Svici s Mrtvog mora — blago bez presedana

NA KRAJU Qumran Wadija, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora, leže neke stare ruševine. Dugo smatrane ostacima rimske tvrđave, nisu privlačile veću pažnju arheologa. Ipak, otkriće svitka Izaije sa Mrtvog mora 1947. potaklo je ponovno istraživanje te lokacije.

Uskoro su izučavatelji otkrili da je ta građevina pripadala religioznoj zajednici Židova. Trenutna pretpostavka je bila da su ti ljudi sakrili svitke u pećine među obližnjim liticama. No, kasnija otkrića izgleda da su dovela u sumnju tu pretpostavku.

Otkriće bez presedana

Beduini su bili oprezni što se tiče vrijednosti manuskripta koje su već pronašli. Sa novim istraživanjem se započelo 1952, kad je jedan starac ispričao da je kao mladić gonio ranjenu jarebicu dok nije pobjegla u rupu na prednjoj strani stijene, gdje je pronašao neku grnčariju i staru uljanu svjetiljku.

Starac je još uvijek bio u stanju odrediti ulaz u pećinu među dubokim procijepima vrletne litice. Pokazalo se da je to pećina načinjena ljudskom rukom, koja je označena kao Pećina 4. Tu je beduin pronašao dijelove manuskripta oko metar ispod tada postojećeg nivoa poda. Niti jedan dio nije bio spremljen u ćupove, tako da su mnogi bili dosta upropašteni, potamnjeli i vrlo lomljivi. Vremenom je pronađeno oko 40 000 dijelova koji su sačinjavali skoro 400 manuskripta. Sve knjige Hebrejskih spisa, izuzev Estere, bile su zastupljene među stotinu biblijskih manuskripta. Većina materijala pronađenog u Pećini 4 još nije objavljena.

Jedan od najznačajnijih manuskripta je onaj Samuelovih knjiga, prepisan u jedan svitak. Njegov hebrejski tekst, sačuvan u 47 stupaca od vjerojatno 57, vrlo je sličan onom kojeg su koristili prevodioci grčke Septuaginte. Tu se nalaze i grčki fragmenti Septuaginte iz 3. Mojsijeve i 4. Mojsijeve koji datiraju iz prvog stoljeća pr. n. e. Manuskript 3. Mojsijeve koristi IAO za hebrejski oblik Božjeg imena יהוה, umjesto grčkog Ky’rios, “Gospodin”.a

U fragmentu iz 5. Mojsijeve, hebrejski tekst sadrži dio iz 32. poglavlja, 43. retka, koji se nalazi u Septuaginti i koji je citiran u Jevrejima 1:6: “Da mu se poklone svi anđeli Božji.” Ovo je prvi put da je ovaj redak pronađen u bilo kom hebrejskom manuskriptu, a to otkriva tekst koji je očito bio temelj za grčki prijevod. Izučavatelji su na taj način stekli novi uvid u tekst Septuaginte koja se tako često citira u Kršćanskim grčkim spisima.

Svitak 2. Mojsijeve datira iz treće četvrtine trećeg stoljeća pr. n. e, svitak Samuela s kraja istog stoljeća, a svitak Jeremije između 225. i 175. pr. n. e. Pronađeno je dovoljno materijala iz trećeg do prvog stoljeća pr. n. e. koji otkriva promjene u stilovima pisanja i pojedinim slovima hebrejskog i aramejskog pisma, što je od velike vrijednosti u datiranju manuskripta.

Iznenađenje iz Pećine 11

Konačno je bilo detaljno istraženo cijelo područje oko Qumrana, kako od tamošnjih beduina tako i od arheologa. Ipak, jednog dana 1956, beduini su zapazili slijepe miševe kako izlaze iz raspuklina u litici sjeverno od Pećine 1. Popeli su se i pronašli još jednu pećinu, čiji ulaz je bio zatvoren. Trebalo je odmaknuti dvije tone urušenih stijena da bi se otkrio ulaz. Nalasci su bili zapanjujući — dva kompletna i pet velikih dijelova drugih manuskripta.

Najznačajnije otkriće bio je predivni svitak Psalama. Debljina kože ukazuje da je to prije teleća nego kozja koža. Cjelina od pet listova, četiri razdvojena lista i četiri fragmenta, čine dužinu od više od 4 metra. Iako je površina svitka dobro očuvana, donji rub je izrazito propao. On datira iz prve polovice prvog stoljeća pr. n. e. i sadrži dijelove 41. psalma. Tetragramaton je ispisan oko 105 puta starim paleo-hebrejskim slovima, a to omogućava da se istakne u kontekstu među četvorouglastim hebrejskim slovima.

Drugi manuskript, iz 3. Mojsijeve, napisan je u cijelosti starim hebrejskim pismom, ali razlog toga još nije bio dovoljno objašnjen. To je najduži postojeći dokument koji koristi taj oblik pisanja, koji je bio u upotrebi kad su Židovi odvedeni u babilonsko zatočeništvo krajem sedmog stoljeća pr. n. e.

Primjerak Targuma, aramejskog prepričavanja knjige Joba, također je došao na svjetlost dana. On je među najranijim Targumima koji su bili zapisani. Brojni komentari drugih biblijskih knjiga također su pronađeni u raznim pećinama. Kako su svi ti svici bili tako dobro sakriveni u tim pećinama?

Kao što je ranije spomenuto, neke su sakrili pripadnici židovske zajednice iz Qumrana. No, iz dokaza izgleda vjerojatnijim da su mnoge tamo spremili Židovi koji su bježali pred rimskom navalom na Judeju 68. n. e., prije konačnog uništenja Jeruzalema dvije godine kasnije. Judejska divljina bila je sigurno prirodno sklonište za dragocjene manuskripte, ne samo u pećinama blizu Qumrana, već i u onima koje su se nalazile mnogo kilometara prema sjeveru, oko Jerihona, i na jugu, blizu Masade. Kako smo zahvalni za njihovo očuvanje! Oni pružaju daljnji dokaz nepromjenjivosti Jehovine nadahnute Riječi. Zaista, “riječ našeg Boga trajat će do u nedogled” (Izaija 40:8, NW).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 13]

HOĆE LI SE USKORO VIŠE ZNATI?

Iako su otkriveni prije mnogo desetljeća, veliki dio fragmenata Svitaka sa Mrtvog mora nije objavljen. The New York Times od 23. prosinca 1990. je zaključio: “Čak se i njihove fotografije čuvaju od klanovske grupe izučavatelja koji izbjegavaju svoje kolege i odbijaju objaviti većinu materijala koji posjeduju.” Ipak, novine izvještavaju da su u tim uredničkim ekipama nedavno izvršene kadrovske promjene, što može biti korak u slamanju “klanovštine koja okružuje svitke (...) i da će svijet više znati o jednom izuzetnom razdoblju u povijesti”.

[Zahvala na stranici 12]

Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.