Latinoamerička crkva u tjeskobi — zašto je milijuni napuštaju?

OD SJEVERNE granice Meksika do južnog kraja Čilea gotovo da nema latinoameričkog grada ili sela na čijem se glavnom trgu ne bi nalazila Rimokatolička crkva. Međutim, “u Latinskoj se Americi zbiva kolosalna promjena”, priznao je Joseph E. Davis, predsjednik programa jedne ustanove koja unapređuje katoličke aktivnosti. Također je priznao da je Latinska Amerika, koja je više od tri stoljeća bila pod utjecajem Rimokatoličke crkve, sada na rubu ogromne transformacije.

Nije nikakva tajna da dominacija Katoličke crkve naglo slabi. Prema skorašnjim procjenama, broj aktivnih katolika iznosi samo 15 posto od ukupnog stanovništva Latinske Amerike. Djelo 1991 Britannica Book of the Year izvještava: “Rimokatolički biskupi pa i sam papa izrazili su bojazan da povijesno katolička Latinska Amerika opasno odstupa od tradicionalne vjere.” Zašto se to događa? Zašto toliko njih napušta katoličko krilo? Što biva s onima koji ga napuštaju?

Potraga za objašnjenjem

Katolički vođe pripisuju svoje probleme širenju “sekta”. Neki je svećenik iz Evrope koji radi u Boliviji izrazio žaljenje: “Crkva je poput stabla čiju snagu iscrpljuju korovu slične sekte.”

Izvještava se da Argentina svake godine ima 140 novih vjera, što bi moglo pomoći objasniti pad broja članova Katoličke crkve sa 90 posto na 60 ili 70 posto od sredine 1970-ih. U Tijuani (Meksiko) je 10 posto od dva milijuna stanovnika prešlo u neku od 327 ne-katoličkih religija koje tamo postoje. Časopis Time izvještava: “Iznenađujuće je što nedjeljom gotovo sigurno u crkvu ide više brazilskih protestanata negoli katolika.” Nije čudo što je, kad su se sastali “latinoamerički kardinali s papom u Vatikanu kako bi raspravljali o dvjema stvarima od bitnog značaja za današnju crkvu”, kako navode neke novine, jedna od tih stvari bila “problem sekta”.

Papa je na sastanku meksičkih biskupa naveo da je uspjeh mnogih novih religija “povezan s mlakošću i ravnodušnošću sinova crkve kojima nije stalo do njihove evanđeoske misije”. Zašto su ‘sinovi crkve’ ravnodušni s obzirom na zadovoljavanje duhovnih potreba Latinoamerikanaca iako mnogi od njih poštuju Bibliju? Uvodni članak u novinama Última Hora, iz La Paza (Bolivija), objašnjava: “Crkva je tako duboko zaglibila u svijet da se, izgleda, svakim danom sve više udaljava od područja svoje nadležnosti. Stoga nas ne bi trebalo iznenaditi kad primijetimo, a što je zaista tako, da su svećenici prvenstveno sociolozi, ekonomisti, novinari ili političari, umjesto da su svećenici.”

Jesu li prvenstveno političari umjesto propovjednici?

Uplitanje crkve u politiku tijekom 70-ih i 80-ih godina nesumnjivo je doprinijelo averziji koju mnogi Latinoamerikanci sada osjećaju prema katolicizmu. Studija objavljena 1985. iznosi sljedeće opažanje s obzirom na Maryknoll, Društvo katoličke inozemne misije u Americi, sa svojim mnogim latinoameričkim misijama: “Maryknoll je marksističko-lenjinističku poruku o nasilnoj revoluciji uspješno učinio općeprihvatljivom upravo zato što je dozvoljeno da djeluje kao ruka Katoličke crkve. Njena poruka nije doprla samo do običnog posjetioca crkve, već i do vodećih američkih političara.”

Uzmimo i takozvani prljavi rat u kojem je, a što je nevjerojatno, u kasnim 70-im godinama oteto i bez suđenja ubijeno između 10 000 i 30 000 Argentinaca. Uvodni članak u National Catholic Reporteru, pod naslovom “Krvlju okaljana crkva u Argentini”, navodi: “Argentinsko je iskustvo veoma slično načinu postupanja Katoličke crkve u nacističkoj Njemačkoj, a ponovno se postavlja pitanje je li crkvi moć važnija od zapovijedi evanđelja da bude svjedok za istinu.”

Žudnja crkve za utjecajem u vladama svijeta jasno je obilježava kao Božjeg neprijatelja. Biblija kaže: “Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega” (Jakov 4:4, katolički prijevod Duda-Fućak). Zato ne iznenađuje što se mnogi više ne obraćaju Katoličkoj crkvi za duhovno vodstvo. No, što biva s ljudima koji napuštaju katoličko krilo?

Ovce bez pastira

Oni su u mnogočemu slični ljudima za koje su duhovni vođe judaizma propustili brinuti se. Biblija kaže da se Isus ‘sažalio nad njima jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira’ (Matej 9:36, DF). Mnogi su prešli iz Katoličke crkve u takozvane evangelističke religije. Brinu li one išta bolje za te zalutale ovce? Jesu li protestanti skloniji da budu takvi kako je Isus izjavio o svojim pravim sljedbenicima: “Ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu”? (Ivan 17:14, St).

