Znanost, religija i traganje za istinom

“Činjenica da su se proširile mnoge krive religije (...) donekle je utjecala na mene” (Charles Darwin).

POČETKOM 19. stoljeća znanost i religija imale su skladan odnos. “Čak i u znanstvenim djelima”, stoji u knjizi Darwin: Before and After, “pisci nisu oklijevali govoriti o Bogu na način koji je očito bio prirodan i iskren.”

Darwinova knjiga Origin of Species (Porijeklo vrsta) pridonijela je da se to promijeni. Znanost i evolucija razvili su tijesnu vezu koja je religiju — i Boga — istisnula. “U evolucijskom načinu razmišljanja”, kaže Sir Julian Huxley, “više nema ni potrebe za natprirodnim ni mjesta za nj.”

Danas se za evolucionu teoriju tvrdi da je nezamjenjiv temelj znanosti. Ključni razlog za tu vezu prepoznao je fizičar Fred Hoyle: “Tradicionalni znanstvenici više su zainteresirani za sprečavanje povratka religioznim ekstremnim gledištima iz prošlosti nego što se raduju istini.” Koja su ekstremna gledišta učinila religiju toliko mrskom znanosti?

Religija dovodi stvaranje na loš glas

U navodnom pokušaju da podupru Bibliju, “kreacionisti” su — uglavnom udruženi s fundamentalističkim protestantima — uporno tvrdili da su Zemlja i svemir mlađi od 10 000 godina. To ekstremno shvaćanje izazvalo je podsmijeh geologa, astronoma i fizičara, jer proturječi njihovim otkrićima.

No, što ustvari kaže Biblija? “U početku stvori Bog nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1). Nije pobliže označeno koliko je to vremena uključivalo. ‘Prvi dan’ stvaranja niti se ne spominje sve do 1. Mojsijeve 1:3-5. ‘Nebo i zemlja’ već su postojali kad je započeo prvi “dan”. Prema tome, mogu li nebo i zemlja biti stari milijarde godina, kako to tvrde znanstvenici? Da, to je vrlo moguće. Biblija jednostavno pobliže ne označava vrijeme koje je obuhvaćeno.

Još jedno ekstremno religiozno gledište jest način na koji neki tumače šest ‘dana’ stvaranja. Neki fundamentalisti ustraju na tome da su to doslovni dani, ograničavajući tako stvaranje Zemlje na razdoblje od 144 sata. To kod znanstvenika izaziva skepsu, jer smatraju da se ta tvrdnja kosi s nedvojbenim znanstvenim opažanjima.

Međutim, fundamentalističko se tumačenje Biblije — a ne ona sama — kosi sa znanosti. Biblija ne kaže da je svaki “dan” stvaranja trajao 24 sata; uistinu, ona obuhvaća sve te ‘dane’ u mnogo duži ‘dan u kojem je Jehova Bog stvorio zemlju i nebo’ pokazujući da nisu svi biblijski ‘dani’ obuhvaćali samo 24 sata (1. Mojsijeva 2:4, NW). Neki su mogli biti dugi tisuće godina.a

Tako su kreacionisti i fundamentalisti predodžbu o stvaranju doveli na loš glas. Njihova učenja o starosti svemira i o duljini stvaralačkih ‘dana’ nisu u skladu ni s razumnom znanošću ni s Biblijom. Međutim, postoje i druga ekstremna gledišta koja su religiju učinila mrskom znanstvenicima.

Zloupotreba moći

Religija je kroz povijest bila odgovorna za mnoge nepravde. Tijekom srednjeg vijeka, naprimjer, učenje o stvaranju bilo je iskrivljeno kako bi se opravdala podrška crkve evropskoj autokraciji. Skriveni smisao toga bio je da su ljudi božanskom odlukom postavljeni u svoj društveni položaj, bilo da su imućni ili siromašni. U knjizi The Intelligent Universe objašnjava se: “Mlađim sinovima imućnih bilo je rečeno da je ‘Božji sustav’ da oni dobiju malo ili ništa od obiteljskog imetka, a radniku se stalno isticalo da ostane zadovoljan ‘u položaju koji mu je Bog po svojoj ugodnosti udijelio’.”

Stoga ne čudi što se mnogi boje povratka “religioznim ekstremima iz prošlosti”! Umjesto da ispuni čovjekovu duhovnu potrebu, religija ju je često iskorištavala (Ezehijel 34:2). To se komentira u uvodniku časopisa India Today: “Pored prošlosti koju je religija izgradila kroz vijekove, čudno je da je zadržala ikakvu vjerodostojnost. (...) U ime Vrhovnog Stvoritelja (...) ljudska bića počinila su najodvratnija nedjela protiv svojih bližnjih.”

Strašna povijest krive religije imala je ne mali utjecaj na Darwinovo razmišljanje. “Konačno sam prestao vjerovati u kršćanstvo kao u božansko otkrivenje”, napisao je. “Činjenica da su se proširile mnoge krive religije poput požara po velikom dijelu Zemlje donekle je utjecala na mene.”

Trijumf prave religije

Religiozno licemjerstvo nije ništa novo u ovom svijetu. Isus je religioznim vođama svoga vremena, koji su bili gladni moći, rekao: “Izvana izgledate kao dobri ljudi — ali iznutra ste puni pretvaranja i zloće” (Matej 23:28, Phillips).

Međutim, pravo kršćanstvo ‘nije od svijeta’ (Ivan 17:16). Njegovi sljedbenici ne sudjeluju u pokvarenoj religiji i politici; niti ih zavode filozofije koje ne priznaju postojanje Stvoritelja. “Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom”, pisao je apostol Pavao (1. Korinćanima 3:19).

Ipak, to ne znači da su pravi kršćani znanstveno neobrazovani. Naprotiv, sljedbenici prave religije zainteresirani su za znanost. “Podignite gore oči svoje i vidite”, rekao je drevni prorok Izaija. “Ko je to stvorio?” (Izaija 40:26). Slično tome, kako bi bolje razumio Stvoritelja, Job je bio pozvan da istraži čuda prirode i svemira (Job, poglavlja 38-41).

Da, oni koji vjeruju u Stvoritelja gledaju na stvaranje sa strahopoštovanjem (Psalam 139:14). Osim toga, vjeruju u ono što je Stvoritelj Jehova Bog rekao o divnoj nadi za budućnost (Otkrivenje 21:1-4). Proučavajući Bibliju, milijuni uče da ni porijeklo čovjeka ni njegova budućnost ne ovise o slijepom slučaju. Jehova je stvarajući čovjeka imao određeni naum, i taj će se naum ostvariti — na blagoslov svim poslušnim ljudima. Pozivamo te da sam istražiš tu stvar.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 6]

IGNORIRANJE DOKAZA?

“ČAK su i Jehovini svjedoci mnogo naučili iz biologije”, napisao je odvjetnik Norman Macbeth u svojoj knjizi iz 1971. Darwin Retried — An Appeal to Reason. Nakon čitanja jednog članka iz Probudite se! na temu evolucije, Macbeth primjećuje: “Bio sam zapanjen kad sam otkrio da je članak sadržavao prilično oštroumnu kritiku darvinizma.” Zapažajući obimno istraživanje i razumne navode stručnjaka o toj temi, pisac je zaključio: “Simpson više nema pravo reći: ‘(...) gotovo svi oni koji ne vjeruju u nju [evoluciju] očigledno ignoriraju znanstvene dokaze.’”

[Slika na stranici 7]

Budućnost čovječanstva nije prepuštena slijepom slučaju