17. listopada 2001. Vodeće tijelo je na temelju njihovih prijedloga odobrilo reorganizaciju tiskarskog posla, odlučivši da se svaka regija brine za svoje potrebe. Regije su Afrika, Azija, Europa, Južna Amerika i Sjeverna Amerika.

Ta nova podjela posla stupila je na snagu početkom 2002. Rezultati su veoma dobri. Uzmimo za primjer proizvodnju knjiga. Godine 2000. podružnica u Sjedinjenim Državama tiskala je skoro 50 posto od ukupnog broja knjiga Zajednice. No sada kad je tiskanje reorganizirano, u Sjedinjenim Državama tiska se samo 26 posto knjiga. Zahvaljujući tome smanjeni su troškovi dostave, broj radnika i strojeva te više nije potreban toliki prostor. S druge strane, druge su tiskare bolje iskorištene.

Osim reorganizacije tiskanja, Vodeće tijelo odobrilo je kupnju sedam novih tiskarskih strojeva MAN Roland Lithoman. Oni će zamijeniti dosadašnju već zastarjelu i manje funkcionalnu opremu te pomoći da se udovolji budućim potrebama za literaturom. Pet tih strojeva, od kojih su neki već montirani, nalazi se u podružnicama u Brazilu, Japanu, Južnoafričkoj Republici, Meksiku i Velikoj Britaniji. Preostala dva namijenjena su tiskari u Wallkillu (New York), a montirat će ih se u travnju i svibnju 2004. Svaki stroj dugačak je 40 metara, tiskat će 90 000 časopisa ili knjižnih slogova iste veličine na sat (25 u sekundi) i moći će sve stranice tiskati u boji.

Daljnje promjene u Brooklynu i Wallkillu

Osim novih tiskarskih strojeva, Wallkill će dobiti i nove strojeve za uvezivanje koji u minuti mogu uvezati 120 knjiga tvrdog uveza i luksuznih izdanja Biblije. U odjelu za otpremu literature, koji će iz Brooklyna biti preseljen u Wallkill, literatura će se skladištiti na novi način, naime u visinu, zbog čega će skladište biti više nego upola manje od onog u Brooklynu.

Ispražnjene zgrade u Brooklynu koristit će se za druge svrhe. Pored toga, u lipnju 2003. Vodeće tijelo najavilo je da će se možda prodavati zgrada u ulici Furman 360, koja ima 95 000 kvadratnih metara prostora, a u kojoj je dosad bio odjel za otpremu literature i neki drugi odjeli. Neki od tih odjela već su preseljeni u zgrade bruklinskog Betela, a neki će uskoro biti.

Izgradnja Dvorana Kraljevstva

Tijekom službene 2003. godine širom svijeta sagrađeno je 2 340 Dvorana Kraljevstva. To je u prosjeku 195 dvorana mjesečno, odnosno nešto više od 6 dnevno! Otkad je u studenom 1999. započeo program gradnje u zemljama s ograničenim novčanim sredstvima, sagrađeno je 7 730 Dvorana Kraljevstva. Na mnogim je područjima, nakon što je sagrađena nova dvorana, broj prisutnih naglo porastao te je ona uskoro bila puna do zadnjeg mjesta.

Kad je taj program gradnje započeo u Africi, u 38 zemalja na tom kontinentu bilo je 550 prikladnih mjesta za održavanje sastanaka. Za nepune četiri godine u tih je 38 zemalja sada više od 5 060 Dvorana Kraljevstva, što je u prosjeku jedna dvorana na 3 do 4 skupštine. U izvještaju o tome kako gradnja Dvorana Kraljevstva utječe na javnost podružnica iz Malavija spomenula je novi rječnik koji je izdala jedna nakladna kuća koja izdaje kršćansku literaturu. Podružnica kaže: “U rječniku se nalazi i pojam ‘Jehovini svjedoci’ i naš je naziv ispravno napisan na jeziku čičeva. Pod istom natuknicom nalazi se primjer kako se naziv Jehovini svjedoci ispravno koristi u rečenici, a on glasi: ‘Jehovini svjedoci sagradili su mnogo crkava.’”

