Božić — je li zaista kršćanski?
PREMA The World Book Encyclopedii, “Božić je dan kad kršćani slave rođendan Isusa Krista”. Međutim, enciklopedija navodi i ovo: “Rani kršćani nisu slavili [Isusov] rođendan jer su slavljenje bilo čijeg rođendana držali za poganski običaj.”
Golby i Purdue se u svojoj knjizi The Making of the Modern Christmas slažu s tim: “Rani kršćani nisu slavili Kristovo rođenje. Sâmi rođendani bili su povezani s poganskim običajima; evanđelja ne govore ništa o točnom datumu Kristovog rođenja.”
Ako proslave rođendana nemaju kršćansko porijeklo, kako je onda Kristov rođendan postao tako istaknuta “kršćanska” svetkovina?
Pogansko porijeklo “Božića”
“Svi su se gostili i veselili, rad i biznis bili su za neko vrijeme potpuno obustavljeni, kuće su bile okićene lovorom i zimzelenom, prijatelji su se međusobno posjećivali i izmjenjivali poklone, a klijenti su darivali svoje patrone. Cijelo to doba godine bilo je vrijeme radosti i dobre volje te su si ljudi dopuštali svaku vrstu zabave” (Paganism in Christian Festivals, od J. M. Wheelera).
Odgovara li ovaj opis Božićnim svetkovinama kakve ti poznaješ? Iznenađujuće je da se tu ne radi o Božiću! Umjesto toga, ovo je opis Saturnalija — jednotjedne poganske rimske svetkovine, koja je bila povezana sa zimskim solsticijem (prikazano na suprotnoj stranici). Rođendan nepobjedivog Sunca slavio se 25. prosinca, glavnog dana svetkovine rimskog mitraizma.
Prema The New Encyclopædii Britannici, “25. prosinca, rođendan Mitre, iranskog boga svjetla i (...) dan posvećen nepobjedivom Suncu, kao i dan nakon Saturnalija, prisvojila je crkva kao Božić, rođenje Kristovo, kako bi suzbila učinak tih svetkovina”. Tako je nastavljena poganska proslava rođendana, samo što se ime Mitra jednostavno promijenilo u Krist!
Međutim, možda smatraš da je rođenje Božjeg Sina, Isusa, bilo nešto posebno, nešto što zaslužuje da se toga sjećamo. Osvrt na ono što Biblija izvještava o tome pokazat će se vrlo poučnim.
Radostan događaj
U 2. poglavlju Lukinog evanđelja opisana je pozadina tog događaja. Luka nam priča o tome kako su nebeski anđeli, ponizni pastiri, odani Božji sluge i sâma Marija reagirali na taj pažnje vrijedan događaj.
Razmislimo prvo o ‘pastirima u onome kraju [“koji su živjeli vani”, NW]’ koji su ‘čuvali noćnu stražu kod stada svojega’, a što ne bi mogli činiti usred zime. Kad se “angjeo Gospodinov” pojavio i Božja ih slava obasjala, pastiri su se isprva uplašili. Umirili su se kad im je anđeo objasnio: “Ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi spas, koji je Kr[i]st Gospodin.” Kad su se iznenada pojavili anđeli kao “mnoštvo vojnika nebeskijeh”, pastiri su znali da je to rođenje drugačije od svih drugih. Zanimljivo je da anđeli nisu donijeli darove novorođenom djetetu. Umjesto toga, anđeli su slavili Jehovu, govoreći: “Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, medju ljudima dobra volja” (Luka 2:8-14).
Naravno, pastiri su sâmi željeli vidjeti to djetešce, jer je Jehova bio taj koji je objavio sretni događaj. Kad su pronašli novorođenče kako leži u jaslama, ispričali su roditeljima što su im rekli anđeli. Pastiri su nakon toga otišli, “slaveći i hvaleći Boga”, a ne dijete (Luka 2:15-18, 20).
