Nazovikršćanstvo i trgovina robljem

TOKOM 19. stoljeća, katolički i protestantski misionari bili su ujedinjeni u svom protivljenju trgovini robljem. Međutim, to nije uvijek bilo njihovo stajalište. U prethodnim stoljećima, oni su odobravali i sudjelovali u trgovini robljem unatoč užasnim patnjama koje je to uzrokovalo.

Misionari su počeli dolaziti na istočnu kao i na zapadnu obalu Afrike kad je u 15. stoljeću otkriven trgovački put morem oko Rta dobre nade. Međutim, nakon tri stoljeća misionarsko djelo u Africi gotovo je stalo. Bilo je malo afričkih obraćenika. Jedan razlog za taj neuspjeh bila je upletenost nazovikršćanstva u trgovinu robljem. C. P. Groves objašnjava u djelu The Planting of Christianity in Africa:

“Aktivna težnja za trgovinom robljem pratila je kršćansku misiju i nije se smatrala pogrešnom. Zapravo, sama misija je posjedovala svoje vlastite robove; isusovački samostan u Loandi [sada Luanda, glavni grad Angole] bio je obdaren sa 12 000. Kad se između Angole i Brazila razvila trgovina robljem, biskup Loande je, sjedeći na kamenoj stolici na pristaništu, udijelio svoj biskupski blagoslov odlazećim brodskim teretima, obećavajući im buduće blaženstvo kad se završe burne kušnje života.”

Isusovački misionari nisu ulagali nikakav “prigovor protiv crnačkog ropstva”, potvrđuje C. R. Boxer koji je citiran u knjizi Africa From Early Times to 1800. U Luandi, prije nego su robovi ukrcani na brodove na putu za španjolske i portugalske kolonije, dodaje Boxer, “odvedeni su u obližnju crkvu (...) i tamo ih je krstio župni svećenik u grupama od stotinu istovremeno”. Zatim je robovima, nakon što su bili poškropljeni “svetom vodom”, bilo rečeno: “Gledajte, vi ste već djeca Božja; idete u zemlju Španjolaca gdje ćete učiti o Vjeri. Nemojte više razmišljati o tome odakle ste došli (...) Idite sa radosnom spremnošću.”

Naravno, misionari nazovikršćanstva nisu bili jedini u odobravanju trgovine robljem. “Do druge polovice osamnaestog stoljeća”, objašnjava Geoffrey Moorhouse u svojoj knjizi The Missionaries, “to je bio stav većine ljudi.” Moorhouse citira primjer protestantskog misionara iz 18. stoljeća, Thomasa Thompsona, koji je napisao traktat pod naslovom Afrička trgovina crnim robovima pokazala se dosljednom sa načelima humanosti i sa zakonima otkrivene religije.

Međutim, nazovikršćanstvo svojim sudjelovanjem dijeli odgovornost za užasne patnje nanesene milijunima afričkih robova. “Isključujući robove koji su umrli prije nego su otplovili iz Afrike”, navodi The Encyclopædia Britannica, “12,5% je izgubljeno tokom njihovog putovanja do Zapadne Indije; na Jamajki je 4,5% umrlo dok su bili u lukama ili prije nego su prodani, a još jedna trećina u vrijeme ‘priučavanja’.”

Uskoro će Jehova Bog pozvati na odgovornost i nazovikršćanstvo i druge oblike krive religije za sve užasne krivnje za krv koje su oprostili i čak blagoslovili (Otkrivenje 18:8, 24).

[Grafički prikaz na stranici 8]

(Vidi publikaciju)

Dijagram načina na koji su robovi spremani u brod za roblje

[Zahvala]

Schomburg Center for Research in Black Culture / The New York Public Library / Astor, Lenox and Tilden Foundations