Moapski kamen — uništen ali ne izgubljen
MOAPSKI, ili Mešin kamen, bio je namjerno razbijen u roku od godinu dana nakon njegova otkrića 1868. godine. Bio je star skoro 3 000 godina. Bio je to komad izglačanog crnog bazalta s uredno zaokruženim vrhom, visok 112 cm, širok 71 cm i debeo 36 cm. Neko vrijeme nakon što je razbijen pronađena su ponovo 2 velika i 18 manjih dijelova, ali trećina kamena bila je nepovratno izgubljena.
Kako je taj izvanredan ručni rad skoro zauvijek izgubljen? I od kakve je on vrijednosti za izučavatelje Biblije?
Zavjera i nepovjerenje
F. A. Klein bio je prvi i zadnji Evropljanin koji je vidio kamen u njegovom nerazbijenom stanju. Ležao je među ruševinama Dibona na najsjevernijem dijelu Mrtvog mora. Načinio je kratke skice dijelova natpisa od 35 redova koji se nalazio unutar uzdignutog graničnika, a kad se vratio u Jeruzalem izvijestio je o pronalasku svog pruskog nadzornika. Odmah je utvrđeno da je natpis fenički i uočena je njegova važnost. Kraljevski muzej iz Berlina uložio je novac da otkupi kamen, ali uskoro su se za njega natjecale i druge zainteresirane stranke. Svjesni njegove vrijednosti, šeici su ga sakrili i podigli mu cijenu do apsurdnih visina.
Jedan francuski arheolog uspio je pribaviti otisak natpisa na papiru, no pošto je otisak trebalo ugrabiti i odnijeti prije nego je bio suh, bio je teško čitljiv. U međuvremenu je došlo naređenje iz Damaska da beduini predaju svoj kamen vladinim službenicima. Umjesto da poslušaju, beduini su odlučili uništiti ga. Tako su zapalili vatru oko tog dragocjenog spomenika prošlosti i neprestano ga polijevali vodom. Kad se kamen raspao, njegovi dijelovi brzo su razdijeljeni među obitelji koje su ih smjestile u svoje žitnice, navodno da osiguraju blagoslov za svoje žito. Bio je to ujedno i najbolji način da pojedinci osobno pregovaraju za cijenu razasutih dijelova.
Oživljena biblijska povijest
Pomoću gipsanih odljeva i otisaka na papiru koji su služili za umnožavanje komada koji su kupljeni, natpis na kamenu konačno je obnovljen. Kad je otkriven potpuni tekst, izučavatelji su bili zapanjeni. Drevna stela jednom je opisana kao “najveličanstveniji monolit koji je ikad otkriven”.
Kralj Meša iz Moaba podigao je Moapski kamen svom bogu Hemošu kao spomen na Mešino oslobađanje od izraelske dominacije koja je, kako on kaže, trajala 40 godina i koju je Hemoš dopustio jer je bio “ljut na svoju zemlju”. Obično se smatra da je ta pobuna Moaba povezana s događajima iz 3. poglavlja 2. Carevima. U natpisu na spomeniku Meša se hvasta kako je vrlo religiozan, kako je izgradio gradove i put i izvojevao pobjedu nad Izraelom. U svemu tome zasluge pripisuje svom bogu Hemošu. Mešin poraz i žrtvovanje vlastitog sina — o čemu se izvještava u Bibliji — ispušteno je, kako bi se i očekivalo, s tog samouzvisujućeg natpisa.
Mnoge lokacije koje je Meša naveo kao mjesta koja je osvojio spomenute su u Bibliji, između ostalog Medeba, Atarot, Nebo i Jahaz. Na taj način taj kamen podupire točnost biblijskog izvještaja. Istaknuto značenje, međutim, ima mešina upotreba Tetragramatona, JHVH, imena izraelskog Boga, u 18. retku natpisa. Tu se Meša hvališe: “Uzeo sam otamo [s brda Nebo] Jahvino [posuđe] i dovukao ga pred Hemoša.” Ovo je, izvan Biblije, vjerojatno najraniji zapis o upotrebi božanskog imena.
Moapski kamen bio je obnovljen 1873. tako što je na mjestima gdje je nedostajao tekst dodan gipsani odljev, te je otpremljen na izložbu u muzej Louvre u Parizu, gdje je i ostao. Njegov faksimil može se vidjeti u British Museumu u Londonu.
[Slike na stranici 30]
(Gore) Zemlja Moab
[Zahvala]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.
(Lijevo) Rekonstruirani Moapski kamen
[Zahvala]
Musée du Louvre, Paris
(Desno) Tertragramaton kako se pojavljuje na kamenu
[Zahvala]
The Bible in the British Museum