Utjeha za one ‘oborena duha’

DANAS je Sotonin svijet ‘izgubio svaki ćudoredni osjećaj’ (Efežanima 4:19, St; 1. Ivanova 5:19). Vlada pandemija preljuba i bluda. U mnogim zemljama 50 ili više posto brakova završava razvodom. Homoseksualnost je široko prihvaćena. Seksualno nasilje — silovanje — česta je tema vijesti. Pornografija je industrija koja donosi milijarde dolara (Rimljanima 1:26, 27).

Među najodvratnijim perverzijama jest seksualno zloupotrebljavanje nedužne djece. Poput mudrosti Sotoninog svijeta, i seksualno zloupotrebljavanje djece jest ‘animalno, demonsko’ (Jakov 3:15, NW). Samo u Sjedinjenim Državama, stoji u časopisu Time, “svake godine učitelji i liječnici vlastima podnose više od 400 000 izvještaja o dokazanim seksualnim napadima”. Kad žrtve te zloupotrebe odrastu, mnoge i dalje nose bolne rane, i te su rane stvarne! U Bibliji stoji: “Duh [misaono naginjanje, unutarnji osjećaji i misli] čovječiji snosi bol svoj; a duh oboren [ranjen, povrijeđen] ko će podignuti?” (Priče Salamunove 18:14).

Dobra vijest o Božjem Kraljevstvu obraća se svim ljudima, uključujući “ranjene u srcu” i one ‘tužna duha’ (Izaija 61:1-4). Stoga ne iznenađuje što se mnogi koji doživljavaju emocionalnu bol odazivaju pozivu: “Ko je žedan neka dodje, i ko hoće neka uzme vodu života za badava” (Otkrivenje 22:17). Za takve osobe kršćanska skupština može biti mjesto utjehe. Oni se raduju što uče da će patnje uskoro biti stvar prošlosti (Izaija 65:17). No dotad, oni možda trebaju biti ‘utješeni’, a njihove rane trebaju biti ‘zavijene’. Pavao je dobro savjetovao kršćane: “Utješavajte malodušne, branite slabe, snosite svakoga” (1. Solunjanima 5:14).

“Potiskivana sjećanja”

Posljednjih su godina neki ‘ranjeni u srcu’ zbog razloga koje drugi teško mogu shvatiti. Oni su odrasle osobe koje, na temelju onog što se opisuje kao “potiskivana sjećanja”, kažu da su kao djeca bili seksualno zloupotrebljavani.a Nekima se nisu javljale misli da su bili napastovani sve dok neočekivano nisu doživjeli iznenadne osjećaje vraćanja u prošlost i “sjećanja” na neku odraslu osobu (ili više njih) koja ih je zloupotrebljavala dok su bili mali. Ima li netko u kršćanskoj skupštini takve uznemiravajuće misli? U nekim zemljama ima takvih slučajeva, i te predane osobe mogu doživjeti duboku bol, osjećaj gnjeva, krivice, srama ili usamljenosti. Poput Davida, oni se možda osjećaju izoliranima od Boga i vape: “Za što, Gospodine, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?” (Psalam 10:1).

Stručnjaci za duševno zdravlje ne razumiju dobro mnoge aspekte tih “sjećanja”. Ipak, takva “sjećanja” mogu štetno utjecati na duhovnost predanih kršćana. Stoga s povjerenjem gledamo na Božju riječ, koja nam pruža vodstvo da s njima izlazimo na kraj. Biblija pruža “razum u svemu” (2. Timoteju 2:7; 3:16). Pored toga, ona pomaže svima kojih se to tiče da se pouzdaju u Jehovu, ‘Oca milosti i Boga svake utjehe, koji nas utješava u svakoj nevolji našoj’ (2. Korinćanima 1:3, 4).

Je li se to doista dogodilo?

U svijetu se vode mnoge polemike o tome što predstavljaju ta “sjećanja” i u kojoj mjeri odražavaju događaje koji su se uistinu dogodili. Jehovini svjedoci “ne pripadaju svijetu” i ne sudjeluju u tim polemikama (Ivan 17:16, St). Prema objavljenim izvještajima, ponekad su se “sjećanja” pokazala točnima. Naprimjer, nakon što se službenik osiguravajućeg društva Frank Fitzpatrick “sjetio” da ga je napastovao određeni svećenik, javilo se gotovo stotinu drugih koji su tvrdili da je i njih zloupotrebljavao isti svećenik. Svećenik je navodno priznao zloupotrebu.

