Majmonides — čovjek koji je redefinirao judaizam

“OD MOJSIJA do Mojsija, nitko nije bio poput Mojsija.” Mnogi će Židovi prepoznati ovu zagonetnu izjavu kao izraz divljenja prema židovskom filozofu, kodifikatoru i komentatoru Talmuda i Pisama iz 12. stoljeća, Mojsiju ben Majmonu — također poznatom kao Majmonides i kao Rambam.a Mnogima je danas Majmonides nepoznat, no, ipak, njegova su književna djela izvršila dubok utjecaj na razmišljanje Židova, muslimana i crkve njegovog doba. On je na fundamentalan način redefinirao judaizam. Tko je bio Majmonides, i zašto ga mnogi Židovi smatraju “drugim Mojsijem”?

Tko je bio Majmonides?

Majmonides je rođen 1135. u Córdobi (Španjolska). Njegov otac, Majmon, koji mu je pružio veći dio ranog religioznog obučavanja, bio je glasovit izučavatelj iz istaknute rabinske obitelji. Kad su Almohidi 1148. osvojili Córdobu, Židovi su se morali suočiti s izborom da li se obratiti na islam ili bježati. Tako je za Majmonidesovu obitelj započelo dugo razdoblje lutanja. Godine 1160. naselili su se u Fezu (Maroko), gdje se školovao kao liječnik. Godine 1165. njegova je obitelj morala pobjeći u Palestinu.

Međutim, situacija u Izraelu bila je nesigurna. Mala židovska zajednica suočila se i s opasnošću od križara nazovikršćanstva i s muslimanskom vojskom. Nakon manje od šest mjeseci provedenih u “Svetoj zemlji”, Majmonides i obitelj pronašli su utočište u Fostatu, starom dijelu Kaira (Egipat). Tamo su Majmonidesovi talenti došli do punog izražaja. Godine 1177. postao je poglavar židovske zajednice, a 1185. bio je imenovan za liječnika na dvoru slavnog muslimanskog vođe Saladina. Majmonides je zadržao oba položaja sve do svoje smrti 1204. godine. Njegova je medicinska ekspertiza bila toliko poznata da se priča kako je čak iz daleke Engleske kralj Rikard Lavljeg Srca pokušavao pridobiti Majmonidesa za svog osobnog liječnika.

Što je napisao?

Majmonides je bio plodan pisac. Dok je bježao pred muslimanskim progonom, skrivajući se i u bijegu, sastavio je velik dio svog prvog značajnog djela, Komentar Mišne.b Napisano na arapskom, ono razjašnjava mnoge pojmove i izraze u Mišni, zastranjujući ponekad u tumačenja Majmonidesove filozofije judaizma. U dijelu koji tumači traktat Sanhedrin, Majmonides je formulirao 13 temeljnih načela židovske vjere. Judaizam nije nikad definirao neko formalno vjerovanje, ili objašnjenje vjerovanjâ. Sad je Majmonidesovih 13 načela vjere postalo prauzor niza formulacija židovskog vjerovanja. (Vidi okvir, 23. stranica.)

Majmonides je nastojao definirati logičan redoslijed svih stvari, bez obzira jesu li fizičke ili duhovne. Odbacio je slijepo vjerovanje, zahtijevajući za sve objašnjenja na temelju onoga što je smatrao racionalnim dokazima i logikom. Ta je prirodna sklonost dovela do pisanja njegovog najvećeg djela — Mišne tora.c

U Majmonidesovo su vrijeme Židovi smatrali da se “Tora”, ili “Nauk”, ne odnosi samo na pisane riječi koje je zabilježio Mojsije nego i na sva rabinska tumačenja tog Nauka kroz stoljeća. Ta su shvaćanja bila zabilježena u Talmudu i u tisućama rabinskih zaključaka i zapisa o Talmudu. Majmonides je shvatio da su sâma količina i nesklad svih tih informacija ostavljali prosječnog Židova izgubljenog pri donošenju odluka koje su utjecale na njegov svakodnevni život. Većina nije bila u mogućnosti cijelog života proučavati svu rabinsku literaturu, od koje je velik dio bio napisan na teškom aramejskom. Majmonidesovo je rješenje bilo dotjerati te informacije ističući praktične zaključke, i organizirati ih u jedan sređeni sustav od 14 knjiga, podijeljen po temama. Napisao je to na majstorski jasnom, tečnom hebrejskom.

