Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
‘Sretni su duhovno gladni’
ISUS je rekao: “Sretni su oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba” (Matej 5:3, NW). Takvi će tražiti životodajne informacije iz Božje riječi, Biblije, a spoznaja koju na taj način steknu vodit će ih u vječni život (Matej 4:4; Ivan 17:3).
◻ Jedan duhovno gladni čovjek iz jedne afričke zemlje četiri sata je hodao po hladnoći i tami kako bi nabavio primjerak knjige Moja knjiga biblijskih priča. Kad je stigao u selo u kojem su Jehovini svjedoci propovijedali, bio je gorko razočaran kad je saznao da su dali i posljednju knjigu. Ostao je u selu tri dana, sve dok nije stigla dodatna pošiljka knjiga, a tada je konačno bio sretan što posjeduje to divno duhovno sredstvo.
Tijekom mjeseca u kojem su ostali na tom udaljenom području, Svjedoci su raspačali 55 knjiga, 365 brošura i 145 časopisa, a postigli su i 5 pretplata. Bili su duboko dirnuti kad su, prilikom njihovog odlaska, i odrasli i djeca povikali za njima na kpele jeziku: “Neka Jehova bude s vama!” Poduzeti su napori da se podrži zanimanje.
Još jedna osoba iz te iste zemlje bila je također duhovno gladna. Ona je bila blagajnik u svojoj crkvi i organizator javnih priredbi za svoj okrug. Kad su je posjetili Svjedoci, sa žaljenjem je priznala da je crkva potpuno zakazala obzirom na biblijske zahtjeve za kršćanstvo. Svjedoci su joj u njenoj Bibliji pokazali kako prepoznati pravu religiju. Zatim je bila prisutna na dva sastanka u Kraljevskoj dvorani, nakon čega je izjavila: “Ono što sam vidjela i čula zaista me uvjerilo da je ovo istina.” Dojmili su je se sastanci i vladanje prisutnih. Vidjela je da ono što su joj rekli Svjedoci koju su je posjetili nije nešto što su oni izmislili, već je to zaista tako. Otada je poduzela korake da prekine vezu s crkvom, što je dovelo do dobrog svjedočanstva u toj sredini.
◻ Mladi melanezijski vjeroučitelj iz Nove Kaledonije bio je duhovno gladan. Pronašao je primjerak knjige Istina koja vodi do vječnog života na stolu u kući svoje majke i pročitao 2. i 3. poglavlje. Biblijski reci iz 2. Mojsijeve 20:4, 5 i Ivana 4:23, 24, koji su tu razmotreni, dirnuli su njegovo srce. Obzirom na ono što ti reci kažu, zapitao je svećenika zašto katolička crkva dozvoljava upotrebu kipova u obožavanju. Svećenik je izbjegao pitanje. Taj čovjek je išao do mnogih drugih “kršćanskih” religija, ali one mu nisu pružile zadovoljavajuće odgovore na njegova pitanja. Konačno je odlučio prisustvovati sastanku Jehovinih svjedoka sa svojom majkom, koja je već pokazala izvjesno zanimanje za istinu. Veoma ga se dojmila ljubav među Svjedocima i njihova učenja temeljena na Bibliji.
Unatoč velikoj udaljenosti, on je redovito putovao auto-stopom na sastanke, ubrzo je zauzeo stav za istinu i bio kršten. Danas je on sluga pomoćnik. Njegova majka i dvije tjelesne sestre također su postale Svjedokinje Jehove. Mladić je propovijedao svom plemenu i uspostavio mnoge biblijske studije. Sada mnogi iz tog plemena prisustvuju sastancima u tom području — a sve se to dogodilo zato što je mladić na stolu primijetio knjigu koja objašnjava Bibliju, proučio je i ozbiljno shvatio ono što je saznao.
Jehova danas provodi veliki program duhovne prehrane, a iz njega izvlače korist mnoštva ljudi. Izaija je to prikladno prorekao kad je rekao: “Gle, sluge će moje jesti, a vi [pripadnici krive religije] ćete gladovati” (Izaija 65:13). Sretni smo ako izvlačimo korist iz Jehovine pripreme da utaži našu duhovnu glad.