Jehova se sjeća bolesnih i ostarjelih
SUOČAVATI se sa ‘vremenom nevolje’ može biti vrlo teško (Psalam 37:18, 19). Takvo vrijeme može nastupiti u obliku poodmakle dobi i slabosti koju ona donosi. Neki ulaze u vrijeme nevolje kad trpe ozbiljnu, dugotrajnu bolest. Oni mogu osjećati da bolest obuzima njihov život, dominirajući svim njihovim razmišljanjima i djelatnostima.
Ipak, utješno je sjetiti se da Jehova zadržava svoje oko na svim svojim slugama. Njegovo se srce raduje kad njegovi odani sluge nastavljaju pokazivati lojalnost i mudrost usprkos starosti, bolesti ili drugim iskušavajućim okolnostima (2. Dnevnika 16:9a; Priče Salamunove 27:11). Kralj David nas uvjerava: “Gospodin je blizu svijeh koji ga prizivaju (...). Tužnjavu njihovu čuje.” Da, on je svjestan njihove borbe; jača ih svojim duhom. “I pomaže im.” Sjeća ih se i pomaže im da ustraju (Psalam 145:18, 19). No, kako je sa nama? Sjećamo li se i mi, poput Jehove, bolesnih i ostarjelih?
Slabosti povezane s bolešću ili starošću realnosti su života u sadašnjem sustavu. To su činjenice s kojima se moramo boriti sve dok Jehova u potpunosti ne ispuni svoj naum sa Zemljom i čovječanstvom. Danas sve više i više ljudi doživljava priličnu starost, tako da je velik broj upoznat sa slabostima koje ona nosi. Povrh toga, mnogi su, dok su još mladi, pogođeni nesrećama koje im ugrožavaju život ili ih onesposobljavaju, ili pak bolestima. Sve dok ovaj stari svijet ne nestane, bolest i starost bit će i dalje glavni izazovi.
Kako li samo cijenimo naše bolesne i ostarjele koji ostaju uzorima “strpljiva podnošenja nevolja”! Da, “mi proglašujemo blaženima one koji su ustrajali” (Jakov 5:10, 11, St). Mnogi stariji čije su snage sada oslabile desetljećima su sudjelovali u poučavanju, odgajanju i oblikovanju onih koji sada preuzimaju vodstvo u skupštini. Daljnji broj starijih raduje se da vidi kako njihova djeca sudjeluju u punovremenoj službi (Psalam 71:17, 18; 3. Ivanova 4).
Na sličan način mi cijenimo one između nas koji su ozbiljno bolesni, ali nas usprkos tome uspijevaju ohrabrivati svojom vjernošću. Kada oni bez kolebanja pruže dokaz svoje nade, to izuzetno jača vjeru i stimulira. Njihov duševni mir i zadovoljstvo otkrivaju vjeru koja je vrijedna oponašanja.
Kada netko iznenada oboli od raka ili ga pogodi kap ili neka druga okolnost koja u potpunosti promijeni njegov život, to je doista šok. Također je i za roditelje teško iskušenje gledati kad njihova djeca obolijevaju ili pate zbog neke nesreće. Što drugi mogu učiniti da bi pomogli? Svako takvo vrijeme nevolje ispit je za cijelo kršćansko bratstvo. To je prilika da se pokaže da “u svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji” (Priče Salamunove 17:17). Naravno, ne mogu svi bolesni i ostarjeli očekivati osobnu pomoć od svakog pojedinog člana skupštine. Ali, Jehova će se kroz svoj duh pobrinuti da se mnogi osjećaju potaknutima da pomognu na razne načine. A i starješine trebaju biti budni kako bi se uvjerili da se nikoga nije previdjelo. (Vidi 2. Mojsijeva 18:17, 18.)
Pokušaj razumjeti
U pokušaju da se nekome pomogne važno je održati dobru komunikaciju, a to zahtijeva vrijeme, strpljivost i sposobnost uživljavanja. Kao onaj koji pomaže, ti ćeš, naravno, željeti “hrabriti ustima svojim”; no, prije nego progovoriš ili učiniš nešto pažljivo slušaj, jer bi inače mogao postati ‘dosadni [“mučan”, St] tješilac’ (Job 16:2, 5).