Međutim, vrijedno je zapaziti da stanoviti broj osoba nije mogao potkrijepiti svoja “sjećanja”. Neki od onih koji su obuzeti takvim mislima živo su se sjećali izvjesne osobe koja je izvršila zloupotrebu ili zloupotrebe počinjene na nekom specifičnom mjestu. No kasnije su autentični suprotni dokazi jasno pokazali da ti detalji “sjećanja” ne mogu biti istiniti.

Pružanje utočišta

No ipak, kako se može pružiti utjeha onima koji su ‘oborena duha’ zbog takvih “sjećanja”? Sjetimo se Isusove parabole o milosrdnom Samarićaninu. Jednog su čovjeka napali pljačkaši, pretukli ga i opljačkali sve što je imao. Kad je naišao Samarićanin, sažalio se nad ranjenim čovjekom. Što je učinio? Je li inzistirao na tome da čuje sve detalje o tome kako su ga pretukli? Ili je Samarićanin dobio opis pljačkaša i odmah se dao u potjeru za njima? Ne. Čovjek je bio ranjen! Stoga mu je Samarićanin nježno zavio rane i s puno ga ljubavi odnio na sigurno u obližnju gostionicu gdje se čovjek mogao oporaviti (Luka 10:30-37).

Istina, postoji razlika između fizičkih rana i ‘oborenog duha’ čiji je uzrok stvarno seksualno zloupotrebljavanje u djetinjstvu. No i jedno i drugo uzrokuje veliku patnju. Stoga nam ono što je Samarićanin učinio za ranjenog Židova pokazuje što se može učiniti kako bi se pomoglo povrijeđenom sukršćaninu. Prvenstveno mu treba s ljubavlju pružiti utjehu i pomoći mu da se oporavi.

Đavo je mučio vjernog Joba jer je očito bio uvjeren da će ili emocionalna ili fizička bol slomiti njegovu besprijekornost (Job 1:11; 2:5). Otada Sotona često pokušava koristiti patnju — bez obzira na to uzrokuje li je direktno on ili ne — kako bi oslabio vjeru Božjih slugu. (Usporedi 2. Korinćanima 12:7-9.) Pa zar onda možemo sumnjati u to da se Đavo danas koristi zloupotrebom djece i ‘tužnim duhom’ mnogih odraslih osoba koje su podnosile takve patnje (ili koje muče “sjećanja” da su tako patile) kako bi pokušao oslabiti vjeru kršćana? Kršćanin koji podnosi bol, no koji odlučno odbija napustiti svoju besprijekornost govori poput Isusa kad ga je napao Sotona: “Idi od mene, sotono”! (Matej 4:10).

Ostati duhovno jakim

‘Vjerni i razboriti rob’ izdao je informacije kako bi pomogao pri svladavanju duhovne i emocionalne boli nastale zbog zloupotrebljavanja djece (Matej 24:45-47, NW). Iskustvo pokazuje da onome tko pati pomaže ako se može osloniti na ‘jakost Gospodinovu i silu jačine njegove’, oblačeći “sve oružje Božije” (Efežanima 6:10-17). To oružje uključuje biblijsku ‘istinu’, koja razotkriva Sotonu kao najvećeg neprijatelja i koja rastjeruje tamu u kojoj djeluju on i njegovi pristaše (Ivan 3:19). Zatim, tu je i “oklop pravde”. Onaj tko pati treba se truditi da zadrži pravedna mjerila. Naprimjer, neki osjećaju snažne porive da naude sami sebi ili da počine nemoral. Svaki put kad se odupru takvim porivima, oni izvojuju pobjedu!

Duhovno oružje također uključuje ‘evanđelje mira’. Kad se s drugima razgovara o Jehovinim naumima, to jača onoga koji govori kao i svakoga koji sluša (1. Timoteju 4:16). Ako si i ti možda ‘oborena duha’, i ako ti to otežava da s drugima razgovaraš o dobroj vijesti, pokušaj se pridružiti nekom drugom kršćaninu dok obavlja to važno djelo. I nemoj zaboraviti na “štit vjere”. Vjeruj u to da te Jehova ljubi i da će nadoknaditi sve ono što si izgubio. Vjeruj bezuvjetno u to da te i Isus ljubi, a to je i dokazao time što je umro za tebe (Ivan 3:16). Sotona je oduvijek lažno tvrdio da se Jehova ne brine za svoje sluge. To je samo jedna od njegovih surovih, zlobnih laži (Ivan 8:44; usporedi Job 4:1, 15-18; 42:10-15).

