Razjedinjena crkva — može li preživjeti?
“SVI koji ispovijedaju Kristovu spasenjsku istinu pripadaju vidljivoj Crkvi. Razdori u kršćanstvu — između Istoka i Zapada te između Rima i reformacijskih crkava — jesu razdori unutar jedne Crkve” (Christians in Communion). Tako jedan pisac gleda na kršćanstvo — kao na široko rasijanu obitelj religija od kojih svaka ispovijeda neku vrstu vjere u Isusa Krista.
Međutim, to je razjedinjena obitelj oprečnih vjerovanja i mjerila ponašanja. “Suvremeno kršćanstvo (...) ima niža mjerila za članstvo u crkvi nego što su ona za ukrcavanje u autobus”, kaže jedan promatrač. Kako bismo onda trebali dijagnosticirati njegovo duhovno stanje? Katolički biskup Basil Butler zaključuje: “Razjedinjeno kršćanstvo uistinu je vrlo bolesno” (The Church and Unity). Kako je bolest započela? Postoji li nada u oporavak?
“Čovjek bezakonja”
Apostol Pavao je upozorio da će se razviti nejedinstvo. Kršćanima u Solunu, koji su smatrali da neposredno predstoji Kristova prisutnost, pisao je: “Da vas niko ne prevari nikakijem načinom; jer ne će doći [Jehovin dan] dok ne dodje najprije otpad, i ne pokaže se čovjek bezakonja, sin pogibli” (2. Solunjanima 2:3).
Taj je “čovjek bezakonja” unio otpad i pobunu u kršćansku skupštinu. Tko je on? On nije nijedan pojedinac, nego svećenička klasa nazovikršćanstva. Razmjerno brzo nakon smrti Isusovih apostola, ta se klasa uzdigla iznad otpadničke skupštine te konačno počela naučavati poganske filozofije, kao što su Trojstvo i besmrtnost ljudske duše (Djela apostolska 20:29, 30; 2. Petrova 2:1-3). Poput smrtonosnog virusa, demonski nadahnutim idejama zarazila je skupštinu onih koji su se izdavali za kršćane što je neminovno vodilo nejedinstvu (Galaćanima 5:7-10).
Zaraza se počela širiti već u vrijeme apostola Pavla. On je napisao: “Jer se već radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava” (2. Solunjanima 2:7). Apostoli su služili kao onaj koji zadržava prodor otrova otpadništva. Kad je uklonjen njihov ujedinjujući utjecaj, otpad se nezadrživo širio poput gangrene (1. Timoteju 4:1-3; 2. Timoteju 2:16-18).
Aktivnosti tog ‘čovjeka bezakonja’ nesmanjeno se nastavljaju. U nedavnom izvještaju o “crkvi u seksualnim i teološkim mukama”, jedan arhiđakon Engleske crkve citiran je kako se žali: “Odbačeni su prijedlozi kojima se od svećenstva zahtijeva da se ne upušta u spolne aktivnosti izvan braka. Zaređuje se homoseksualce. Učinili su od dobra zlo, a od zla dobro” (The Sunday Times Magazine, London, 22. studenog 1992).
Pšenica i kukolj
Sam Isus Krist naučavao je da će pravo kršćanstvo privremeno nestati sa scene. Rekao je da je osnivanje kršćanske skupštine poput čovjeka koji je na svoju njivu posijao dobro sjeme. Ali, rekao je Isus, “dodje njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici”. Kad su ga robovi upitali trebaju li pokušati iščupati kukolj, vlasnik njive je rekao: “Ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.” Koliko se dugo trebalo nastaviti to miješanje pšenice i kukolja? Vlasnik njive je rekao: “Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve” (Matej 13:25, 29, 30).
Do “žetve”, ili vremena odjeljivanja tokom posljednjih dana “sustava stvari”, lažni kršćani rasli su zajedno s pravim kršćanima (Matej 28:20). Sotona Đavo upotrebljavao je otpadnike kako bi stvorio pokvarenu i razjedinjenu skupštinu lažnih kršćana (Matej 13:36-39). Oni su tvorili sramotnu imitaciju pravog kršćanstva (2. Korinćanima 11:3, 13-15; Kološanima 2:8). Kako se tijekom stoljeća crkva cjepkala, postajalo je sve teže prepoznati prave kršćane.
Novi razdori
U novije doba, kaže The Testing of the Churches — 1932-1982, “pojavili su se novi razdori, osobito karizmatski pokret, koji naglašava osobnu vjeru i iskustvo”. Zanimljivo je da karizmatske pokrete ponovno rođenih neki smatraju znakovima duhovnog oporavka a ne novim razdorima. Naprimjer, Sjeverna Irska je 1850-ih doživjela takav preporod. Pobuđivana su velika očekivanja. Izvještaj je govorio o “bratskom savezu (...) prezbiterijanaca, metodista i kongregacionalista” i naveo je da je “svaki dan donosio nove priče o transevima, padanjima u san, vizijama, snovima i čudima” (Religious Revivals).