Marija, Isusova majka, nesumnjivo se radovala zbog uspješnog porođaja svog prvorođenca. Ali, ona je i ‘sve slagala u srcu svojemu’. Zatim je, u pratnji svog muža Josipa, otputovala u Jeruzalem, pokorivši se tako Mojsijevom zakonu. To nije bila rođendanska proslava. Umjesto toga, bilo je to vrijeme da se dijete predstavi Bogu, “kao što je napisano u zakonu Gospodinovu: da se svako dijete muško koje najprije otvori mater[n]icu posveti Gospodinu” (Luka 2:19, 22-24).
U hramu u Jeruzalemu, Marija i Josip naišli su na Šimuna, kojega Luka opisuje kao ‘pravednog i pobožnog, koji čekaše utjehe Izraelove’. Pod nadahnućem mu je bilo rečeno da neće umrijeti prije nego što vidi “Kr[i]sta Gospodinova [“Jehovina”, NW]”. Ono što se zatim dogodilo također je ‘kazao [Božji] sveti Duh’. Šimun je uzeo dijete u naručje, ali ne da bi mu dao poklon, nego da bi blagoslivljao Boga, govoreći: “Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospodine, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si ugotovio pred licem sviju naroda” (Luka 2:25-32).
Zatim je pristupila ostarjela proročica Ana. I ona je ‘hvalila Gospodina [“Boga”, NW] i govorila za njega svima koji čekahu spasenja u Jeruzalemu’ (Luka 2:36-38).
Marija, Šimun, Ana, pastiri, kao i nebeski anđeli, svi su se oni radovali Isusovom rođenju. Međutim, zapazi da se nisu prepustili nikakvoj rođendanskoj pijanki, niti su sudjelovali u darivanju. Umjesto toga, oni su slavili Jehovu, nebeskog Spasitelja, koji se pobrinuo za sredstvo njihovog spasenja.
Pa ipak, neki možda razmišljaju: ‘Božićno darivanje sigurno ne može biti neispravno, jer “tri mudraca” su počastila Isusa darovima, zar ne?’
Božićni darovi
Ispitajmo ponovno biblijski izvještaj. Naći ćeš ga zabilježenog u 2. poglavlju Matejevog evanđelja. U njemu se ne spominje nikakva rođendanska proslava niti se daje neko određeno vrijeme, iako je to očito bilo neko vrijeme nakon Isusovog rođenja. U 1. retku Matej posjetioce naziva ‘mudracima [“astrolozi”, NW; grčki, maʹgoi] s istoka’, dakle, poganima koji nemaju spoznaju o Jehovi Bogu. Zvijezda, koju su ti ljudi slijedili nije ih odvela direktno do Isusovog mjesta rođenja u Betlehemu, nego do Jeruzalema gdje je vladao kralj Irud.
Kad je taj zli vladar čuo da se raspituju za ‘cara Židovskog što se rodio’, potražio je svećenike da točno sazna “gdje će se roditi Kr[i]st” kako bi mogao ubiti dijete. Svećenici su odgovorili navodeći Mihejevo proročanstvo, koje otkriva da je Betlehem mjesto rođenja Mesije (Mihej 5:2). Irud je licemjerno dao upute svojim posjetiocima: “Idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga nadjete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim.” Astrolozi su nastavili svoje putovanje, a zvijezda “idjaše pred njima dok ne dodje i stade od ozgo gdje bješe dijete”. Zapazi da je on ovdje opisan kao “dijete”, a ne kao novorođenče (Matej 2:1-10).
Kao što i dolikuje velikašima s istoka koji posjećuju vladara, poganski su astrolozi pali na koljena i “darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom”. Matej dodaje: “I primivši u snu zapovijest da se ne vraćaju k Irudu, drugijem putem otidoše u svoju zemlju” (Matej 2:11, 12).
U ovom kratkom biblijskom izvještaju neki ljudi mogu pokušati naći potvrdu za božićno darivanje. Međutim, u Discovering Christmas Customs and Folklore se objašnjava da suvremeni običaj darivanja ima svoje korijene u darovima koje su tijekom Saturnalija Rimljani davali svojim siromašnim bližnjima. “Rana je crkva (...) spretno prenijela njihovo značenje na obred sjećanja na darove tih maga.” Kako je to samo različito od pravih obožavatelja — kao što su bili ponizni pastiri — koji su jednostavno slavili Boga prilikom Isusovog rođenja!