Bolesnima i ostarjelima ponekad će biti teško sakriti frustraciju. Mnogi su gajili nadu da će preživjeti veliku nevolju, a sada osjećaju kao da se utrkuju s vremenom i nisu sigurni hoće li u toj trci pobijediti. I njihovo ih zdravstveno stanje često čini umornima i zabrinutima. Održavanje vjere živom i jakom zahtijeva borbu, osobito tada kad pojedinac više ne može udovoljavati želji svog srca da u punoj mjeri sudjeluje u kršćanskoj službi. Jedan je kršćanski starješina posjetio stariju sestru; dok se molio s njom, zamolio je Jehovu da im oprosti grijehe. Nakon molitve zapazio je da sestra plače. Objasnila je kako osjeća da treba Jehovino posebno oproštenje jer više nije bila sposobna sudjelovati u službi od kuće do kuće. Da, osjećaj nesposobnosti i nedoraslosti, iako je često neopravdan, može osobu učiniti veoma tužnom u srcu.
Budi svjestan da tjeskoba i malaksalost mogu utjecati na duševnu ravnotežu. Zbog slabosti koju donosi starost ili zbog stresa prouzročenog iscrpljujućom bolešću, osoba može osjećati da ju je Jehova napustio, možda govoreći: “Što sam učinio? Zašto baš ja?” Sjeti se riječi iz Priča Salamunovih 12:25: “Briga u srcu čovječijem obara; a dobra riječ razveseljava.” Pokušaj pronaći prikladne riječi koje će djelovati utješno. Stariji koji pate mogu čak, poput Joba, osjećati želju da umru. To ne treba djelovati zaprepašćujuće; pokušaj to razumjeti. Takva jadanja nisu obavezno dokaz pomanjkanja vjere ili pouzdanja. Iako je Job molio da bude ‘u grobu sakriven’, njegove riječi neposredno nakon ove izjave otkrivaju čvrstu vjeru da će ga Jehova kasnije uskrsnuti. Snažna vjera čini mogućim proći kroz razdoblja tjeskobe i depresije i ostati blizu Jehove (Job 14:13-15).
Iskazivati čast bolesnima i ostarjelima
Od najveće je važnosti sa bolesnima i starijima ophoditi se s poštovanjem i dostojanstvom (Rimljanima 12:10). Nemoj izgubiti strpljenje ako oni ne reagiraju tako brzo kao prije, ili ako ne mogu učiniti toliko kao prije. Nemoj biti prebrz intervenirati i donositi odluke umjesto njih. Bez obzira koliko smo dobronamjerni, ako se ponašamo dominirajuće ili autoritarno, to drugu osobu uvijek lišava samopoštovanja. U liječničkoj disertaciji objavljenoj 1988, istraživač Jette Ingerslev je objasnila što je grupa 85-godišnjaka smatrala najvažnijim za svoj kvalitetan život: “Krajnju su važnost pridali trima stvarima: biti sa rođacima; imati dobro zdravlje; i zadnje, ali ne i najmanje važno je biti u mogućnosti donositi vlastite odluke.” Zapazi da Jakovljevi sinovi nisu s njim postupali superiorno kad je ostario; njegove želje bile su poštovane (1. Mojsijeva 47:29, 30; 48:17-20).
S onima koji su bolesni mora se također ophoditi s dostojanstvom. Zbog pogreške u toku operacije neki je starješina izgubio sposobnosti govora, čitanja i pisanja. To je bio strašan udarac, ali su ostali starješine odlučili da učine sve što god mogu kako bi spriječili da se on osjeća beskorisnim. Sada mu oni čitaju sve skupštinske dopise i uključuju ga u planiranje skupštinskih aktivnosti. Na sastancima starješina nastoje saznati kakvo je njegovo mišljenje. Daju mu na znanje da ga još uvijek smatraju starješinom i cijene njegovo prisustvo. U kršćanskoj skupštini svi možemo poduzeti napore tako da se nitko tko je bolestan ili star ne osjeća ‘odbačenim’ ili napuštenim (Psalam 71:9).