Mišne tora bila je toliko praktičan vodič da su se neki židovski vođe bojali da će potpuno zamijeniti Talmud. Pa ipak, čak i oni koji je nisu odobravali priznali su nadmoćnu učenost tog djela. Taj visoko organizirani kodeks bio je revolucionarno postignuće, koje je ponovno oživjelo sustav judaizma koji prosječni čovjek više nije mogao prihvatiti niti mu se prilagoditi.

Majmonides se zatim prihvaća pisanja još jednog značajnog djela — Vodiča zabludjelih. Kako su se grčki klasici prevodili na arapski, tako se sve više Židova upoznavalo s Aristotelom i drugim filozofima. Neki su bili zbunjeni, smatrajući da je teško uskladiti doslovno značenje biblijskih izraza s filozofijom. U Vodiču zabludjelih Majmonides, koji se jako divio Aristotelu, nastojao je objasniti bit Biblije i judaizma na način koji je u skladu s filozofskom misli i logikom. (Usporedi 1. Korinćanima 2:1-5, 11-16.)

Osim tih značajnih djela i drugih religioznih spisa, Majmonides je pisao autoritativno na području medicine i astronomije. Ne smije se previdjeti još jedno obilježje njegovog plodnog pisanja. Encyclopaedia Judaica komentira: “Majmonidesova pisma obilježavaju epohu u pisanju pisama. On je prvi židovski pisac pisama čija je korespondencija u velikoj mjeri sačuvana. (...) Njegova su pisma pronalazila put do misli i srca onih s kojima se dopisivao, a on je mijenjao svoj stil kako bi im se prilagodio.”

Što je naučavao?

Majmonides je u svojih 13 načela vjere pružio jasan pregled vjerovanja, od kojeg nešto ima korijene u Pismima. Međutim, sedmo i deveto načelo suprote se duhu biblijski utemeljene vjere u Isusa kao Mesiju.d Uzimajući u obzir otpadničke nauke nazovikršćanstva, kao što je Trojstvo, i očito licemjerje dokazano krvoprolićem u križarskim ratovima, ne iznenađuje što Majmonides nije dalje istraživao pitanje Isusovog mesijanstva (Matej 7:21-23; 2. Petrova 2:1, 2).

Majmonides piše: “Može li postojati veći kamen spoticanja od [kršćanstva]? Svi su proroci govorili o Mesiji kao o izbavitelju Izraela i njegovom spasitelju (...) [Nasuprot tome, kršćanstvo] je prouzročilo da Židovi budu ubijani mačem, da njihovi ostaci budu rasijani i poniženi, da Tora bude izmijenjena te da većina svijeta griješi i služi nekom bogu umjesto Gospodinu” (Mišne tora, “Zakoni kraljeva i njihovi ratovi”, poglavlje 11).

No, ipak, uza sve iskazano poštovanje, mnogi Židovi radije ignoriraju Majmonidesa u određenim pitanjima o kojima je on najizravnije govorio. Uz sve veći utjecaj mističnog judaizma (kabala), astrologija je postajala sve popularnija među Židovima. Majmonides je pisao: “Tko se god bavi astrologijom i svoj posao ili putovanje planira na temelju vremena koje su odredili oni koji istražuju nebesa, može biti kažnjen bičevanjem (...) Sve te stvari laž su i prijevara (...) Tko god vjeruje u te stvari (...) nije ništa drugo nego luda i manjka mu razuma” (Mišne tora, “Zakoni o idolatriji”, poglavlje 11; usporedi 3. Mojsijeva 19:26; 5. Mojsijeva 18:9-13).

Majmonides je također oštro kritizirao još jedan način postupanja: “[Rabini] su u svoju korist odredili novčana potraživanja od pojedinaca i zajednica te su prouzročili da ljudi misle, što je krajnja ludost, da je to obavezno i ispravno (...) Sve je to pogrešno. Niti u Tori niti u izrekama [talmudskih] mudraca ne postoji niti jedna jedina riječ koja bi to podržavala” (Komentar Mišne, Avot 4:5). Za razliku od tih rabina, Majmonides je naporno radio kao liječnik kako bi se izdržavao, nikad ne prihvaćajući plaću za religiozne službe. (Usporedi 2. Korinćanima 2:17; 1. Solunjanima 2:9.)