Iskazujte čast Kristu kao Kralju!
Isus danas više nije novorođenče. On je moćan Vladar, Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva i kao takvom trebamo mu iskazivati čast (1. Timoteju 6:15, 16).
Ako si sada odrasla osoba, je li ti nekad bilo neugodno kad su, u tvojoj prisutnosti, ljudi pokazivali tvoje fotografije kao novorođenčeta? Istina je da takve slike podsjećaju tvoje roditelje na njihovu radost zbog tvog rođenja. Ali, zar ti nije draže da te sada, kad imaš vlastiti identitet, drugi vide onakvim kakav jesi? Razmisli kako se, slično tome, ne pokazuje poštovanje prema Kristu Isusu, kad oni koji tvrde da su njegovi sljedbenici postaju svake godine toliko zaokupljeni poganskim običajima Božića i slavljenjem nekog djeteta da mu propuštaju iskazivati čast kao Kralju. Da, čak je i u prvom stoljeću kršćanski apostol Pavao raspravljao o ispravnosti razmišljanja o Kristu kao o onome što je on sada — kao Kralju na nebesima. Pavao je pisao: “I ako Kr[i]sta poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo” (2. Korinćanima 5:16; naglašeno od nas).
Uskoro će Krist, kao Kralj Božjeg Kraljevstva, ispuniti proročansko obećanje i otkloniti bol, patnju, bolest i smrt. On je taj koji će osigurati odgovarajuće stanovanje i koristan posao za sve pod rajskim uvjetima ovdje na Zemlji (Izaija 65:21-23; Luka 23:43; 2. Korinćanima 1:20; Otkrivenje 21:3, 4). Ovo su sasvim sigurno dovoljni razlozi da se izbjegava nepoštovanje prema Isusu!
Slijedeći Kristov vlastiti primjer, pravi se kršćani trude da svojim bližnjima daju jedan od najvećih darova koji netko može dati — razumijevanje Božjeg nauma koje može voditi u vječni život (Ivan 17:3). Ovakva vrsta darivanja donosi im mnogo radosti, kao što je Isus i rekao: “Mnogo je blaženije davati nego li uzimati” (Djela apostolska 20:35; Luka 11:27, 28).
Kršćanima koji su iskreno zainteresirani jedni za druge nije teško spontano izražavati svoju ljubav u svako doba godine (Filipljanima 2:3, 4). Kao jednostavan primjer, kakva bi radost bila dobiti od kršćanskog djeteta, kao izraz zahvalnosti, crtež koji je nacrtalo nakon slušanja biblijskog govora! Jednako ohrabruje i neočekivani poklon nekog rođaka, kao znak njegove ljubavi. Isto tako i kršćanskim roditeljima pričinjava mnogo radosti kad biraju odgovarajuće prilike tijekom godine kako bi darivali svoju djecu. Ova vrsta kršćanske darežljivosti nije pomućena niti navodnim obaveznim darivanjem u tim prazničnim danima niti poganskom tradicijom.
Zbog toga danas preko četiri i pol milijuna kršćana iz svih nacija ne slavi Božić. Oni su Jehovini svjedoci, koji su redovito zaposleni davanjem svjedočanstva o dobroj vijesti o Božjem Kraljevstvu svojim bližnjima (Matej 24:14). Lako biste ih mogli sresti kad, možda uskoro, posjete vaš dom. Neka vaše srdačno primanje onoga što vam donose vodi vašu obitelj prema velikoj radosti, dok učite kako slaviti Jehovu Boga svakog dana u godini (Psalam 145:1, 2).
[Slika na stranici 7]
Kršćani svojim bližnjima daju jedan od najvećih darova — razumijevanje Božjeg nauma, koje vodi u vječni život
[Zahvala na stranici 4]
Culver Pictures