Mnoge ne-katoličke religije pokušavaju stvoriti dojam kako su zapravo poslušne Bibliji, a ne sljedbenice religiozne tradicije. Često je to samo vanjski izgled. Osnovne doktrine protestantskih organizacija tako su slične onima Katoličke crkve da bi mnogi promatrači lako mogli primijeniti andsku poslovicu: “Es la misma cholita con otra pollera” (To je ista mala Indijanka samo što ima drugu suknjicu).

Naprimjer, gotovo sve protestantske grupe naučavaju da je Bog Trojstvo, iako to nije biblijska nauka. The Encyclopedia of Religion priznaje: “Egzegete i današnji teolozi slažu se da se u hebrejskoj Bibliji ne nalazi doktrina o Trojstvu (...). Ni u Novom se zavjetu ne nalazi jasna doktrina o Trojstvu.”a

Protestanti su očito isto toliko povezani sa svijetom kao i katolici. Djelo Encyclopedia of Latin America navodi: “Protestantizam u Latinskoj Americi također se prilagođava (...) populističkoj elektoralnoj politici. Domaći su pastori često klijenti političkih pokrovitelja i u zamjenu za vladine usluge njihovoj crkvi osiguravaju glasove birača.” Djelo Latin American Research Review navodi: “Protestantizam je bio odan politici u Gvatemali otkad je prispio u tu zemlju”, te dodaje da je “poslužio kao sredstvo za izražavanje političkog i socijalnog ponašanja kao oblika religije.”

Protestantsko sudjelovanje u politici često je dovodilo do protestantskog sudjelovanja u ratu. Pokojni Harry Emerson Fosdick, koga se smatra jednim od najutjecajnijih protestantskih svećenika u američkoj povijesti, priznaje: “Naša je zapadnjačka povijest povijest jednog rata za drugim. Odgajamo muškarce za rat, obučavamo muškarce za rat; veličamo rat; od naših ratnika stvaramo junake i čak u naše crkve stavljamo ratne zastave (...). Jednim kutom usana slavimo Kneza Mira, a drugim veličamo rat.”

Što bi trebao učiniti?

Nakon što opisuje krivu religiju kao simboličnu prostitutku koja vrši blud s vladavinama Zemlje, biblijska knjiga Otkrivenje navodi: “Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih!” (Otkrivenje 18:4, DF).

Mnogi su svjesni toga da u crkvi ima mnogo izopačenosti, no ipak oklijevaju napustiti je zato što Rimska crkva ima tako staru povijest. Sjeti se, međutim, da je židovski sustav obožavanja bio vrlo star; ipak je Bog odbacio Židove kao svoj izabrani narod kad su se odmetnuli od njegovih pravih nauka. Vjerni sluge Božji napustili su židovstvo kad su shvatili da se Bog sada, umjesto njime, služi kršćanskom skupštinom. Kako možeš prepoznati pravu kršćansku skupštinu danas?

U posljednja je dva desetljeća gotovo milijun Latinoamerikanaca postalo Jehovinim svjedocima. Zašto su poduzeli tu promjenu? Novine iz Martínez de la Torre (Veracruz, Meksiko), istražile su to pitanje. One navode: “Gotovo 100 posto tih istraživača Biblije bivši su aktivisti raznih religija, uglavnom katolici, koji su primijetili strujanje religije prema politici, te njeno prihvaćanje i odobravanje nebiblijskih postupaka kao što je interkonfesionalizam, nemoral i nasilje. Za njih je postupanje u skladu s biblijskim načelima, bez pribjegavanja idolopoklonstvu ili tradicijama sumnjivog porijekla, izvor zadovoljstva. Na taj način postižu hvalevrijedno jedinstvo vjere po kojem ih se, izgleda, može prepoznati gdje god se nalazili.”

Jedne druge latinoameričke novine opisuju to ovako: “Jehovini svjedoci su marljivi, pošteni i bogobojazni ljudi. Konzervativni su i vole tradiciju, a njihova se religija temelji na naukama Biblije.” Pozivamo te da, bez obzira na to gdje stanuješ, proučavaš s Jehovinim svjedocima Bibliju. Uvidjet ćeš da se njihova nada i njihov čitavi način života temelje na Bibliji. Da, naučit ćeš kako treba obožavati Boga “duhom i istinom” (Ivan 4:23, 24).

[Bilješke]

[Tabela na stranici 21]

JEHOVINI SVJEDOCI U NEKIM LATINOAMERIČKIM ZEMLJAMA

1971 1992

Zemlja Objavitelja Objavitelja

Argentina 20 750 96 780

Bolivija 1 276 8 868

Brazil 72 269 335 039

Čile 8 231 44 067

Dominikanska Republika 4 106 15 418

Ekvador 3 323 22 763

Guadeloupe 1 705 6 830

Gvatemala 2 604 13 479

Honduras 1 432 6 583

Kolumbija 8 275 55 215

Kostarika 3 271 14 018

Meksiko 54 384 354 023

Panama 2 013 7 732

Paragvaj 901 4 115

Peru 5 384 43 429

Puerto Rico 8 511 25 315

Salvador 2 181 20 374

Urugvaj 3 370 8 683

Venezuela 8 170 60 444

UKUPNO 212 156 1 143 175