Kakav je bio utjecaj na judaizam i druga vjerovanja?

Profesor Yeshaiahu Leibowitz s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu izjavio je: “Majmonides je najsnažniji lik u povijesti judaizma, od doba patrijarhâ i prorokâ pa sve do danas.” Encyclopaedia Judaica primjećuje: “Majmonidesov je utjecaj na budući razvoj judaizma neprocjenjiv. (...) C. Tchernowitz (...) ide čak tako daleko da tvrdi kako bi se judaizam razdijelio na različite sekte i vjerovanja da nije bilo Majmonidesa (...) Njegovo veliko postignuće bilo je ujedinjenje različitih struja.”

Reorganiziravši židovsko mišljenje tako da odgovara njegovim idejama o redu i logici, Majmonides je redefinirao judaizam. Kako istraživači tako i mase, smatrali su tu novu definiciju praktičnom i privlačnom. Čak su i njegovi protivnici konačno prihvatili velik dio Majmonidesovog pristupa. Iako su njegovi spisi namjeravali osloboditi Židove potrebe da se oslanjaju na beskrajne komentare, uskoro su i o njegovim djelima bili napisani dugački komentari.

Encyclopaedia Judaica komentira: “Majmonides je bio (...) najznačajniji židovski filozof srednjeg vijeka, i njegov Vodič zabludjelih najvažnije je filozofsko djelo koje je stvorio neki Židov.” Iako je napisan na arapskom, Vodič zabludjelih bio je za vrijeme Majmonidesova života preveden na hebrejski, a ubrzo zatim i na latinski, što je omogućilo da ga se proučava širom Evrope. Rezultat toga je da je Majmonidesova jedinstvena sinteza Aristotelove filozofije i judaističkog načina razmišljanja brzo prodrla u glavne tokove razmišljanja u nazovikršćanstvu. Izučavatelji nazovikršćanstva tog razdoblja, kao što su Albert Veliki i Toma Akvinski, često ukazuju na Majmonidesova shvaćanja. Utjecao je i na islamske izučavatelje. Majmonidesov je filozofski pristup utjecao na kasnije židovske filozofe, kao što je Baruch de Spinoza, da potpuno raskinu s ortodoksnim judaizmom.

Majmonidesa bi se moglo smatrati čovjekom renesanse koji je živio prije renesanse. Njegovo inzistiranje na tome da vjera treba biti u skladu s razumom još je uvijek vrijedno načelo. To ga je načelo vodilo da gorljivo govori protiv religioznog praznovjerja. No, ipak, loš primjer nazovikršćanstva i Aristotelov filozofski utjecaj često su ga sprečavali da dođe do zaključaka koji su potpuno u skladu s biblijskom istinom. Iako se neće svi složiti s epitafom napisanim na Majmonidesovom grobu — “Od Mojsija do Mojsija, nitko nije bio poput Mojsija” — mora se priznati da je redefinirao tok i strukturu judaizma.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 23]

MAJMONIDESOVIH 13 NAČELA VJEREe

1. Bog je Stvoritelj svih stvari i njihov Vladar. On je načinio, čini i načinit će sve stvari.

2. Bog je jedan. Ne postoji jedinstvenost koja je na bilo koji način slična Njegovoj.

3. Bog nema tijelo. Na Njega se ne primjenjuju fizički pojmovi.

4. Bog je prvi i posljednji.

5. Ispravno je moliti se samo Bogu. Ne smije se moliti nikom niti ičem drugom.

6. Sve su riječi prorokâ istinite.

7. Mojsijevo je proročanstvo apsolutno istinito. On je bio najveći od svih proroka, i prije i poslije njega.

8. Cjelokupna Tora koju sada imamo jest ona koja je bila dana Mojsiju.

9. Tora se neće promijeniti, i Bog nikad neće dati drugu.

10. Bog zna sva čovjekova djela i njegove misli.

11. Bog nagrađuje one koji drže Njegove zapovijedi i kažnjava one koji griješe protiv Njega.

12. Mesija će doći.

13. Mrtvi će biti vraćeni u život.

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 21]

Jewish Division / The New York Public Library / Astor, Lenox i Tilden Foundations