Je li Isus rođen u vrijeme snijega?

“OBILAN snijeg paralizira Jeruzalem” i “Sjever posrće pod snježnom opsadom”. Takvi su naslovi u The Jerusalem Postu postali uobičajenom pojavom za izraelske čitatelje u 1992, godini čija se zima pokazala jednom od najoštrijih zima koje je Izrael doživio u ovom stoljeću.

U siječnju je vrh planine Hermon bio pokriven snježnim pokrivačem debelim između 7 i 12 metara, a kraj zime bio je još daleko. Od golanskih brda i Gornje Galileje pa sve dolje do Jeruzalema i obližnjeg Betlehema (prikazanog na naslovnoj stranici), čak i južnije do u Negeb, svakodnevnica i dnevni život u Izraelu bili su paralizirani otmjenim i nježnim, a ipak moćnim, posjetiteljem. Jedan je članak u Jerusalem Postu naveo: “Obilne snježne oborine jučer su uspjele u onome što kiša raketa Kaćuša prošli tjedan nije uspjela, naime blokirati naselja i zadržati stanovništvo čvrsto opkoljenim u svojim domovima.”

Oštra zima nije donijela štetu samo stanovnicima gradova. Pristigli su izvještaji o stotinama krava i teladi, kao i o tisućama pilića, koji su se smrzli jer su se noćne temperature naglo spustile ispod točke smrzavanja. Kao da snijeg nije bio dovoljan, svoj danak uzele su i obilne, ledene kiše. Jednog su dana dvojica mladih pastira, očito očajnički pokušavajući spasiti izvjesni broj ovaca koje je odnijela vodena bujica, i sami bili otplavljeni te se zatim utopili u bujici.

Iako to nije bila tipična bliskoistočna zima, izraelski časopis Eretz izvještava: “Meteorološki podaci koji su sakupljeni i zabilježeni tijekom proteklih 130 godina otkrivaju da je snijeg u Jeruzalemu uobičajenija pojava nego što bi se moglo očekivati (...). Između 1949. i 1980. grad Jeruzalem imao je dvadeset i četiri snježne zime.” No imaju li ti podaci samo meteorološku vrijednost i jesu li zanimljivi samo ljudima općenito ili pak imaju osobito značenje za one koji proučavaju Bibliju?

Kakvo značenje imaju za one koji proučavaju Bibliju?

Kad razmišljaju o Isusovom rođenju, mnogi ljudi zamišljaju emocionalno pobuđujuću scenu jaslica koja se često prikazuje u vrijeme Božića. U jaslicama leži dijete Isus, toplo umotano i sa svojom majkom koja ga čuva, a snijeg nježno pokriva okolni krajolik. Odgovara li ovo popularno gledište biblijskom opisu tog povijesnog događaja?

Biblijski pisac Luka iznosi dobro dokumentirani izvještaj o Isusovom rođenju: “U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: ‘Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu [Betlehemu] rodio Spasitelj — Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!’ Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: ‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’ ” (Luka 2:8-14, Stvarnost).

Ako bi ovaj izvještaj pročitao današnjem prosječnom Izraelcu i upitao ga koje bi doba godine ovo moglo biti, on bi vjerojatno odgovorio: “Negdje između travnja i listopada.” Zašto? Odgovor je jednostavan. Od studenog do ožujka u Izraelu je hladno, kišno doba, a 25. prosinac sasvim sigurno pada u zimu. Pastiri ne bi boravili pod vedrim nebom, čuvajući svoja stada na polju preko noći. Razmatrajući izvještaje na početku ovog članka, možeš jasno razumjeti zašto je to tako. Betlehem, gdje je Isus rođen, smješten je na većoj nadmorskoj visini i udaljen je samo nekoliko kilometara od Jeruzalema. Čak i u godinama kad zima nije tako oštra, tamo je noću u to doba prilično hladno (Mihej 5:2; Luka 2:15).

