Prirodne katastrofe — jesu li znak vremena?
“‘DIĆI će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.’ Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima. To je tek početak strašnih bolova.” Isus Krist je tim riječima prije 19 stoljeća objasnio svojim učenicima da će takvi katastrofalni događaji, zajedno s porastom bezakonja i propovijedanjem dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu diljem svijeta, uvesti kombinirani znak koji će obilježiti ‘svršetak svijeta’ (Matej 24:3-14, Stvarnost).
S obzirom na to, moramo se upitati: Doživljavamo li više katastrofalnih potresa, uragana, poplava, suša i gladi nego prošle generacije? A da li zbog njih, unatoč napretku u znanosti i tehnologiji, pati prosječno više ljudi?
Za mnoge odgovor glasi da. Časopis New Scientist, naprimjer, upozorava da “svijet u 1990-ima može očekivati više katastrofa nego u prošlim desetljećima”. Slično se izjašnjava i predsjednik Svjetske meteorološke organizacije u časopisu UN Chronicle od lipnja 1991: “Tendencija je potpuno jasna. Od 1960-ih do 1980-ih (...) došlo je do peterostrukog porasta učestalosti velikih prirodnih katastrofa i trostrukog porasta potpunih ekonomskih gubitaka.” Pružajući u pogledu toga slabe izglede za budućnost, časopis Svjetske zdravstvene organizacije UN-a, World Health, zapaža: “Prirodne katastrofe i njihove razorne posljedice zamjećuju se tijekom čitave povijesti. Međutim, kako se približava 21. stoljeće, suočavamo se s mješavinom demografskih, ekoloških i tehnoloških uvjeta koji se stalno mijenjaju, čime su mnoge populacije izloženije djelovanju prirodnih i od ljudi uzrokovanih katastrofa.”
Svi koji prate aktualna zbivanja nisu iznenađeni takvim izjavama. Sredstvima javnog obavještavanja nikad ne manjkaju senzacionalne reportaže, bilo da se radi o vulkanskoj erupciji na Filipinima, potresu u Californiji, poplavi u Bangladešu, gladi u Somaliji, uraganu na Havajima ili visokom plimnom valu u Nikaragvi. Gotovo da ne prođe mjesec bez reportaže o nekoj katastrofi u ovom ili onom dijelu svijeta.
Neki to smatraju beznačajnim. Tvrde da se prividan porast katastrofa u naše vrijeme može pripisati samo boljem izvještavanju ili boljem vođenju evidencije. Osim toga, tvrde kako danas u katastrofama strada više ljudi samo zato što ih danas više živi. Prikazuju li ovi argumenti čitavu sliku?
Zapazi što piše u gore navedenom članku u časopisu New Scientist. “U 1960-ima izvijestilo se o 523 katastrofe, a u 1970-ima o 767. U 1980-ima broj se popeo na 1 387.” Dalje se objašnjava da se “dio tog očitog porasta tijekom prošlog desetljeća može pripisati većoj otvorenosti izvještavanja o katastrofama u Kini i Sovjetskom Savezu”. Zatim se dodaje: “Broj katastrofa ipak je u porastu.” Nagli porast broja katastrofa ne može se obrazložiti samo boljim izvještavanjem ili boljim vođenjem evidencije.
Osim toga, časopis UN Chronicle od ožujka 1992. izvještava: “Tijekom prošla dva desetljeća poginulo je otprilike 3 milijuna ljudi, a daljnjih 800 milijuna pogođeno je ‘pustošenjem, bijedom i patnjama’ koje su uzrokovane prirodnim katastrofama.” To znači da je otprilike svaka sedma osoba na zemlji bila pogođena nekom katastrofom ili nesrećom. To je zaista zapanjujuće i ne ostavlja baš mnogo mjesta dvojbama s obzirom na to da je naš vijek vijek prevrata i nemira.
Budući da Biblija pretkazuje takvo vrijeme velike tjeskobe, znači li to da je Bog odgovoran za katastrofe i patnje koje one donose sa sobom? Mnogi to misle. No, što pokazuju činjenice? A što je još važnije, što pokazuje Biblija?
[Zahvala na stranici 2]
Na naslovnoj stranici: W. Faidley/Weatherstock
[Zahvale na stranici 3]
Srednja fotografija: Mark Peters/Sipa Press
WHO/League of Red Cross