Brdo koje se “miče”
NA ZAPADU Irske, jedinstveni se stožasti oblik Croagha Patricka ističe među okolnim brdima. Svake godine, posljednje nedjelje u srpnju, vrh brda izgleda kao da se miče dok se čak 30 000 ljudi, kako mladih tako i starih, prilikom godišnjeg hodočašća penje na vrh (visok 765 metara).
Tog se dana hodočasnici uskim, neravnim i, mjestimice, nesigurnim putem penju i spuštaju. Zapravo, zadnji je uspon (dugačak oko 300 metara) vrlo strm i sastoji se gotovo isključivo od labavog krša, što penjanje čini i opasnim i iscrpljujućim.
Neki se penju bosi, a nekoliko njih neke dijelove puta čak prevaljuje na koljenima. U prošlosti je hodočašće počinjalo usred mrkle noći.
Zašto Croagh Patrick za mnoge predstavlja tako važno iskustvo?
Odavna etablirano mjesto hodočašća
Početkom petog stoljeća n. e., Rimokatolička je crkva poslala Patricka kao misijskog biskupa u Irsku. Njegov je glavni cilj bio obratiti Irce na kršćanstvo, a dok je godinama među njima propovijedao i radio, Patrick je stekao glas utemeljitelja tamošnje Katoličke crkve.
Njegov ga je rad odveo na mnoga mjesta diljem zemlje. Jedno je bilo u zapadnoj Irskoj gdje je, prema nekim izvorima, 40 dana i 40 noći proveo na vrhu brda koje je prozvano po njemu — Croagh Patrick (što znači “Patrickovo brdo”). Tamo je postio i molio se za uspjeh svoje misije.
Tijekom godina razvile su se mnoge legende o njegovim podvizima. Jedna od najpoznatijih je ta da je Patrick, dok je bio na brdu, otjerao sve zmije iz Irske.
Predaja tvrdi da je na vrhu sagradio malu crkvu. Premda ta građevina odavno ne postoji, prvobitni temelj još postoji, a ta je lokacija kao i sama gora već godinama mjesto hodočašća.
Obilježja hodočašća
Za nekoga u poodmaklim godinama ili za nekoga tko nije navikao da se penje na brda već je i sâm pet kilometara dugačak put uzbrdo i siguran silazak prilično postignuće. Na ključnim mjestima duž puta stoje ekipe hitne pomoći spremne pružiti prvu pomoć kod raznih ozljeda.
Na putu su tri mjesta, ili stanice, na kojima hodočasnici vrše razne pokorničke obrede. Ti su obredi potanko objašnjeni na oglasnoj ploči na početku uspona. (Vidi okvir.)
Zašto se penju?
Zašto toliki poduzimaju to naporno hodočašće? Zašto neki idu u takve krajnosti dok se penju?
Pa, neki vjeruju da njihove molbe za osobnu korist imaju više izgleda da budu uslišene ako se mole tijekom hodočašća. Drugi to čine da bi im bio oprošten neki prijestup. Za druge je to način na koji se zahvaljuju. Mnogi, sasvim sigurno, idu zbog društvenog aspekta hodočašća. Jedan je stručnjak primijetio da je to ‘način izražavanja duha zajedništva i zajedničke ljubavi’. Također je rekao da je penjanje na Croagh Patrick “njihov način slijeđenja stopa Sv. Patricka i priznanje da mu duguju zahvalnost za svoju vjeru”. Dodao je da je penjanje, a što je najvažnije, “vrsta pokore jer fizičko naprezanje koje je uključeno predstavlja pravi pokornički obred. Sporo penjanje na vrh produženi je čin kajanja”.
Jedan je čovjek ponosno izjavio da se već 25 puta penjao gore! Rekao je da je to radio “kako bi učinio malo pokore”! Jedan je drugi čovjek jednostavno izjavio: “Nema kruha bez motike!”
Iako to nije nužno, mnogi se na brdo penju bosi. Zašto to rade? Kao prvo, oni smatraju da je tlo “sveto” i zato skidaju svoje cipele. Kao drugo, rade to u skladu sa svojim ciljem ‘da učine malo pokore’. To isto tako objašnjava zašto neki pojedine stanice izvršavaju čak na koljenima.