Ako ti bol u srcu otežava vjerovati da je Jehova zainteresiran za tebe, pomoći će ti druženje s drugima koji čvrsto vjeruju u to da je on zainteresiran (Psalam 119:107, 111; Priče Salamunove 18:1; Jevrejima 10:23-25). Nemoj dopustiti Sotoni da ti oduzme nagradu života. Ne zaboravi da je ‘kaciga spasenja’ dio oružja; isto kao i “mač duhovni”. Biblija je nadahnuta svetim duhom, koji Sotona ne može poraziti (2. Timoteju 3:16; Jevrejima 4:12). Njene iscjeljujuće riječi mogu ublažiti emocionalnu bol. (Usporedi Psalam 107:20; 2. Korinćanima 10:4, 5.)

I na kraju, neprekidno se moli za snagu da ustraješ (Rimljanima 12:12; Efežanima 6:18). Iskrena molitva krijepila je Isusa dok je prolazio kroz intenzivnu emocionalnu patnju, a ona može pomoći i tebi (Luka 22:41-43). Je li ti se teško moliti? Zamoli druge da se mole s tobom i za tebe (Kološanima 1:3; Jakov 5:14). Sveti duh podupirat će tvoje molitve. (Usporedi Rimljanima 8:26, 27.) Kao što je to slučaj s nekom bolnom fizičkom bolešću, tako i neki s dubokim emocionalnim ranama možda neće biti potpuno izliječeni u ovom sustavu stvari. No uz Jehovinu pomoć možemo ustrajati, a ustrajnost je pobjeda, kao što je to bila i u Isusovom slučaju (Ivan 16:33). “Narode! uzdaj se u njega [Jehovu] u svako doba; izlivajte pred njim srce svoje; Bog je naše utočište” (Psalam 62:8).

A što je s navodnim zlostavljačem?

Osoba koja uistinu seksualno zloupotrebljava dijete jest silovatelj i treba je takvom smatrati. Svatko tko je bio žrtva takvog postupanja ima pravo optužiti svog zlostavljača. No ne bi trebalo nekoga prenagljeno optužiti ako se optužba temelji samo na “potiskivanim sjećanjima” o zloupotrebi. U ovom je slučaju za onoga koji pati najvažnije ponovno steći izvjestan stupanj emocionalne stabilnosti. Kad prođe neko vrijeme, osoba će možda biti u boljoj mogućnosti procijeniti “sjećanja” i odlučiti što želi poduzeti u vezi s tim, ako se uopće odluči za to.

Razmotrimo Donnin slučaj. Ona je navodno imala poremećaj u navikama hranjenja i išla je kod savjetnika — čija je stručnost očito bila sumnjiva. Uskoro je optužila svog oca za incest i on je bio izveden pred sud. Porota se nije mogla složiti oko odluke, pa otac nije završio u zatvoru, ali je morao platiti 100 000 dolara za sudske troškove. Nakon svega toga Donna je rekla svojim roditeljima da više ne misli da je bila zloupotrebljavana!

Salamun je mudro rekao: “Ne idi odmah da se preš” (Priče Salamunove 25:8). Ako postoji opravdan razlog za sumnju da navodni počinitelj i dalje zloupotrebljava djecu, možda se mora dati upozorenje. U takvom slučaju mogu pomoći skupštinski starješine. U protivnom, nemoj žuriti. Konačno, možda ćeš biti spreman odustati od optužbe. No, ako se želiš suočiti s navodnim počiniteljem (nakon što si prvo procijenio kako ćeš se osjećati s obzirom na moguće reakcije), imaš pravo na to.

Tijekom liječenja osobe koja doživljava “sjećanja”, mogu se pojaviti mučne situacije. Naprimjer, osoba može imati žive mentalne slike o tome da ju je napastovao netko koga viđa svaki dan. Ne mogu se postaviti pravila o tome kako se boriti s time. “Jer će svaki svoje breme nositi” (Galaćanima 6:5). Ponekad netko može imati osjećaj da je u to uključen neki rođak ili član najbliže obitelji. Nemoj zaboraviti na sumnjivu prirodu nekih “potiskivanih sjećanja” kad treba identificirati osobu koja je osumnjičena kao počinitelj. U takvoj situaciji, sve dok dokazi ne budu čvrsto utemeljeni, treba nastaviti kontaktirati s obitelji — barem povremenim posjetima, pismima ili telefonom — jer to će pokazati da osoba nastoji slijediti biblijski način postupanja. (Usporedi Efežanima 6:1-3.)

Što mogu učiniti starješine?

