U kakvom se stanju nalaze mrtvi?
STRAH od mrtvih počiva na jednoj pretpostavci — da pokojnik ima dušu ili duh koji nastavlja živjeti nakon smrti. Ako Biblija jasno uči da je to shvaćanje krivo, tada je konačno riješeno pitanje mogu li ti mrtvi nauditi ili ne. Dakle, što kaže Biblija?
U vezi sa stanjem mrtvih, Božja riječ kaže: “Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dijela nigda ni u čemu što biva pod suncem” (Propovjednik 9:5, 6).
S obzirom na to, mogu li ti mrtvi bilo pomoći bilo nauditi? Ne, kažu Pisma. Mrtvi su bez svijesti i u tišini. Nisu u stanju komunicirati sa živima ili izraziti bilo koji osjećaj — ljubav ili mržnju — ili izvršiti bilo koje djelo. Ne trebaš ih se bojati.
‘Pa dobro, to je možda istina ako ukazuješ na smrt fizičkog tijela’, mogao bi netko reći. ‘Ali fizička smrt nije kraj života; ona samo oslobađa duh iz tijela. Taj bi duh mogao pomoći ili nauditi živima.’ Milijuni ljudi širom Zemlje tako misle.
Naprimjer, na Madagaskaru se život smatra samo prijelazom tako da se sprovod i ekshumacija smatraju važnijima od vjenčanja. Smatra se da je osoba potekla od svojih predaka i da im se smrću vraća. Zato su kuće za žive napravljene od drva i ćerpiča, materijala koji se s vremenom raspadaju, dok su grobovi, “domovi” za mrtve, uglavnom raskošniji i trajniji. Prilikom ekshumacije, obitelj i prijatelji smatraju da će biti blagoslovljeni, a žene vjeruju da će, ako dodirnu kosti mrtvog rođaka, postati plodne. Ali, da vidimo još jednom što kaže Božja riječ?
Smrt nije bila određena za čovječanstvo
Zanimljivo je primijetiti da je Jehova Bog stvorio čovjeka da živi i o smrti je govorio samo kao o posljedici neposlušnosti (1. Mojsijeva 2:17). Nažalost, prvi čovjek i žena su pogriješili i kao posljedica toga, grijeh se proširio na cijelo čovječanstvo kao smrtonosno nasljeđe (Rimljanima 5:12). Mogao bi stoga reći da je smrt bila životna činjenica sve od neposlušnosti prvog ljudskog para, da, bolna životna činjenica. Stvoreni smo da bi živjeli, što djelomično objašnjava zašto je nebrojenim milijunima toliko teško suočiti se s tim da je smrt kraj.
Prema biblijskom izvještaju, Sotona je pokušao prevariti prvi ljudski par u vezi sa smrću tako što je proturječio Božjem upozorenju da će neposlušnost donijeti smrt (1. Mojsijeva 3:4). Ipak, kako je vrijeme prolazilo, postalo je očito da, baš kao što je Bog rekao, ljudi umiru. Zato je Sotona tijekom stoljeća reagirao s još jednom laži — da neki duhovni dio čovjeka preživljava smrt tijela. Takva je prijevara primjerena Sotoni Đavlu, kojeg je Isus opisao kao ‘oca laži’ (Ivan 8:44). Nasuprot tomu, Božji odgovor na smrt jest ohrabrujuće obećanje.
Kakvo obećanje?
To je obećanje uskrsnuća za mnoge. Grčka riječ prevedena s “uskrsnuće” je anástasis. Ona doslovno znači “ponovno ustajanje” i odnosi se na uskrsavanje iz mrtvih. Da, čovjek umire, ali Bog ga svojom moći može ponovno uskrsnuti kao osobu. Čovjek gubi život, ali Bog mu može ponovno dati život. Sin Božji, Isus Krist, rekao je da “ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, i izići će” (Ivan 5:28, 29). Apostol Pavao je izrazio svoje “nadanje na Boga da će biti uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima” (Djela apostolska 24:15). Job, vjerni Božji sluga pretkršćanskog vremena, također je izrazio svoju nadu u uskrsnuće: “Kad umre čovjek, hoće li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odredjeno čekaću dokle mi dodje promjena. Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš” (Job 14:14, 15).
Zar jasno obećanje uskrsnuća ne dokazuje da je ideja da mrtvi žive u nekom duhovnom obliku laž? Ako mrtvi žive i egzistiraju na nebesima ili u nekakvom duhovnom svijetu, kakva bi bila svrha uskrsnuća? Ne bi li oni već primili svoju nagradu ili ono što im je određeno? Proučavanje Božje riječi otkriva da su mrtvi zaista mrtvi, bez svijesti, spavaju sve do velikog buđenja pomoću uskrsnuća u novom svijetu — raju — koji je obećao naš Otac pun ljubavi, Jehova. Ali ako smrt ne znači odvajanje tijela i duha te ako duh ne nastavlja živjeti, što je s navodnom komunikacijom iz duhovnog svijeta?