Podružnica u jednoj drugoj afričkoj zemlji napisala je: “Kad su braća došla jednom službeniku kako bi predala molbu za gradnju Dvorane Kraljevstva, on ju je bez razmišljanja poderao i bacio. Kad se to dogodilo treći put, braća su stvar prepustila Jehovi. Ubrzo nakon toga vlasti su jednom od njih, koji je bio poznat po svom poštenju, dale posao na odobravanju kredita državnim službenicima.

Među onima koji su zatražili kredit bio je i službenik koji je poderao našu molbu. Čim je ugledao brata, odmah je napustio ured te se vratio sljedeći tjedan, nadajući se da će naići na nekog drugog. Ovaj put brat mu je pristupio, zamolio ga da mu preda svoje papire te mu odobrio kredit. Posramljen, taj je službenik rekao braći da mu ponovno donesu molbu. Zatim ju je osobno odnio svom nadređenom kako bi on dao odobrenje za gradnju Dvorane Kraljevstva. Stekavši poštovanje prema Jehovinim svjedocima, taj je čovjek rekao: ‘Oni ne vraćaju zlo za zlo.’”

Podružnica iz Ukrajine izvještava: “U potrazi za zemljištem braća u gradu Arcizu stupila su u kontakt s jednom ženom koja je arhitekt. Pokazali su joj fotografije novosagrađenih Dvorana Kraljevstva. Impresionirana onim što je vidjela žena je rekla: ‘Takva Dvorana Kraljevstva trebala bi se nalaziti u blizini poslovnog centra, jer bi uljepšala središte grada.’ Zatim je predložila jedno zemljište. Kasnije je arhitekt zadužen za tu regiju dodao: ‘Ovo je prvi put da se neka vjerska zajednica složila oko svih planova još prije same gradnje. Obično nije tako.’”

Dok se u gradu Lisičansku gradila Dvorana Kraljevstva, neka poslovna žena iz susjednog grada rekla je: “Već vas neko vrijeme promatram. Takvu Dvoranu Kraljevstva trebali biste sagraditi i u mom gradu. Pomoći ću vam da pronađete prikladno zemljište.” Braća su joj zatim rekla da na tom području živi samo pet Jehovinih svjedoka i da je to premalo da bi se osnovala skupština i sagradila dvorana. Ona je zatim upitala: “Pa koliko vam ljudi treba? Računajte mene kao šestu.” Tada se možda šalila, no kasnije je prihvatila biblijski studij.

Nove Kongresne dvorane

Tijekom prošle službene godine sagrađene su i svečano otvorene Kongresne dvorane u Nhandeari i Goiâniji (Brazil), El Trébolu (Santiago, Čile), Morne Danielu (Dominika), Machali (Ekvador), Siracusi (Sicilija, Italija), Gerehuu (Papua Nova Gvineja), Loméu (Togo), Newburghu (država New York) i West Palm Beachu (Florida, SAD). U Newburghu je jedan poslovni čovjek za tamošnji projekt rekao: “Vaša je organizacija čudesna! Sav posao obavljaju volonteri koji su različitog porijekla, imaju različite talente i sposobnosti, a ipak svi zajedno složno surađuju. Takvo što još nikada nisam vidio!” Jednog građevinskog inspektora nije oduševio samo stručno obavljen posao već su ga oduševila i braća i sestre. On je rekao: “Jako volim doći ovdje. Odmah se bolje osjećam kad sam s vama.”