Ako se starješinama obrati neki član skupštine koji doživljava iznenadne osjećaje vraćanja u prošlost ili “potiskivana sjećanja” na zloupotrebljavanje, obično su dvojica njih zadužena da mu pomognu. Ti bi starješine trebali ljubazno potaknuti osobu koju obuzimaju takve misli da se u međuvremenu usredotoči na svladavanje emocionalne boli. Imena bilo kojih zlostavljača kojih se osoba “sjeća” trebaju biti strogo povjerljiva.

Glavni zadatak starješina jest taj da djeluju kao pastiri (Izaija 32:1, 2; 1. Petrova 5:2, 3). Trebaju biti posebno pažljivi kako bi se ‘obukli u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotost i trpljenje’ (Kološanima 3:12). Neka ih ljubazno slušaju i zatim primjenjuju iscjeljujuće riječi iz Pisama (Priče Salamunove 12:18). Neke osobe koje muče bolna “sjećanja” izrazile su cijenjenje za starješine koji ih redovito posjećuju ili čak telefoniraju da bi saznali kako se osjećaju. Takvi kontakti ne trebaju oduzeti puno vremena, ali oni pokazuju da se Jehovina organizacija brine. Kada osoba koju obuzimaju takve misli shvati da je njena kršćanska braća zaista vole, možda će joj to pomoći da u znatnoj mjeri povrati emocionalnu uravnoteženost.

No što ako onaj tko pati odluči iznijeti optužbu?b Tada ga dvojica starješina mogu savjetovati da se, u skladu s načelom iz Mateja 18:15, treba osobno obratiti optuženom u vezi s problemom. Ako tužilac nije emocionalno sposoban da to učini oči u oči, može se poslužiti telefonom ili možda može napisati pismo. Na taj se način optuženom pruža prilika da pred Jehovom ozbiljno odgovori na optužbu. Možda će čak moći pružiti dokaze da nije mogao počiniti tu zloupotrebu. Ili postoji mogućnost da optuženi prizna, pa možda može doći do izmirenja. Kakav bi to samo bio blagoslov! Ako se dobije priznanje, dvojica starješina mogu dalje voditi slučaj prema biblijskim načelima.

Ako optuženi poriče optužbu, starješine trebaju objasniti tužiocu da se u pravnom smislu ništa više ne može učiniti. A skupština će na optuženog i dalje gledati kao na nedužnu osobu. Biblija kaže da moraju postojati dva ili tri svjedoka prije nego što se pokrene pravni postupak (2. Korinćanima 13:1; 1. Timoteju 5:19). Čak i ako se više osoba “sjeća” zloupotrebljavanja od strane iste osobe, priroda tih sjećanja naprosto je suviše nepouzdana da bi se na njima temeljile pravne odluke bez drugih potkrepljujućih dokaza. To ne znači da se takva “sjećanja” smatraju lažnima (niti da se smatraju istinitima). No da bi se pokrenuo pravni postupak moraju se slijediti biblijska načela.

No, što učiniti ako je optuženi — iako poriče zlodjelo — uistinu kriv? Hoće li izbjeći kaznu? Nikako! Pitanje njegove krivice ili nedužnosti može se s pouzdanjem prepustiti u Jehovine ruke. “A nekijeh su ljudi grijesi poznati koji naprijed vode na sud, a nekijeh idu za njima” (1. Timoteju 5:24; Rimljanima 12:19; 14:12). U knjizi Priče Salamunove stoji: “Čekanje pravednijeh radost je, a nadanje bezbožnijeh propada.” “Kad umre bezbožnik, propada [njegovo] nadanje” (Priče Salamunove 10:28; 11:7). Uostalom, Jehova Bog i Krist Isus pravedno provode vječni sud (1. Korinćanima 4:5).

Oduprijeti se Đavolu

Kad predane osobe ustraju usprkos velikoj fizičkoj ili emocionalnoj boli, kakav li je to dokaz njihove unutarnje snage i ljubavi prema Bogu! A kakvo li je to svjedočanstvo o moći Jehovinog duha koji ih krijepi! (Usporedi 2. Korinćanima 4:7.)

Petrove se riječi odnose na takve osobe: “Branite se od njega [Sotone] tvrdjom u vjeri” (1. Petrova 5:9). To možda nije lako učiniti. Ponekad je čak možda teško jasno i logički razmišljati. Ali nemoj biti obeshrabren! Uskoro više neće postojati Đavo niti njegova lukavstva. Mi zaista čeznemo za vremenom kad će “sam Bog (...) otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:3, 4).

[Bilješke]