Pomoć u pridobivanju duhovne snage
Svi mi trebamo duhovnu hranu da bismo svoju vjeru održali živom i jakom. Radi toga smo ohrabreni da svakodnevno čitamo Bibliju i biblijske publikacije, te da revno sudjelujemo na kršćanskim sastancima i u djelu propovijedanja. Bolesni i ostarjeli često trebaju pomoć da bi to izvršili, pa je važno učiniti ono što je u njihovom slučaju realno moguće. Nasreću, mnogi još uvijek mogu pohađati sastanke ako im se omogući prijevoz i pruži malo pomoći u Kraljevskoj dvorani. Njihovo pohađanje sastanaka za skupštinu je snažno ohrabrenje. Njihova ustrajnost potiče i jača vjeru.
U mnogim slučajevima mogu također i bolesni i ostarjeli imati značajan udio u kršćanskoj službi. Neke se može uključiti u grupu koja automobilom odlazi na svjedočenje, pa će se oni nesumnjivo osjećati osvježenima što su u mogućnosti obaviti nekoliko posjeta. Kad to više ne bude moguće, mogu naći radost svjedočeći neformalno osobama s kojima dolaze u kontakt. Sestra koja je oboljela od raka odlučila je u preostalom vremenu svog života, bez obzira koliko bi to moglo biti, poduzeti posebne napore u širenju dobre vijesti. Njeno odvažno propovijedanje bilo je za sve ohrabrenje. Čak je isplanirala svoj pogreb, tako da bi se nevjerujućim rođacima, kolegama s posla i susjedima pružilo izvrsno svjedočanstvo. Njeno se žalosno stanje ‘okrenulo u napredovanje evanđelja’, a njena odlučnost da izrazi vjeru i pouzdanje pridali su njenim posljednjim danima posebno značenje (Filipljanima 1:12-14, Duda-Fućak).
Dobro je pomoći bolesnima i ostarjelima da budu duhovno ojačani. Obitelji ih mogu pozvati da provedu večer u ugodnom druženju s njima, ili se ponekad dio njihovog obiteljskog studija može održati u kući nekog tko ne može izlaziti van. Jedna je majka dovodila dvoje najmlađe djece kod jedne starije sestre da bi oni zajedno čitali Moju knjigu biblijskih priča. To je usrećilo tu stariju sestru, a djeca su se radovala pažnji koju im je pružila.
Međutim, postoje prilike u kojima nemoćne osobe ne treba previše uznemiravati, pa bi bilo najbolje da im se samo povremeno glasno pročita neko gradivo. Ipak, imaj na umu da ako je netko preslab da bi mogao razgovarati, on još uvijek možda treba i želi duhovno druženje. Sa takvima se možemo moliti, čitati im ili pričati iskustva; no, trebamo biti pažljivi da ne bismo ostali duže nego što oni mogu podnijeti.
Postoji jedna sveta služba koju većina bolesnih i starijih može još uvijek obavljati, a to je molitva u korist drugih. Rani učenici su ovoj službi pripisivali osobitu važnost. Jednom su prilikom tako rasporedili teret posla u skupštini, da su se apostoli mogli usredotočiti na molitvu. Vjerni Epafra je spomenut kako ‘se uvijek molitvama bori za druge’ (Kološanima 4:12, St; Djela apostolska 6:4). Takva je molitva osobito važna i korisna (Luka 2:36-38; Jakov 5:16).
Jehova se sjeća bolesnih i ostarjelih i pazi na njih u vrijeme njihove nevolje. S pravom očekuje da i mi razmotrimo što možemo učiniti da bismo im pomogli i podržali ih. Zanimanje koje pokazujemo odražava našu odlučnost da sačuvamo svoju vlastitu besprijekornost. Zadovoljstvo je sjetiti se riječi kralja Davida: “Zna Gospodin dane bezazlenima, i dio njihov traje do vijeka” (Psalam 37:18).