Kad je gradnja u Newburghu bila pri kraju, izbio je požar i uništio otprilike 20 posto objekta. Umjesto da se obeshrabre, braća su se odazvala u velikom broju te su pomogla u obnovi uništenog. Zahvaljujući tome posao je završen za manje od mjesec dana, te je otvorenje održano 19. listopada 2002, kao što je bilo i planirano. Jedne su novine za volontere napisale sljedeće: “Njihova vjera snažnija je od plamena koji je uništio jednu petinu tog objekta površine 5 600 kvadratnih metara.” Zbog izvanrednog jedinstva koje pokazuje Božji narod braća su dobila dopuštenje da cestu koja vodi do Kongresne dvorane nazovu Ulica jedinstva.

Otvorenje podružnica

U jeku građanskog rata i političkih nemira u Obali Bjelokosti je 29. ožujka 2003. održan miran skup povodom svečanog otvorenja nekoliko novih zgrada podružnice u Abidjanu. Novi objekti obuhvaćaju Dvoranu Kraljevstva, dvije stambene zgrade i zgradu u kojoj se nalaze velika blagovaonica, kuhinja, praonica, skladišta i odjel za održavanje. Novi objekti nalaze se nasuprot prijašnje zgrade podružnice, koja je sagrađena 1982. Volonteri iz 15 zemalja, od kojih su mnogi došli o vlastitom trošku, pomagali su ovdašnjem građevinskom timu koji ima 110 članova. Sébastien Johnson, zonski nadglednik koji je posjetio podružnicu, iznio je govor za otvorenje pod naslovom “Upravite svoje srce na obožavanje pravoga Boga”.

U subotu 15. veljače 2003. otvorenju nove podružnice u Gvajani prisustvovale su 332 osobe. Govor za otvorenje iznio je Richard Kelsey, brat iz podružnice u Njemačkoj. U govoru je spomenuo da je Jehova Stvoritelj svemira, no ukazao je na to da je njegovo najveće, a ujedno i prvo djelo stvaranja veličanstveno duhovno stvorenje, njegov jedinorođeni Sin. Programu otvorenja prisustvovali su mnogi misionari koji su nekada davno služili ovdje. Neki od njih došli su ovdje prvi put nakon nekoliko desetljeća! Uzevši u obzir da Gvajana ima nešto više od 2 000 objavitelja dobre vijesti, svi su bili vrlo radosni što su posebnom programu u nedjelju prisustvovale 4 752 osobe iz 12 zemalja.

Na svečanom otvorenju održanom povodom proširenja Betela na Haitiju dugogodišnjeg Jehovinog svjedoka Georgea Corwina preplavile su emocije dok je pričao o svom nedavnom posjetu St. Marcu, lučkom gradu koji se nalazi 60 kilometara sjeverno od Port-au-Princea. Prije 40 godina on je kao misionar pomogao da se u St. Marcu osnuje prva skupština. Sada taj grad ima četiri velike skupštine. Oni s kojima je proučavao Bibliju sada su dugogodišnji, vjerni Jehovini svjedoci koji su ga radosno dočekali. Kad je brat Corwin došao na Haiti, u toj je zemlji bilo nešto manje od 900 objavitelja, a u podružnici, maloj unajmljenoj kući, služile su dvije osobe.

Nova podružnica na Haitiju je sagrađena 1986, no i ona je postala premala. U novootvorenoj proširenoj podružnici radi 40 betelskih radnika, koji se brinu za potrebe više od 12 000 objavitelja. U gradnji podružnice sudjelovali su volonteri iz Australije, Danske, Kanade, Njemačke, Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Oni su ujedno volontere s Haitija naučili kako obavljati razne građevinske poslove.

Budući da na Haitiju vlada nestašica, velike strojeve i skoro sav građevinski materijal trebalo je uvesti. To je ponekad usporavalo posao, no nije ga zaustavilo. Svečano otvorenje održano je u subotu 23. studenog 2002. Među prisutnima, kojih je sveukupno bilo 3 122, bilo je i 240 delegata iz 13 zemalja. David Splane iz Vodećeg tijela iznio je govor za otvorenje. Idućeg je dana više od 20 000 osoba prisustvovalo posebnom programu na stadionu Sylvio Cator u Port-au-Princeu.