Potaknuti da cijene Stvoritelja
No što ako netko ne dijeli vjerske osjećaje hodočasnika koji se posebnog dana penju na brdo? Uz dobre vremenske uvjete i u čvrstom paru cipela, moguće je popeti se na brdo u svako doba. Mi se nismo penjali onog dana kad je masa hodočasnika bila u pokretu penjući se na vrh. Tijekom naših čestih odmora, mogli smo razmišljati o samom penjanju i o tome kako ono utječe na tolike ljude. Predočivši si tisuće hodočasnika koji poduzimaju to naporno penjanje i vrše razne pokorničke obrede, osjećali smo se natjeranima upitati se: ‘Je li to ono što Bog zahtijeva? Da li ritual penjanja ili hodanja oko određenih spomenika uz opetovano recitiranje molitava zaista nekoga približava Bogu?’ A što je s Isusovim savjetom o ponavljanju molitava iz Mateja 6:6, 7?
Mi se sigurno nismo popeli na brdo zbog nekog religioznog iskustva. Ipak, osjećali smo se bližima svom Stvoritelju jer smo mogli uživati u njegovim djelima stvaranja, budući da su brda, gdje god da se nalaze, dio zemaljskih čuda. S vrha smo mogli uživati neometan pogled na prekrasan krajolik, mogli smo čak vidjeti kako se sastaju kopno i Atlantski ocean. S jedne su se strane mali otoci svjetlucali u zaljevu ispod nas u izrazitoj suprotnosti sa surovim i pustim planinskim područjem s druge strane.
Razmišljali smo o trima stanicama. Sjetili smo se riječi samog Isusa, kad je svojim pravim sljedbenicima rekao: “Kad se molite, ne ponavljajte uvijek jedno te isto, baš kao što čine ljudi nacija, jer oni umišljaju da će biti uslišeni zbog svoje upotrebe mnogih riječi” (Matej 6:7, NW).
Shvatili smo da je brdo postalo dio tradicije koja tisuće ljudi veže mučnim obredom. Razmišljali smo o tome u kakvoj je to suprotnosti sa slobodom o kojoj je govorio apostol Ivan kad je rekao: “Zapovijesti njegove [Božje] držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške” (1. Ivanova 5:3).
Uživali smo u našem izletu, koji je uključivao i penjanje na Croagh Patrick. To nas je potaknulo da s radošću iščekujemo vrijeme kad će čitavo čovječanstvo biti oslobođeno nebiblijskih tradicija te će moći obožavati Stvoritelja Zemlje punog ljubavi “duhom i istinom” (Ivan 4:24).
[Okvir na stranici 27]
Glavna obilježja hodočašća
Svaki hodočasnik koji se popne na brdo na blagdan Sv. Patricka ili unutar osmodnevnog svetkovanja, ili u bilo koje vrijeme u mjesecu lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu, i MOLI SE U KAPELI ILI BLIZU NJE za papu može dobiti potpuni oprost grijeha uz uvjet da ide na ispovijed i svetu pričest na Vrh ili da to učini unutar tog tjedna.
TRADICIONALNE STANICE
Postoje tri “stanice” (1) Na podnožju stošca ili Leacht Benain, (2) Na vrhu, (3) Roilig Muire, malo dalje nizbrdo prema [gradiću] Lecanveyu.
1. stanica - LEACHT BENAIN
Hodočasnik hoda sedam puta oko kamenog nasipa izgovarajući 7 Očenaša, 7 Zdravomarija i jedno Vjerovanje
2. stanica - VRH
(a) Hodočasnik kleči i izgovara 7 Očenaša, 7 Zdravomarija i jedno Vjerovanje
(b) Hodočasnik se u blizini kapele moli za papu
(c) Hodočasnik hoda 15 puta oko kapele izgovarajući 15 Očenaša, 15 Zdravomarija i jedno Vjerovanje
(d) Hodočasnik hoda 7 puta oko Leaba Phadraiga [Patrickovog kreveta] izgovarajući 7 Očenaša, 7 Zdravomarija i jedno Vjerovanje
3. stanica - ROILIG MUIRE
Hodočasnik hoda 7 puta oko svakog kamenog nasipa izgovarajući kod svakog [ima tri nasipa] 7 Očenaša, 7 Zdravomarija i jedno Vjerovanje i na koncu ide oko čitavog ograđenog zemljišta Roilig Muirea moleći se 7 puta.