[Okvir na stranicama 28]
Pružanje praktične pomoći s razumijevanjem
PRIJATELJI i rođaci trebaju steći osnovnu ali i točnu spoznaju o tome kako brinuti za bolesne i ostarjele. Prije svega može ih se ohrabriti da zadrže pozitivan stav o životu, da se osjećaju potrebnima i cijenjenima, te da steknu osjećaj samopoštovanja. Na taj će način kvaliteta njihova života ostati na stupnju na kojem će, usprkos bolovima i patnjama, sačuvati svoju radost u Jehovi. Zapaženo je da mnogi Jehovini svjedoci doživljavaju visoku starost. Snažan činilac koji utječe na to nedvojbeno je živo zanimanje za nadu koja je pred njima, vedro duševno raspoloženje i sudjelovanje u aktivnostima Kraljevstva što je više moguće. Prijašnji predsjednik Watch Tower Societya Frederick W. Franz, koji je u miru umro u svojoj 100-toj godini nakon radošću ispunjenog produktivnog života, bio je izvanredan primjer toga. (Usporedi 1. Dnevnika 29:28.)
Općenito govoreći, briga oko osnovnih stvari dnevne njege može mnogo značiti: dobra higijena, ispravna prehrana, dovoljno tekućine i soli, prikladna rekreacija, svjež zrak, umjerena masaža i stimulirajući razgovori. Ispravna prehrana može doprinijeti boljem sluhu, vidu, mentalnim funkcijama, tjelesnoj dobrobiti, i povećanoj otpornosti prema bolestima. Kod starijih ljudi može jednostavno pitanje ispravne prehrane i dovoljne količine tekućine značiti razliku između dobrog stanja i senilnosti. To može zahtijevati ponešto promišljanja da bi se pronašao oblik fizičke rekreacije koji odgovara pojedincu. Sestra koja dolazi čitati starijoj i skoro slijepoj sestri svaki tjedan započinje i završava posjet lagano plešući s njom po sobi. Kazetofon sa izabranom muzikom uvijek je spreman, a obje uživaju u ovom “treningu”.
U mnogim zemljama mogu organizacije za pomaganje pružiti korisnu i praktičnu pomoć, te dati informaciju i savjet s obzirom na specifične okolnosti, i kako izići na kraj s njima. (Naravno, kršćanin treba uvijek paziti da ne bude uvučen u aktivnosti koje odvlače od naše kršćanske službe.) Ponekad se ta pomoć pruža u obliku posuđivanja posebno građenog bolničkog kreveta, čiji se dijelovi mogu spuštati i podizati pomoću mehaničkih dijelova, zatim štaka, posebnih pojaseva za pridržavanje dijelova tijela, invalidskih kolica, slušnih pomagala, i tako dalje. Budući da mnogi stariji smatraju kako oni ne trebaju ništa i kako se to ne isplati, da bi nabavili takve stvari, rođaci često moraju dati razuman savjet ili čak koristiti uvjeravanje. Praktična ručka za kupaonicu može prouzročiti više radosti nego buket cvijeća.
Briga za ostarjele može prouzročiti snažan duševni stres, osobito ako osoba postaje senilna. Senilnost često nastupa neprimjetno. Netko je može pokušati suzbijati sprečavajući da pacijent postane prekomjerno neaktivan. Senilna osoba iznenada se može naljutiti na nekoga kome je inače jako privržena. Rođaci moraju shvatiti da ostarjela osoba može čak zaboraviti sve što je povezano s istinom — to je žalosna posljedica tjelesnog sloma, a ne dokaz gubitka vjere.
Ako se pacijent nalazi u bolnici ili domu umirovljenika, neophodan je dobar kontakt sa osobljem, tako da članovi osoblja znaju što činiti u vezi s rođendanima, Božićem ili drugim svjetovnim blagdanima. Ako je potrebna operacija, rođaci mogu objasniti i dokazati gledišta o transfuziji krvi koja pacijent ima.