“Ustanimo i zidajmo” (Neh. 2:18). Ove poticajne riječi, koje su izrekli vjerni Židovi u Nehemijino vrijeme, pojavile su se u dodatku Naše službe za Kraljevstvo od lipnja 2000. u Mađarskoj. Svi pripadnici Jehovinog naroda u toj zemlji bili su pozvani da sudjeluju u gradnji nove podružnice u Budimpešti. U tom projektu na kojem se radilo dvije godine, a uključivao je preuređenje prijašnje kasarne, sudjelovao je 13 741 volonter. Ti volonteri došli su iz 251 skupštine, odnosno iz svih skupština u Mađarskoj. Svečano otvorenje, kojem su prisustvovale 554 osobe iz 22 zemlje, održano je 10. svibnja 2003. Guy Pierce iz Vodećeg tijela iznio je govor za otvorenje koji je imao naziv “Jehova daje da raste”.

Proširenje podružnice u Meksiku već je nešto uobičajeno. Petnaestog ožujka 2003. otvoreno je 14 novih zgrada, koje su dodane objektima otvorenim 1974, 1985. i 1989. Polaganje 80 000 kvadratnih metara temelja za te nove zgrade iz dva je razloga bilo veliki izazov. Kao prvo, na tom je području nekad bilo jezero, tako da tlo nije pogodno za gradnju. Kao drugo, na njemu su česti potresi. Stoga su radnici, da bi napravili čvrste, sigurne temelje, trebali u zemlju postaviti 3 261 stup, svaki na dubinu od otprilike 24 metra! Izrada nacrta i gradnja trajale su 12 godina, a na tom je projektu radilo 28 600 volontera iz Meksika i 734 volontera iz drugih zemalja.

U programu otvorenja sudjelovala su tri člana Vodećeg tijela. Guy Pierce govorio je o velikoj radosti koja proizlazi iz spoznaje da imamo blizak odnos s Jehovom. Theodore Jaracz govorio je o tome da blagoslovi koji proizlaze iz vjerne službe Bogu daleko nadmašuju kušnje s kojima se kršćani suočavaju u ovo vrijeme kraja. Gerrit Lösch je na španjolskom iznio govor za otvorenje s temom “Obožavajmo Boga istine!”

Dana 23. studenog 2002. u Peruu je svečano otvoreno nekoliko novih objekata podružnice, koji uključuju lijepu četverokatnicu s uredskim i stambenim prostorom. Gerrit Lösch održao je govor za otvorenje pod naslovom “Napredak donosi hvalu Jehovi”. Idućeg se dana, u nedjelju, na stadionu San Marcos u Limi okupilo 59 940 osoba kako bi prisustvovale posebnom programu koji je govorio o tome kako Jehova bogato blagoslivlja djelo Kraljevstva u Peruu. A taj je blagoslov doista očit! Kad su 1946. prvi misionari došli kako bi pokrenuli djelo, ovdje je bilo samo nekoliko objavitelja i zainteresiranih osoba. Sada Peru ima 87 318 objavitelja i 916 skupština.

U podružnici u Rusiji 17. svibnja 2003. okupilo se 600 gostiju i 350 članova betelske obitelji iz ukupno 30 zemalja kako bi prisustvovali otvorenju nove stambene zgrade te uredskog i skladišnog prostora. Zbog čega je već bilo potrebno proširenje kad je otvorenje novog Betela održano prije samo šest godina?