Komunikacija iz duhovnog područja
Izviješteno je o nebrojenim slučajevima komunikacije navodno pristigle iz duhovnog područja. Kakvo je uistinu njeno porijeklo? Biblija nas upozorava da se “sam Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti” (2. Korinćanima 11:14, 15, Duda-Fućak). Da, kako bi lakše prevarili i zaveli ljude, demoni (pobunjeni anđeli) komuniciraju sa živima, a ponekad se pretvaraju i da su korisni.
Apostol Pavao daje sljedeće upozorenje o toj akciji prijevare: “Odstupit[ će] neki od vjere slušajući lažne duhove i nauke djavoljske” (1. Timoteju 4:1). Tako svaki odgovor koji se pripisuje mrtvima vrlo vjerojatno dolazi od demona koji se prerušavaju u “službenike pravednosti” i promiču religioznu laž, zarobljavajući ljude praznovjerjem koje ih odvodi od istine Božje riječi.
Potvrđujući da mrtvi ne mogu ništa ni reći, ni učiniti, ni osjetiti, u Psalmu 146:3, 4 stoji: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječijega, u kojega nema pomoći. Izidje iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.” Koji to duh “izidje”? To je životna snaga osobe, koja se podržava disanjem. Zato, kad je pokojnik prestao disati, njegova osjetila više nisu radila. On dolazi u stanje potpune nesvjesnosti. Dakle, nemoguće je da vlada nad živima.
Zbog toga Biblija uspoređuje smrt čovjeka sa smrću životinje i izjavljuje da smrću oboje dolaze u stanje nesvjesnosti i vraćaju se u prah iz kojeg su bili načinjeni. U Propovjedniku 3:19, 20 kaže se: “Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i čovjek ništa nije bolji od stoke jer je sve taština. Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha, i sve se vraća u prah.”
Budući da Jehova Bog zna da demoni pokušavaju prevariti ljude kako bi mislili da mogu komunicirati s umrlima i da oni na njih mogu utjecati, upozorio je svoj narod, drevne Izraelce: “Neka se ne nadje u tebe (...) vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik, ni bajač, ni koji se dogovara sa zlijem duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Gospodinom ko god tako čini, i za take gadove tjera te narode Gospodin Bog tvoj ispred tebe” (5. Mojsijeva 18:10-12).
Očito je da predodžba o tome da nam mrtvi mogu nauditi ne potječe od Boga. On je Bog istine (Psalam 31:5; Ivan 17:17). I pripremio je divnu budućnost za ljubitelje istine koji ga obožavaju “duhom i istinom” (Ivan 4:23, 24).
Jehova, Bog istine i ljubavi
Naš nebeski Otac pun ljubavi “koji nikad ne laže” dao nam je svoju riječ: Milijuni i milijuni onih koji su umrli i koji su položeni u grobove bit će uskrsnuti s izgledom na vječni život u novom svijetu pravednosti! (Titu 1:1, 2, St; Ivan 5:28). Ovo obećanje uskrsnuća puno ljubavi otkriva da je Jehova duboko zainteresiran za dobrobit svojih ljudskih stvorenja i da ima žarku želju uništiti smrt, žalost i bol. Dakle, ne trebamo se bojati mrtvih ili biti bez razloga zabrinuti za njih i njihovu budućnost (Izaija 25:8, 9; Otkrivenje 21:3, 4). Naš Bog Jehova, koji je pun ljubavi i pravedan, može ih i hoće uskrsnuti, uklanjajući time bol koju uzrokuje smrt.
Božja riječ, Biblija, obiluje opisima uvjeta kakvi će vladati na Zemlji u tom obećanom novom svijetu pravednosti (Psalam 37:29; 2. Petrova 3:13). Bit će to vrijeme mira, sreće i ljubavi za sve ljude (Psalam 72:7; Izaija 9:7; 11:6-9; Mihej 4:3, 4). Svi će imati sigurne, lijepe domove, kao i ugodan posao (Izaija 65:21-23). Bit će obilje dobrih stvari za jelo (Psalam 67:6; 72:16). Svi će uživati dobro zdravlje (Izaija 33:24; 35:5, 6). I dok će apostoli i dodatni ograničeni broj drugih vladati s Isusom na nebu, Biblija ne spominje blagoslovljene uvjete na nebu za duše drugih nakon smrti (Otkrivenje 5:9, 10; 20:6). To bi bilo neobično ako bi milijarde onih koji su umrli nastavile živjeti nakon smrti.
Ali to nije neobično kad znamo jasno biblijsko učenje: Mrtvi su prestali postojati kao žive duše. Oni ti ne mogu nauditi. Oni koji su u spomen-grobovima jednostavno miruju, bez svijesti, sve do njihovog uskrsnuća u Božje određeno vrijeme (Propovjednik 9:10; Ivan 11:11-14, 38-44). Dakle, svoje nade i želje polažemo u Boga. “Radovaćemo se i veselićemo se za spasenje njegovo” (Izaija 25:9).
[Slika na stranici 7]
Kao što Božja riječ jasno pokazuje, mrtvi su potpuno neaktivni sve do uskrsnuća