Pogled u povijest na vrijeme Isusovog rođenja baca svjetlo na činjenicu da on nije rođen u vrijeme prosinačkog snijega. Isusova majka Marija je iz svog doma u Nazaretu usprkos visokoj trudnoći morala putovati u Betlehem. Ona i Josip su to učinili kako bi udovoljili zahtjevu za popis stanovništva koji je propisao rimski vladar, Cezar August (Luka 2:1-7). Židovski puk, koji se protivio rimskoj vlasti i njenim visokim porezima, već je bio na rubu pobune. Zašto bi ih Rim nepotrebno iritirao zahtijevajući od mnogih da se popišu tijekom krajnje teškog, a isto tako i nepouzdanog, zimskog vremena? Nije li daleko razumnije da bi se takvo što trebalo propisati za doba koje je prikladno za putovanje, kao što je proljeće ili jesen?

Biblijski utemeljeno izračunavanje

Povijesni i fizički dokazi isključuju prosinac, ili bilo koji drugi zimski mjesec, kao onaj koji odgovara izvještajima o Isusovom rođenju. Osim toga, Biblija kroz proročanstvo otkriva u koje je doba godine Isus rođen. Gdje ona to čini?

U knjizi Danijela, u 9. poglavlju, nalazimo jedno od najupečatljivijih proročanstava s obzirom na Mesiju. To proročanstvo opisuje i njegov dolazak i njegovo pogubljenje, koje je omogućilo otkupnu žrtvu za očišćenje grijeha i postavilo temelj da poslušno čovječanstvo stekne ‘vječnu pravednost’ (Daniel 9:24-27, St; usporedi Matej 20:28). Prema ovom proročanstvu, sve će se to desiti unutar razdoblja od 70 sedmica godinâ, koje je započelo godine 455. pr. n. e., kad je izišla zapovijed da se ponovo sagradi Jeruzalem (Nehemija 2:1-11).a Na temelju razdiobe vremena u ovom proročanstvu može se razabrati da će se Mesija pojaviti na početku 70. sedmice godinâ. To se dogodilo kad se Isus predstavio za krštenje 29. n. e., službeno započinjući svoju mesijansku ulogu. “U polovici sedmice”, ili nakon tri i pol godine, Mesija će biti pogubljen, ukidajući vrijednost svih žrtava pod savezom Mojsijevog zakona (Jevrejima 9:11-15; 10:1-10).

Ovo proročanstvo otkriva da je Isusova služba trajala tri i pol godine. Isus je umro na dan Pashe, 14. nisana (prema židovskom kalendaru), u proljeće 33. n. e. Ekvivalentni datum tog dana te godine bio bi 1. travanj (Matej 26:2). Brojenje unazad tri i pol godine, njegovo krštenje smješta u 29. n. e., na početak listopada. Luka nas informira da je Isus u vrijeme svog krštenja bio star oko 30 godina (Luka 3:21-23). To bi značilo da je Isus i rođen blizu početka listopada. U skladu s Lukinim izvještajem, pastiri su u to vrijeme još uvijek bili “pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim” (Luka 2:8, St).

Otkuda potječe?

Budući da činjenice ukazuju na rani listopad kao na vrijeme Isusovog rođenja, zašto se ono slavi 25. prosinca? The New Encyclopædia Britannica pokazuje da je ta proslava prihvaćena stoljećima nakon Isusovog rođenja: “Tijekom 4. stoljeća proslavu Kristova rođenja na dan 25. prosinca postupno je prihvatila većina Istočnih crkava. U Jeruzalemu je protivljenje Božiću trajalo duže, ali je s vremenom ipak prihvaćen.”