Ruska podružnica, koja se nalazi u Solnječnom, u predgrađu Sankt Peterburga, brine se za djelo propovijedanja o Kraljevstvu u deset zemalja. Na tom ogromnom području koje obuhvaća 11 vremenskih zona govori se više od 100 jezika. Stoga prevodilački posao u ovoj podružnici ima veliku važnost te uključuje sve više posla. Trenutno se u ruskoj podružnici biblijsku literaturu prevodi na 34 jezika. Osim toga, od prošlog otvorenja broj objavitelja na tom području porastao je za više od 40 000, što je skoro 7 000 godišnje! “A broj objavitelja i dalje raste jednakom brzinom”, izvještava podružnica. Stoga su braća u Rusiji, zbog velikih blagoslova koje primaju od Jehove, radosno ‘produljila užad svog šatora’ (Iza. 54:2).

Otvorenju održanom u subotu prisustvovale su mnoge vjerne starije osobe koje su za vrijeme sovjetske vlasti doživjele mnoga progonstva. Svi su pažljivo slušali dok je David Splane iznosio govor za otvorenje pod naslovom “Napunit ću ovaj dom slavom”, koji se temeljio na Ageju 2:7. On je objasnio da su nove zgrade lijepe i donose hvalu Jehovi. No istaknuo je da bogougodno vladanje i duhovne osobine svakog kršćanina donose Jehovi još veću slavu te ukrašavaju obožavanje pravog Boga. U nedjelju je, usprkos hladnom vremenu i kiši koja je sipila, posebnom programu na stadionu Kirov u Sankt Peterburgu prisustvovalo 9 800 osoba.

Diljem svijeta u takvim objektima podružnica radi sveukupno 19 848 imenovanih slugu. Svi oni pripadaju Međunarodnom redu posebnih punovremenih slugu Jehovinih svjedoka.

[Tabela/slike na stranici 12]

NEKI DOGAĐAJI IZ SLUŽBENE 2003. GODINE

1. rujna 2002.

1. rujna: Studijski članci Kule stražare počinju izlaziti na američkom znakovnom jeziku na videokaseti

23. studenog: Otvorenje podružnica na Haitiju i u Peruu

1. siječnja 2003.

1. siječnja: Skupštine počinju koristiti novi udžbenik Teokratska škola propovijedanja — korisno obrazovanje

15. veljače: Otvorenje podružnice u Gvajani

15. i 29. ožujka: Otvorenje podružnica u Meksiku i Obali Bjelokosti

16. travnja: Policija u Asmari (Eritreja) hapsi 164 osobe koje su prisustvovale Spomen-svečanosti

1. svibnja 2003.

10. i 17. svibnja: Otvorenje podružnica u Mađarskoj i Rusiji

20. svibnja: Jehovini svjedoci na Kosovu zakonski registrirani

22. svibnja: Rumunjska službeno priznaje Jehovine svjedoke kao religiju

Na neodređeno vrijeme odgođeno je suđenje kojem je cilj zabraniti djelovanje Jehovinih svjedoka u Moskvi

Kolovoz: U podružnici u Velikoj Britaniji montiran je novi tiskarski stroj MAN Roland Lithoman

31. kolovoza 2003.

31. kolovoza: U zemljama u razvoju od studenog 1999. sagrađeno je 7 730 Dvorana Kraljevstva 6 429 351 objavitelj u 235 zemalja

[Slike]

Haiti

Peru

[Grafički prikaz na stranici 11]

(Vidi publikaciju)

Porast u broju jezika:

Sva literatura

“Kula stražara”

“Probudite se!”

400

300

200

100

1880. 1920. 1960. 2000.

[Slika na stranici 14]

Nastavnici posebnog tečaja za prevoditelje sa svojim suprugama

[Slika na stranicama 22 i 23]

Tiskarski stroj u usporedbi s autobusom

Podaci o tiskarskom stroju:

Dužina: 40 metara

Visina: 5,5 metara

Težina: 201 tona

[Slike na stranicama 28 i 29]

Nedavno otvorene podružnice u (1) Gvajani, (2) Mađarskoj i (3) Obali Bjelokosti