Davanje — je li očekivano?

MOŽDA ti je dobro poznato da je darivanje često diktirano običajima. U većini kultura postoje prigode kada se očekuju darovi. Takvi darovi mogu biti znak pažnje ili izraz ljubavi. Mnoge darove primalac nikada ne koristi; drugi pak služe kako bi se udovoljilo stvarnim potrebama i duboko se cijene.

Kad se u Danskoj rodi dijete, dolaze prijatelji i rođaci te donose darove za koje se nadaju da će biti korisni djetetu. U drugim zemljama prijatelji mogu pripremiti zabavu na kojoj se takvi darovi donose prije rođenja djeteta.

Prigode u kojima se očekuju darovi u mnogim se slučajevima ponavljaju svake godine. Iako rani kršćani nisu održavali takve proslave, one su postale vrlo popularne među većinom onih koji se izjašnjavaju kao kršćani, kao i među nekršćanima. Kako djeca odrastaju tako običaj rođendanskog darivanja u drugim kulturama možda iščezava, no među Grcima običaj nalaže drugačije. U Grčkoj se mnogo pažnje poklanja rođendanima. Pored toga, Grci daruju osobu i za njen “imendan”. Što je to? Pa, religiozni običaji povezuju različitog “sveca” sa svakim danom u godini pa mnogi ljudi dobivaju ime po “svecima”. Kada dođe “svečev” dan, oni koji nose to ime dobivaju darove.

Pored rođendanskih proslava za svoju djecu, Korejci imaju nacionalni praznik poznat kao Dan djece. To je vrijeme obiteljskih izleta i darivanja djece bez obzira na datum njihovog rođenja. Korejci imaju i Dan roditelja, kad djeca daruju roditelje i Dan učitelja, kad učenici iskazuju čast svojim učiteljima i daruju ih. Prema korejskom običaju, kad netko napuni 60 godina, priređuje se velika zabava. Obitelj i prijatelji pridružuju se upućenim željama za dug život i sreću te daruju onoga tko je dostigao tu životnu dob.

Vjenčanje je još jedna prigoda u kojoj je uobičajeno darivati. Kad se u Keniji neki par vjenča, od mladoženjine se obitelji očekuje da daruje obitelj mladenke. Gosti također donose darove. Ako mladenka i mladoženja slijede običaj, sjedit će na podiju dok gosti donose svoje darove. I dok se svatko bude predstavljao, obavještavat će se da je “taj i taj donio dar paru”. Mnogi bi darivaoci bili jako nezadovoljni ako ne bi primili takvo priznanje.

Među Libanoncima je običaj da, kad netko sklapa brak, prijatelji i susjedi, pa čak i ljudi koji par ne poznaju dobro, dolaze danima ranije s darovima. Od djetinjstva ih se uči da je darivanje odgovornost, poput plaćanja duga. “Ako to ne učiniš, nećeš se dobro osjećati”, rekao je jedan Libanonac. “To je tradicija.”

Međutim, od svih prigoda u kojima se očekuje darivanje, u mnogim je zemljama najistaknutiji Božić. Zar nije tako i u tvome kraju? Još 1990. procijenjeno je da Amerikanci na božićne darove godišnje potroše više od 40 milijardi dolara. Taj praznik s velikim žarom slave i budisti i šintoisti u Japanu, a različite oblike te proslave nalazimo u Evropi, Južnoj Americi i dijelovima Afrike.

Božić je blagdan kad ljudi očekuju da budu sretni, no s mnogima to nije slučaj. A mnogi su uvidjeli i da mahnito kupovanje darova te briga oko plaćanja računa koje su si natovarili zasjenjuje svaki trenutak zadovoljstva koji dožive.

Ipak, Biblija kaže da davanje usrećuje. Ono zaista usrećuje, no to ovisi o stavu koji se pokazuje pri davanju (Djela apostolska 20:35).