Mnogi su ova snažna očitovanja smatrali dokazom da Božji duh radi na preporodu svoje crkve. “Božja je crkva”, rekao je jedan promatrač, “u ovim područjima u najuzvišenijem smislu doživjela preporod.” Međutim, iako je baš ovaj preporod najavljen kao “slavno i besprimjerno razdoblje u religioznoj povijesti Ulstera”, i taj kao i drugi preporodi slični njemu nisu donijeli religiozno jedinstvo među onima koji traže ponovno duhovno rođenje.
Takvi će tvrditi da su ujedinjeni u temeljnim postavkama. Ali to je isti argument kojim se služi ostatak nazovikršćanstva, koji objašnjava da je “već ono što ujedinjuje kršćane daleko važnije od onoga što ih još uvijek razjedinjuje” (The Church and Unity). Nazovikršćanstvo tvrdi: “Naše temeljno međusobno jedinstvo i jedinstvo sa svim sukršćanima ukorijenjeno je u našem krštenju u Krista” (Christians in Communion). Međutim, reći da su razdori nevažni zbog zajedničke vjere u Isusa isto je kao da kažemo kako rak nije ozbiljna bolest sve dok imaš jako srce.
Činjenica je da su takvi suvremeni religiozni pokreti doprinijeli zbrci i da su stvorili duhovnu anarhiju, dok nagovarački učitelji sabiru sljedbenike za sebe. Jim Jones i David Koresh svježi su primjeri duhovnih vođa koji su zaveli tisuće (Matej 15:14). Jedan baptistički propovjednik vodeći je član Ku Klux Klana. On povezuje svoju kampanju za nadmoć bijelaca s religioznim preporodom i kaže da će onima koji budu sudjelovali u njoj “biti dana snaga božanske providnosti, hrabrost Onoga koji je umro na Kalvariji [Isusa Krista]”.
Što je s navodnim čudima, moćnim djelima i znakovima učinjenim u Isusovo ime? Sjeti se snažnog upozorenja Isusa Krista da nisu oni koji samo govore ‘Gospodine, gospodine’ ti koji dobivaju njegovo priznanje nego ‘oni koji čine po volji njegovog oca’. Mnogi danas čak niti ne znaju ime njegovog Oca, Jehove. Isus je upozorio na one koji će ‘njegovim imenom đavole izgoniti i njegovim imenom čudesa mnoga tvoriti’, ali će ipak biti oni koji ‘čine bezakonje’ (Matej 7:21-23).
“Izidjite iz nje, narode moj”
Kakva je prognoza za bolesno nazovikršćanstvo? Jako loša. Trebamo li, dakle, prihvatiti savjet katoličkog biskupa Butlera da se “priključimo [crkvi] bez daljnjeg oklijevanja i da pomažemo pri njenom stalnom ‘pročišćavanju’ unutar njenih redova”? Ne! Razjedinjeno i podijeljeno nazovikršćanstvo neće preživjeti (Marko 3:24, 25). Ono je dio svjetskog carstva krive religije nazvanog Babilon Veliki (Otkrivenje 18:2, 3). Taj religiozni sustav koji je kriv za prolijevanje krvi suočava se sa skorim uništenjem od Božje ruke.
Biblija ne predlaže da pravi kršćani ostanu unutar te pokvarene religiozne organizacije i pokušaju je obnoviti iznutra. Umjesto toga, ona opominje: “Izidjite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine” (Otkrivenje 18:4, 5).
‘Izići’ kamo? Sjeti se, Isus je obećao da će u vrijeme žetve pravi kršćani biti ponovno sakupljeni u svijetom raširenom jedinstvu. I prorok Mihej je prorekao to ponovno sakupljanje ovim riječima: “Smjestit ću ih zajedno kao ovce u toru” (Mihej 2:12, St). Da li se to dogodilo?
Da! Pravi se kršćani sada sakupljaju u ujedinjeno bratstvo širom Zemlje. Tko su oni? Oni su kršćanska skupština Jehovinih svjedoka, koja u 231 zemlji ujedinjeno objavljuje dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Odbacili su razjedinjujuće nauke nazovikršćanstva i nastoje obožavati Boga prema istini iz njegove Riječi (Ivan 8:31, 32; 17:17).
Srdačno ste pozvani da razgovarate s njima. Ako želite saznati više o Jehovinim svjedocima, molimo obratite im se u vašem mjestu ili na odgovarajuću adresu na 2. stranici ovog časopisa.
[Slika na stranici 7]
“Bog se opomenu nepravde njezine”