Zašto su taj običaj mnogo stoljeća nakon Krista tako lako prihvatili oni koji su sebe nazivali kršćanima? The New Encyclopædia Britannica baca daljnje svjetlo na tu temu: “Tradicionalni običaji povezani s Božićem potjecali su iz nekoliko izvora kao rezultat koincidencije proslave rođenja Krista s poganskim ratarskim i solarnim proslavama koje su se održavale početkom zime. U rimskom su svijetu Saturnalije (17. prosinca) predstavljale vrijeme zabave i međusobnog darivanja. Dan 25. prosinca smatralo se i danom rođenja iranskog misterijskog boga Mitre, Sunca Pravednosti.”

Je li sve to bila samo “koincidencija”? Ni u kom slučaju! Povijesna je činjenica da se u četvrtom stoljeću n. e. Rimsko Carstvo pod carem Konstantinom značajno izmijenilo, od progonitelja kršćanstva do zaštitnika “kršćanstva” kao prihvaćene religije. Kako je sve više običnog naroda, kojem je nedostajala spoznaja o pravom značenju kršćanstva, prihvaćalo ovu novu vjeru, taj je narod počeo slaviti svoje uobičajene poganske praznike pridajući im novootkrivena “kršćanska” obilježja. Koji bi datum bio prikladniji za proslavu Kristovog rođenja od 25. prosinca, koji je već bio označen rođendanom “Sunca pravednosti”?

Je li to važno?

Ne postoji razlog za sumnju da Isusovi prvi sljedbenici, koji su bili židovskog porijekla, nisu slavili njegov rođendan. Prema djelu Encyclopaedia Judaica, “slavljenje rođendana je nepoznato u tradicionalnom židovskom obredu”. Rani kršćani sasvim sigurno ne bi prihvatili takvu proslavu. Umjesto da slave njegovo rođenje, oni bi uvažavali Isusovu zapovijed da se sjećaju njegove smrti, za koju su imali nepobitan datum, naime — 14. nisan (Luka 22:7, 15, 19, 20; 1. Korinćanima 11:23-26).

Stoljećima prije Krista, židovski narod, koji je tada bio Božja izabrana nacija, proročanski je upozoren o kraju svog nadolazećeg izgnanstva u Babilonu: “Odstupite, odstupite, izidite odatle, ne dotičite se ničega nečista; izidite ispred njega, očistite se vi koji nosite sude Gospodinove” (Izaija 52:11). Oni su se trebali vratiti u svoju domovinu da bi obnovili čisto obožavanje Jehove. Za njih bi bilo nezamislivo prihvatiti nečiste poganske običaje i oblike obožavanja koje su promatrali u Babilonu.

Ne iznenađuje što je ova ista zapovijed ponovljena za kršćane u 2. Korinćanima 6:14-18. Umjesto židovske nacije koja je odbacila Krista, njegovi su sljedbenici postali predstavnicima čistog obožavanja. Oni su imali odgovornost pomagati drugima da iziđu iz duhovne tame i dođu u svjetlo istine (1. Petrova 2:9, 10). Kako bi oni to mogli učiniti da su Kristova učenja pomiješali s običajima i praznicima poganskog porijekla?

Iako možda odgovara ukusu naroda, slavljenje “bijelog Božića” predstavlja ‘doticanje nečistih stvari’ (2. Korinćanima 6:17). Onaj koji istinski ljubi Boga i Krista mora to izbjegavati.

Pored činjenice da je njegovo porijeklo u poganskim proslavama, vidjeli smo i to da Božić ne predstavlja istinu, budući da je Isus rođen u listopadu. Da, bez obzira kakvu bi scenu netko mogao zamišljati, Isus jednostavno nije rođen u vrijeme snijega.

[Bilješke]

[Slika na stranicama 4 i 5]

Pogled s istoka na Jeruzalem prekriven snijegom

[Zahvala]

Garo Nalbandian

[Slika na stranici 6]

Snijeg uz zidine Jeruzalema

[Slika na stranici 7]

Jedino u toplo doba godine mogu pastiri sa svojim stadima noću ostati vani na krševitim obroncima brežuljaka, kao što se vidi dolje

[Zahvala]

Garo Nalbandian